"Merima, moramo razgovarati." nisam htjela voditi ozbiljne razgovore, htjela sam samo uživati u toj noći. Htjela sam da i on uživa u svom rodjendanu ali nije uživao. Postojale su brige koje su ga mučile mnogo vremena prije tog dana ali nije pričao o njima. Željela sam da sa mnom bude iskren, da mi govori sve što ga muči, željela sam mu biti ono što je on meni ali nisam bila.

"Nemoj sada, pusti me da uživam." Žuta tabija je nekim čudom bila prazna i mogla sam uživati u njegovom zagrljaju bez znatiželjnih pogleda ljudi.

"Voliš me?" postavio je to pitanje kao iz vedra neba. Htio je potvrdu da je moja ljubav prema njemu vječna.

"Znaš da volim. Volim te onoliko koliko kapi u moru ima ili možda čak više? Volim te više od života." i to je bio jedini ispravan odgovor jer sam ga voljela više od života, bio mi je onaj kojeg zavoliš i više nikad ne preboliš. Nikada ne zaboraviš.

"Hoćeš da ti sviram?" to večer sve je bilo tako čudno. Neka čudna tišina oko nas, zagrljaj pun čežnje i skriven strah u srcu.

~~

Ako me ikada sretneš u ovom ukletom gradu
Ostani mirno na istoj strani pločnika
Ne stavljaj ruke na lice, nemaš što od mene kriti
Glavu gore, nama je ljubav lozinka

Ne pitaj je li pravedno što nas je prekrio mrak
Ni to što nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak

Da još nije prestalo, da nikad neće prestati
Mogu proći stoljeća, mogu ti i umrijeti
A ti me nisi prestala, i nikad nećeš prestati
Ljeta, zime, proljeća, za tebe ću živjeti
I pjevati

~~

Donio je gitaru iz auta i svirao tu pjesmu sa nekom tugom u glasu dok sam ja sa glavom na njegovom ramenu snila snove nalik bajkama. Znate ono, jedan čovjek i jedna žena do kraja života.

"Šta misliš o Americi?" pitao je kada je ostavio gitaru na pod dok smo sjedili na ivici i gledali u Sarajevo ispred nas. Pitanja koja mi je postavljao to večer su me zabrinjavala, nisu bila ona na koja sam navikla.

"Šta ću misliti? Lijepo je to sve tamo ali imaju previše brz način života, nema ljubavi kao kod nas. Nema tople ljudske riječi kada ti je teško, svi gledaju samo sebe. Kažem ti, nigdje kao u Bosni." udisala sam njegov miris, kao da sam ga htjela duboko u sjećanje urezati da slučajno ne bi izblijedio nekada kad vrijeme prodje.

"Malena, hoću da znaš da mi značiš. Možda ti nisam uzvraćao ljubav onoliko koliko si mi je ti pružala ali moraš me shvatiti. Postojale su rane na srcu ali ti si ih izliječila. Postala si mi navika, jebote!" čvrsto me je stisnuo uz sebe i ostavio trag svojih usana na mom čelu. Nisam mu ništa govorila, šutila sam i pustila tišini da kaže koliko ga volim. A voljela sam previše bolesno i iskreno. Voljela sam po prvi put. Naučila sam za tih godinu dana šta je ljubav, naučila sam šta znači voljeti nekoga, naučila sam šta je strah od gubitka ali naučila sam i da ne može sve uvijek biti onako kako želimo. Znala sam da je ljubav čudno osjećanje i da ponekad može da zaboli ali nisam znala da može tako jako do kosti zaboljeti. Nisam znala šta znači rastavljati se sa dušom a hodati ovim tlom sa osmijehom na licu sve dok to nisam doživjela. Tek sam tada mogla razumjeti Lejlu i čuvenu izreku da najljepši osmijeh imaju tužni.

"Merima, dobio sam poziv da sviram u Lions bendu. Slao sam im svoje snimke jer su tražili novog člana i primili su me." bend o kojem je pričao bio je poznat u cijeloj Americi. Bila sam zaista sretna zbog njega jer je ostvarivao svoje snove i svoje najveće želje.

"Evele, to je divno! Ponosna sam na tebe." glavu sam podigla sa njegovog ramena i pogledala ga u oči ali one nisu bile sretne kao što je trebalo da budu.

"Da, divno je ali to bi značilo da cijeli svoj život selim u Ameriku." kada je rekao tu rečenicu dah mi je u plućima zastao a srce je kucalo sporo i glasno. Svaki mi je otkucaj u ušima odzvonio i stvarao težinu. Znala sam da bi njegov odlazak značio propast za nas.

