Zapuhao je snažan vjetar
A drvo se maklo nije
Odnijelo je moje misli
A nismo ga
Osjetili

Došao je
On od duše
I srce ga je puštalo
Al' da budem tužan ja
To mi
Krilo moje vile
Nije dopuštalo

A taj vjetar
Jak,a tih
Došapnuo
Mi je stih
S kojim bih
Tebe
Trebao da
Osvojim

Moja vila
U tebe se zagledala
I mene je
Prema tebi okrenula
Nisam smio
Sa strane gledat'
I svojoj nevolji
Se ikako predat'
Jer ti si
Sve
Što imam
I
Sve
Što trebam

A na kraju
Za taj vjetar
Nisu krive
Ni šume
Ni rime
Već
Ono malo srca
Što je iznad plime