„Hvala ti što si me spasio. Tko si ti?”Govorila sam znakovnim jezikom. Čudnovatom biću trebalo je malo više vremena da shvati što mu želim reći.
U tom trenutku raširio je oči, pri čemu su mu se izrazile guste tamne obrve, te rekao:

„Bolje pitanje je tko je on, moja mila, ljupka djevo. Da nisam intervenirao u vašu korist, odavno biste bili u najdubljim vodenim dubinama služeći tom napuhanom stvoru poput kakve ropkinje. ”

„Stvarno?”Raširila sam oči u čuđenju.
Zavodljivo se nasmijao, zagledavši se u mene još dublje, toliko da sam osjetila blagi sram i crvenilo kako ispunjava moje obraze. Osmijeh mu je bio uistinu lijep, blistav, sav je odisao nekom nepoznatom čarolijom. 

„O da, moja gospo. Nikad se više ne kupajte noću u ovim vodama. On vreba noću, a danju provodi vrijeme u svom kraljevstvu. ”

„Ne slušaj tog podmuklog stvora, draga Svetlana. Nije on puno drukčiji od Vodanoja, osim što je pravedniji. Kao da on ne radi isto, samo što žene za njim pođu svojevoljno i iz različitih razloga. ”Došao je novi stvor, još neobičniji od ovoga. Za razliku od Vodenjaka, imao je jako dugu zelenu bradu te zelene sjajne oči upotpunjene plavičastim obrazima.

Čitavo tamnoputo tijelo bilo mu je ogrnuto krznom i imao je rogove potpuno prekrivene lišćem koje su građom i veličinom neodoljivo podsjećale na jelenje. Njegovu čudnovatu pojavu bilo je teško opisati; koža mu je bila tamna, a mnogi dijelovi tijela obloženi korom od drveta.

„Iz kojih to razloga? I tko si ti, kako znaš moje ime?”

„Ja sam Lesovik, šumski duh. Ovaj tu demon, iako se sada čini dobar zato što te spasio, poprilično je neutralan, a razlog zašto te spasio jest samo da te zavede i odvede u svoje podvodne dvore. Imao je on tko zna koliko rusalki i ostalih djevojaka pod svojim utjecajem, no nijedna nije trajala. ” Šumski duh se nasmijao s nasladom.

„Pa, zahvaljujem na toj informaciji, ionako mi je bilo sumnjivo to "djevo, gospo, ljepotice..."Značajno sam podignula obrvu prema nervoznom stvoru.

„Jako mi je žao ako sam vas na kakav način uznemirio svojim ophođenjem, jednostavno sam potpuno zateknut vašom nestvarnom ljepotom koja se ne može mjeriti ni s vilenjačkom.  Moglo bi nam biti dobro, ako bi se složila sa mnom i ako gajiš iste osjećaje prema meni kao ja prema tebi. ”Približio mi se, našta sam osjetila čudnu vrućinu i napetost, ponajviše zbunjenost. Njegova pojava me u potpunosti smela.

„Da, to je taj utjecaj. ”Iz transa me prene Lesovikov glas, zbog čega osjetim sreću, kao da sam se probudila i trgnula od tog moćnog utjecaja koji je pružao taj vodeni demon.

„Morat ću odbiti tvoju ponudu, Vodenjaku. Ovdje sam zbog opasnosti, bježim od stvorova koje je na mene poslala Morana. ”

„Morana?!”Obojica uzviknu našta počnem osjećati iznenadnu hladnoću s Vodenjakove strane. Iako nije izgledao prestrašeno, osjetila sam njegovu zabrinutost i blagi strah.

„Znači ti si ona?”

„Tko?”Bila sam zbunjenija no ikad, ponajviše njihovim izbezumljenim pogledima ispunjenim spoznajom.

„Dođi, vodimo te na jedno mjesto. ”

"Gdje me vodite?"

"Na sigurno. Saznat ćeš ubrzo. "Iako su te riječi bile protkane zavodljivom magijom demona Vodenjaka, nisu djelovale tako sigurno kao što su zvučale.

