Srce mi je kucalo brže no inače, a ljubomora se poput otrova širila mojim tijelom ispunjavajući mu svaki kutak.

Pakosni smiješak joj nije nestajao s blijedog lica, naprotiv, bio je popraćen zvonkim smijehom koji je samo još više razbuktavao vatru u meni.

Polako sam trepnula, a onda je pogledala ispod oka. Stajala je na metar udaljenosti od mene dok je iz boka, kutkom očiju, promatrala Gabriela.

Gotovo da sam mogla vidjeti njegov mračni odraz kojim je zračio u tim njenim staklenim očima.

Dobila sam jaku želju da joj maknem taj prelijepi osmijeh s lica, ali me napeto uže i dalje sputavalo u svemu braneći mi da se pomaknem i za milimetar, što me samo još više ljutilo.

Onda su njene oči pogledale u moje i izgubile taj snježno bijeli odsjaj. Postale su tamno plave kao nebo pred jaku oluju.

Zamahnula je glavom i njena svijetlo plava kosa zalepršala je preko ramena.

Osmijeh joj je napokon nestao s lica, a zamijenila ga je gorčina kad je u sekundi uhvatila moj vrat i stisnula me uz drveni stup.

Bilo je to prebrzo za moj mozak da shvati što se upravo dogodilo, kad je već u sljedećem trenutku zvuk sličan zmijskom siktanju izašao iz njenih roskastih usana.

"Tko si k vragu ti i kako si dospjela ovdje?" Zaklela bih se da sam vidjela sjajnu munju kako je sijevnula u njenim olujnim očima jednom kad su te riječi odzvonile u mojim ušima.

"Ne odgovaraj." Gabriel je ležerno progovorio prije mene, vjerojatno sa svojim poznatim milijunskim osmijehom na licu, šaljući nagli val ugodne topline niz moje ukočeno tijelo.

Ona je popustila svoj zmijski stisak oko mog jadnog vrata i polako se uzdignula gledajući u Gabriela.

Pogled joj bio prazan i cinično se osmjehnula napravivši jedan korak prema njemu.

Stavila je gole ruke na leđa i tako ga na trenutak promatrala, a onda je kleknula pred njim oslanjajući se na koljena obučena crnom kožom i grubo mu obuhvatila nasmiješeno lice.

"Kao da će ona tebe slušati." Podigla je jednu obrvu prodorno ga gledajući u oči, a onda je pogled prebacila na njegove usne, na kojima je u međuvremenu izblijedio bahati smiješak.

Tada sam okrenula glavu u suprotnom smjeru jer me nešto snažno stegnulo u prsima, bocnuvši mi srce poput hladnog bodeža.

Ovog sam se najviše bojala od trenutka kada me prvi put poljubio. Iako to zapravo nije ni bio pravi poljubac.

Bojala sam se da ću se vezati za njega, iako je bio štetan za mene.
Štetan za moje srce i um.

No njegov je otrov, čini se, već odavno otrovao moje srce i učinio ga svojim robom.

Vid mi se zamutio jednom kad su mi suze zaprijetile da će se poput vodopada izliti niz moje lice.
Ovaj put ih nisam ni pokušavala zaustaviti.

No umjesto slatkog zvuka koji bi usne učinile kad bi se spojile, začula sam glasni tresak koji me smjesta natjerao da se okrenem u smjeru iz kojeg je došao.

I imala sam što vidjeti.

Plavokosa djevojka je odletjela u oronuli zid i tako podigla prašinu koja je tamo netaknuto ležala tisuće godina.

Gabrielov cerek je ubrzo ispunio prostoriju, dok se ona polako oporavljala od jakog udarca u leđa i trbuh.

Suze su mi već tad navlažile obraze i trenutno je to izgledalo kao da plačem od smijeha zbog prizora pored sebe.

"Što se događa?!" Vrata su se iznenada treskom otvorila još više podižući oblak prašine u zrak.

