Zatreptala sam od šoka.

Sad je sve bilo kristalno jasno.

Odakle ta nadljudska brzina i snaga.

Kako je preživio ovdje tako dugo.
Kako izgleda besprijekorno dobro.

Hladnoća i opasnost kojima zrači.

Mogla bih nastaviti u nedogled.

"Ne moraš me se bojati, neću ti ništa. Bar za sad." Rekao je i slegnuo ramenima, a onda intenzivno pogledao prema mojim usnama.

Osjetila sam kapljicu krvi kako se formirala na mojoj donjoj usnici. Htjela sam je oblizati, ali isto tako nisam htjela osjetiti taj grozan okus.

Bez upozorenja, opet se nagnuo nad mnome i obuhvatio mi lice dlanovima, a onda otisnuo poljubac na usne i vrhom jezika polizao krv.

O moj Bože.

"B+" Rekao je nakon što se odmaknuo.

"Što?" Skupila sam obrve i začuđeno ga pogledala.

"Tvoja krvna grupa." Odgovorio je i prostrijelio me svojim mračnim pogledom.

"Preferiram nulu." Vratio se u prvobitni položaj, a onda me tako promatrao nekoliko trenutaka.

Pogodio je. No, očito to tako ide kad si vampir.

Ostala sam sjediti kao da sam još uvijek čvrsto vezana za stup, samo ovaj put više ugodnije.

Šutjeli smo i gledali se. Znam da nema dobre namjere i onih par poljubaca nije značilo ništa osim žudnje za životom.

"Sviđa mi se kako me gledaš." Nakrivio je glavu i iskrivio smiješak na usnama, a ja sam se uspravila i zbunjeno ga pogledala.

Kako ga ja to gledam?

"Očarano." Odgovorio je na moje misli.

Istina. Stvarno ga je očaravajuće gledati.

Tu porculanski savršenu kožu. Crnu kosu koja mu pokriva dio čela. Tamne, sitnije i prodorne oči. Punašne i ledene usne.

"A sad od tebe očekujem da me izvučeš na zemlju." Prekinuo je novonastalu tišinu između nas i ustao se na noge pokazujući koliko je zapravo visok.

Ovaj put se nisam pokušavala protiviti kako ja to ne mogu, samo sam kimnula glavom u znak odobrenja. Ako neću milom, onda ću silom. Prislio bi me prije ili kasnije.

Pružio mi je ruku, što me začudilo jer sam poprilično sigurna da me do malo prije gušio, pritiskao i postavljao mi nogu kad bih htjela pobjeći.

Dohvatila sam ga za ruku, a onda sam bestežinski poletjela u njegovo naručje.

Prsa su nam se sudarila i trznula sam se na iznenadan dodir koji su naša tijela ostvarila.

"Pođi sa mnom." Krenuo je prema drvenim vratima nedaleko od nas.

Kako ih prije nisam primjetila? Izgledaju kao obećavajući bijeg.

Pratila sam ga pogledom. Bilo je to nešto neobjašnjivo u tom načinu na koji se kretao.

Polako, kao da mu nije stalo, ali opet elegantno i uspravno.

Krenula sam za njim kad je okrenuo ključ koji je izvukao iz unutrašnjeg džepa kožne jakne.

Ključ, unutrašnji džep jakne, ponavljala sam si da ne zaboravim i iskoristim ovu priliku u skorije vrijeme.

Otvorio je vrata i poput džentlmena me pustio da prva izađem, kako sam i učinila.

Zakoračila sam u mračan hodnik, koliko sam uspjela vidjeti od malčice svijetlosti koja je isijavala iz prošle prostorije, dok se vrata nisu zatvorila.

Mrak mi je donosio svježe neugodne uspomene kad sam se igrala mačke i miša.

Osjetila sam kako je prošao uz mene i dohvatio me za ruku te krenuo voditi niz hodnik.

Moje najjače osjetilo bilo je nemoćno u ovom trenutku i oslanjala sam se ponajviše na sluh i dodir.

"Kakvi su ovo hodnici?" Upitala sam prekidajući sablasnu tišinu koja me počela gušiti.

"Ostatak iz hladnog rata." Zastao je na trenutak kao da odlučuje u kojem će me smjeru odvesti.

"Ovdje su Rusi vodili tajno istraživanje svemira." Nastavio je i povukao me u desno.

"Zaista?" Svemir je oduvijek bio moja ljubav i od malena sam htjela postati astronautica.

No s vremenom sam postala i odraslija i shvatila da baš nemam takve šanse.

"Da." Odgovorio je i isprepleo svoje hladne prste s mojima jer me do sad tek toliko držao za ruku da se ne izgubim ovdje u mraku.

Čudno se ponaša, kao da su u istom tijelu zarobljene dvije osobe.

Možda je nekad bio pažljiva i romantična duša, a vampirizam ga je promijenio na gore. Možda ponekad taj ljudski dio ispliva na površinu kao sada, jer ovo zaista kao da nije ista osoba. Možda-

"Kako se zoveš?" Zastao je i vjerujem da se i okrenuo. Ošinuo me val hladnoće i pomirila sam se s tim da neću dobiti odgovor na svoje pitanje, no onda ga je izgovorio.

"Gabriel." Arkanđeo, prvo što mi je palo na pamet.

"Lijepo ime." Nasmiješila sam se kao da me može vidjeti u mraku, što zapravo ni ne sumnjam da može, a onda je on zastao i opet sam začula škljocaj ključa u bravi.