Nakon neizvjesnog vremena, došli smo u zabačeni dio šume. U daljini sam vidjela neku čudnu kućicu zbog koje je cijelo moje tijelo protkala jeza. Nešto je bilo strano i opasno u tom dijelu šume i osjetila sam čudnu zabranu protkanu onome što mi je šaptala uznemirena intuicija.

"Pazi sada... "Progovorio je šumski duh. "Otići ćeš tamo i tražiti jednu osobu za pomoć. Upamti, jer ovo je jako bitno; ne pokazuj strah, budi ljubazna i pokaži joj dobrotu svoga srca. "

"Ne razumijem. Koliko je to bitno?" Pronicljivo sam upitala, našta se obojica nemirno sagledaše.

"Pitanje je života i smrti. "

"Pa zašto me onda šaljete tamo?!" Razbjesnila sam se.

"Baba Zima je ponekad neprijatelj, a ponekad prijatelj. Pomaže samo rijetkim junacima i onima koji vrijede, a ako smo u pravu, ako ne griješimo... Uspjet ćeš u ovome. "

"A što ako ne uspijem? "Bojažljivo sam upitala s čudnom strepnjom u srcu.

"Onda će te vjerojatno pojesti i iskoristiti tvoje kosti za obnovu ograde?"Slegnuli su ramenima kao
da to nije tako velika stvar.

"Molim?!"Tek sad osjećala sam pravi strah.

"Gle, jedino ona ti može uistinu pomoći u ovakvoj stvari, ona je jedina opcija koju imaš. "

"A što je s vama? Vi me ne možete štititi?"

"Nažalost ne. Morana je puno moćnija od nas dvojice, od mnogih poput nas. Samo ova starica ti može pružiti ono što tražiš. "

"Pretpostavljam da je ovo zbogom. "

"Uistinu jest. Želimo ti sreću."Šumski duh se toplo nasmijao.

" I ako se predomislite u vezi...-"

"Neću, ali svejedno hvala. "Nasmijala sam se istovremeno nervozno i razdragano, našta je on stisnuo usnice s dobroćudnim izrazom lica.

"Voljela bih da mi netko napokon objasni zašto crtam sve te stvorove i od kuda oni dolaze... "Iako mi nije bila namjera da to kažem, podsvjesno sam iščekivala barem neke odgovore. No sve što su oni učinili bilo je da se znakovito sagledaju i počnu postavljati čudna pitanja.

"Otkada ih crtaš?"

"Od malena. Zašto? Znate li nešto?"Sumnjičavo sam upitala.

"Nije na nama. "Upozorio ga je šumski duh, našta je Vodenjak isfrustrirano izdahnuo zrak. Njegovo lice iz ljutitog ponovno je prešlo u zavodljivo. Ponovno mi se približio zbog čega sam se morala protegnuti kako bih uhvatila njegov pogled. Uhvatio me je oko struka svojim velikim rukama, te šapnuo.

"Pogriješit ćeš ako nekad ne odemo barem na druženje, bajna djevo.  " Reče, te se odmakne toplog osmijeha, kao da mu je nekako žao što se rastajemo. Nakon toga nestanu kao da ih do prije nekoliko trenutaka nije ni bilo.

Uzdahnula sam ne znajući što drugo da radim nego da počnem koračati ka toj sablasnoj kućici koja je postajala sve strašnija što sam joj se više približavala, naročito zbog mnogih detalja poput lubanja koje su bile posvuda, a kada sam vidjela ogradu sagrađenu od kostiju konačno sam saznala što je značilo njihovo "obnavljanje ograde".

Čudnije mjesto nikad u životu nije vidjela. Kućica je bila sagrađena od običnog, pomalo raspalog drveta te krova od slame čudnovate ustajale boje, a držale su ju kokošje noge!

Da, upravo tako. Oko nje se nalazila pokoja blijeda travka i nekoliko lokava ispunjenih tamnim muljem.

Preskočila sam nisku ogradu silno se trudeći ne dirati išta, još uvijek mokre pojave obučene samo u tanku dugu spavaćicu sada izblijedljele bijele boje.