Pogled mi se u sekundi prikovao na mladića sivih očiju iz kojih su trenutno sijevale munje.

Svojim oštrim pogledom je prvo ošinuo mene, a onda i Gabriela pa jednim potezom podigao djevojku na noge kao da je laka poput perca.

"Natasha, što se dogodilo?" Upitao ju je s oštrim ruskim naglaskom kad je ugledao njezin bolan izraz lica, no ona mu nije odgovorila, već je samo pogledala u Gabriela i njemu je sve bilo kristalno jasno.

Ispustio je njezinu nadlakticu pa poput stampeda dostupao do Gabriela i u tom trenutku ga snažno uhvatio pod bradu te olako podigao na noge.

Kako smo oboje bili vezani istim užem, ja sam također bila primorana stati na noge jer bi se u protivnom ugušila u sekundi.

"Što ćeš sad? Ubiti me kao i onog dana kad si me zatekao kako ti ljubim sestru?" Iz profila sam mogla vidjeti Gabrielov pakosni smiješak, a i namršteno lice mladića ispred njega, koji ga je silovito streljao svojim prodornim pogledom.

"Ti gade jedan." Prosiktao je kroz zube i svom snagom ga udario šakom u lijevi obraz.

Gabrielova glava je bespomoćno odletjela u desno, a njegove oči su zahvatile moje kad ih je bolno otvorio.

Rastvorila sam usne i pokušavala mu se pogledom ispričati za ovo.

Ipak je to moja krivica što smo sada ovdje.

Da nije bilo mene ne bi sada bio ovdje, već bi i dalje živio svojim monotonim životom u vječnoj tami.

Tamna tekućina je potekla niz njegovo lice pa vrat gdje se naposlijetku stopila s crnom bojom njegove majice.

Ovaj ga se spremao još jednom udariti kad se odjednom plavokosa djevojka ispriječila između njih.

"Valentin! Dosta je!" Podigla je obje ruke ispred sebe u obrani kao da će ga zaustaviti ukoliko njegova ruka poleti prema Gabrielu.

"Natasha, pomakni se. Treba ga naučiti lekciju da se nitko, ali baš nitko ne zajebava s tobom." Krenuo ju je odgurnuti, no ona se ukopala u mjestu i nije se pomakla ni za milimetar odlučno ustrajući u svojoj odluci da ga obrani.

Njezine hladne sive oči streljale su Valentinove identične, a plava svijetla kosa spuštala se u valovima sve do njenih grudi.

"Naučio ju je. Prestani." Nezainteresirano ga je odgurnula i on je za korak izgubio ravnotežu.

"Zašto ga odjednom braniš? Mislio sam da ti više nije stalo do njega!" Povisio je glas do te razine gdje je čak i moje srce preskočilo otkucaj zbog naglog šoka i straha koji mi je prokolao žilama.

"Nikad mi nije ni prestalo biti stalo! Samo je to s vremenom izblijedilo od kad si se ti počeo ponašati kao idiot!"

"Natasha." Pokušavao ju je smiriti tako što je obje ruke položio na njena ramena, no ona ih je brzo otresla i opet ga gurnula unazad.

"Ništa Natasha. Prestani Valentine, ne mogu ti dopustiti da ga ovaj put za stvarno ubiješ." Glas joj je napola pukao i mogu reći da je sad već plakala poput kišne godine u tropskoj šumi tamo negdje u Brazilu.

On ju je samo mrsko i nezainteresirano pogledao te preokrenuo očima, a onda se njegov pogled zaključao na mojem i bez truda ju je pomaknuo u stranu pa krenuo prema meni.

Zastao je na korak ispred mene i nježno obuhvatio moju bradu svojim ledenim prstima.

Pogledala sam ga u oči, a onda me upitao nešto što me natjeralo na razmišljanje.

"A ti princezo? Voliš li ga i ti?"