Zvuk škripe vrata natjerao mi je kožu da se naježi, ali samo nakratko, jer čim sam stupila u prostoriju, obavio me predivan val topline i ljubavi.

Ispred mene, na stolu, nalazile su se prostrte karte sa zviježđem, zapisi istraživanja, maleni Sunčev sustav i uvećane replike planeta i njihove unutrašnjosti.

Zidovi su bili iscrtani slikama zvijezda baš poput onog kojeg sam vidjela kad sam tek stigla u podzemlje.

Gabriel je tiho zatvorio vrata za mnom i sjeo na drvenu stolicu pored, dok sam ja očarano primala karte u ruke i upijala što više do sad skrivanih informacija.

"Vjerujem da je ono što si tražila dolaskom ovdje tu." Prekrižio je ruke i jednu nogu oslonio na drugu te me zainteresirano pogledao.

"Odgovor na kataklizme?" Upitala sam i okrenula se prema njemu držeći repliku Jupitera u ruci.

"Kako si znao?" Ispustila sam planet i prstom prešla preko prikaza Sunca.

Sunce, najsjajnija zvijezda na nebu.

Zvijezda koja je dijelom odgovorna za ono što se događa.

"Što?" Uspravio se da bi opet skliznuo u položaj koji mi je izgledao tako neudobno.

"Što tražim."

"Pretpostavio sam jer sam tu negdje u tome pročitao da će se nešto takvo dogoditi kroz tisuću godina, a i to piše u tvom dnevniku." Podigao je ruku i prislonio prste uz usne, dok me zainteresirano promatrao kako ja uzbuđeno odskakujem od papira do papira, modela do modela i sve detaljno proučavam.

Moj dnevnik. Gotovo da sam zaboravila na njega, no pažnju mi je ipak odvukao drugi dio rečenice.

"Oni su znali?" Žarulja mi se upalila iznad glave.

Tajno istraživanje.

Sve je imalo smisla.

Rusi su ovo držali tajnom više od tisuće godina jer nisu htjeli da javnost sazna što će se dogoditi godinama kasnije.

O moj Bože.

Protreseno sam pokušavala pronaći papire gdje je bilo zapisano sve o nadolazećim kataklizmama, a on? Nije ni prstom mrdnuo, a sigurna sam da zna gdje je to. Možda je čak i sakrio te dokaze.

Zaustavila sam se i sumnjičavo se okrenula prema njemu. Susrela sam se s njegovim iskrivljenim osmijehom koji je govorio više od tisuću riječi.

"Da i ako misliš to zaustaviti, trebaš moju pomoć isto tako kao što i ja trebam tvoju." Zadovoljno se cerio.

Nadmudrio me.

"Dakle, imamo dogovor?" Stisnula sam usne i isprva malo oklijevala jer nisam bila sigurna mogu li mu previše vjerovati, a i sama sam imala problema s povjerenjem u ljude.

Uglavnom bi mi zabijali noževe u leđa kad bi mi napokon trebala njihova pomoć nakon godina i godina što sam ja njima pomagala.

Što ako ga izbavim odavde i on me ponovno nadmudri i ja ostanem bez odgovora po koji sam došla?

"Znao si da će se čekanje ovdje isplatiti i da će katkad netko doći ovdje u potrazi za odgovorima."

Kimnuo je glavom i ustao se sa stolice te mi polako prišao lijenim koracima.

"Znao si da će netko glup tko se razumije je u svemir doći ovdje, zato si me i poštedio." Ponosila sam se kako su se slagalice slagale u mojoj glavi. Besprijekorno lako.

"Htio sam i zadržati onu crnokosu brbljavicu, ali je bila previše iritantna i vidio sam da je ne podnosiš, a nisam želio da budeš ometana u poslu na taj način." Zaokružio me i uzeo repliku Mjeseca u ruke. Izgledalo je poput stolno teniske loptice kad ga je zabacivao u zrak i ponovno hvatao u dlan.

"Meni bi koristila." Slegnuo je ramenima i zamahnuo prema meni kao da će me pogoditi na što sam se ja svinula poput žalosne vrbe.

"Za što?" Ustuknula sam kad me njegov mračni pogled ošinuo.

"Dobrovoljni darivatelj." Osmjehnuo mi se i zamigoljio obrvama.

"Grozno." Uzdahnula sam kad mi se odvratna slika stvorila pred očima. Pričao je o tome kao da to nije nešto bitno.

"Nitko od njih ti nije bio baš toliko koristan kao ja." Sklopila sam oči i stisnula zube.

"Bingo!" Bacio je mjesec prema meni i ja sam ga spretno uhvatila naglo otvorivši oči kad je njegov glas odzvonio prostorijom.

On je opasan, oduvijek bio i ostao, ali moj mozak se uporno oglušuje na to upozorenje.

"Iznenađen sam." Dodao je i zapljeskao mi.

"Počela si povezivati neke stvari i to mi se sviđa." Stao je na korak od mene i cuknuo mi papir koji sam držala u ruci.

"Dakle imamo li dogovor? Moja sloboda u zamjenu za tvoj spas svijeta?" Podigao je obrvu i oslonio se tijelom na stol ispred kojeg sam stajala, tako mi zaklanjajući pogled na ruske rezultate istraživanja.

Pregrizla sam ponos i pristala na dogovor.

"Imamo dogovor." Pružila sam mu ruku da se rukujemo, a on ju je zatim bez oklijevanja prihvatio i povukao me na sebe nanovo mi otvarajući ranu na usnici.