Kada pokucam na vrata pričekam nekoliko sekundi, te ponovno pokucam kad se uvjerim da ne čujem ništa osim zujanja insekata iza vrata.

Kada iza sebe začujem visok kreštav glas, trznem se, okrenuvši se ka niskoj, staroj pojavi nevjerojatno ogavna izgleda.

„Tko se to usuđuje provaljivati u moje odaje?!”Bila je iznimno glasna dok je lamatala jednom koštanom nogom. Prepuna čireva i sijedih vlasi koje strše oko njezine glave nosila je crnu debelu haljinu koja je imala kapuljaču. Bila je ružna i imala ogromne grudi, a dok je ispitivačkim sitnim očima sive boje zurila u mene, osjetila sam neviđenu jezu. Bila je opasnija no što se činila.

„Pogrešno ste shvatili, gospođo. Ja sam ovdje zbog...”

„Čekaj malo, ti si njema?”Ponovno je zaškiljila zbog čega primjetim da ima slabiji vid. Potvrdila sam njezino pitanje.

„Hm... Koji je razlog zbog kojeg dolaziš k meni, dijete? Tvoj miris je itekako zamaman za moje nepce i iako se upravo vraćam s lova, ti bi mi mogla poslužiti kao dostojan desert. ”Čudno i visoko se nasmijala, našta sam se brzo stresla skupljajući hrabrost za priču.

„Ovdje sam jer trebam vašu pomoć. Morana me proganja već nekoliko godina, no sada se posebno razbjesnila i na mene pustila cijelu četu...-”

„Stvorenja iz Podzemlja? Zašto misliš, ti naivna djevojčice, da bih ti ja pomogla kad sam i sama jedno?”Dok mi se približavala nakesila se svojim crnim, raspadnutim zubima na kojim sam jasno mogla vidjeti ostatke ljudskog mesa i tamne krvi. Kad mi se u potpunosti približila, bile smo gotovo iste visine osim što sam ja bila za koji centimetar viša, a njezin zadah smrti dopirao je do mog nosa. Silno sam se trudila zadržati dah u njezinoj blizini.

„Mnogi stvorovi su mi govorili o vašoj dobrostivosti i pomaganju mnogim dobrim ljudima. Nadala sam se da ćete pomoći i meni, jer sam već predugo vremena pod njezinim uzdama.”

„Ah Jarilo, sve si upropastio... ” Mrmljala je nekako izgubljeno, no onda kao da se ponovno vratila u razgovor, nastavila je. „Morana inače ne ostavlja svoje žrtve žive ni jednu noć. Kako to da je baš tebe ostavljala godinama?”

„Ja sam ju nacrtala?”Njezin stav se iznenada promijenio. Nakratko se začudila, pa nasmijala kao da zna točno ono što ja želim znati.

„Imaš sreće, dijete, što sam danas dobre volje. Inače bi već tvoja lubanja završila u mom dvorištu. Idemo. ” Reče pomalo uobraženo te se ponovno nasmije glasno i kreštavo, samo kako jedna vještica zna, te izvadi ljudsku ruku iz džepa popevši se nevidljivim stubama do vrata. Rukom koja je gotovo izgubila svo meso na sebi i oko koje su se množile muhe otključala je vrata kolibe.

„Što čekaš?”Zakreštala je, našta sam se trgnula oprezno prativši njezine stope.

Kada sam ušla u tu naizgled malu kolibu, ostala sam zaprepaštena. Nesnosan smrad od sumpora i ostalih nepoznatih supstanci ubijao je moje nosnice. Zamalo sam povratila kada sam vidjela ljudske oči, kosture u okovima, raznobojne napitke i kotao ispunjen krvlju. Bilo je skučeno, neuredno, a izvori svjetlosti u prostoriji bile su samo dvije gotovo izgorjele, crne svijeće.

Ovo iskustvo je bilo doista nepoželjno.

Vještica je nešto mrmljala spominjući Vasilisu, vrane, sluge i nekakve jahače. Upregnula sam se da povežem o čemu priča, no to je bilo nemoguće.

„Sjedni ovdje, ispričat ću ti jednu priču. ”

A/N

Kuća Babe Zime/Yage:

Kate💙