"Pa dobro, nije kraj svijeta. Dolazit ćeš povremeno a mogu i ja dolaziti tamo. A i tehnologija je napredovala, možemo se preko društvenih mreža uvijek čuti." riječima koje sam izgovarala njemu tješila sam samu sebe.

"Ne razumiješ, malena. Previše si ti mlada da bi pratila sve moje snove i moj život sa muzikom." ustala sam sa zemlje a ustao je i on. Gledala sam duboko u njegove oči i željela da mi kaže da će sve biti u redu, da ćemo uspjeti preći preko svih prepreka i da će naša ljubav biti iznad svega.

"Kako misliš?" bojažljivo sam upitala tihim glasom.

"Vidi Lutko, ja sam odlučio. Sutra ujutro odlazim u New York, prihvatio sam poziv. Ispunit ću svoj san a mi...Merima, ja sam za dvadeset dvije godine prošao sve što je trebalo da prodjem a ti tek treba da živiš. Ti tek treba svoje snove da ispunjavaš i da učiš šta je život. U svemu tome ja ti nisam potreban. Nećeš moći pratiti moj život." griješio je, i te kako je griješio. Bio mi je potreban više nego iko. Bio mi je potreban da ga volim, bio mi je potreban da preživim.

"Mi ne možemo nastaviti dalje i najbolje bi bilo da završimo večeras sa svim ovim. Ovo radim radi tebe, ne želim ti uništiti život. Mlada si i nisi to zaslužila." odmahivala sam glavom dok sam gledala u njegovo lice i pogledom molila da kaže da je sve neslana šala. Mislila sam da ću se probuditi i da će sve biti samo loš san ali nisam se budila.

"Ne govori mi to! Ne možemo sada završiti, ne može sada biti kraj!" glas mi je bio na rubu pucanja.

"Lutko, oprosti mi! Ali shvatit ćeš jednog dana da je ovo bila ispravna odluka." nisam nikad shvatila.

"Evele ne radi mi ovo." tiho sam rekla dok sam kroz, od suza zamućen pogled, gledala u njegove oči i tražila zrno nade da nije sve gotovo.

"Ne otežavaj nam sve ovo, ovako je najbolje vjeruj mi. I želim da znaš da ću zauvijek pamtiti jednu zelenooku djevojku sa velikim snovima kojoj sam ukrao srce i koja me je bezuslovno voljela. Uvijek ćeš biti moja Lutka, samo što neću biti pored tebe." prišao mi je bliže i svojim prstima obrisao par suza koje su kanule na moje blijedo lice.

"Nemoj da plačeš, ostani jaka. Znaš da sam ti rekao da suze nisu rješenje ni za šta. A i nisam ja, Lutko, vrijedan tvojih suza. Zaboravi me i kreni dalje, živi život i slijedi svoje snove. Uz mene to nećeš uspjeti jer bi sa mnom slijedila samo moje snove ali ne i svoje." poljubac u čelo, jedan zagrljaj i moja suza na njegovoj majici bili su znak rastanka i početak rastavljanja moje duše sa tijelom. Gledala sam kako mi okreće ledja i odlazi od mene, svega što smo imali i svega što mi je bio. Gledala sam kako me ostavlja neko ko je bio cijeli moj svijet, neko koga sam više od života voljela i neko koga zaboraviti neću sve i stoljeća da prodju.
Koljena su mi dotakla crnu zemlju a vrisak sa mojih usana bio je dovoljno jak da me zaboli, da me uništi. Bio je dovoljno jak da zaledi krv u žilama svakog stranca. Otišao je bez okretanja i pustio da se valjam u lokvi krvi koja je potekla sa rane srca koju je napravio. Njegove sam rane izliječila a onda na svojoj mladoj i nevinoj duši, željnoj života napravila iste koje poslije njega nikada zarasle nisu.
Mislio je da neću moći slijediti njegov život sa muzikom a nije mi dopustio da mu pokažem da sam spremna. Nije mi dopustio da probam slijediti već je odustao od nas i ostao samo sjećanje.

To je bilo ono što je krio od mene, to su bili oni ljudi za koje ga je njegova mama pitala, to su bili svi oni pozivi na koje nisam obraćala pažnju.

I tako vam je jedan juni zaledio moje srce. Svaka noć u tom junu nije bila svježa, bila je hladna.

~

I evo me sada, skoro četiri godine kasnije, u malenom stanu u kojem živim zajedno sa Ajdinom. Učim za posljednji ispit i na tv-u gledam prenos koncerta Lions benda iz New Yorka. On je s njima, svira pred 85 hiljada ljudi a moje srce treperi kao da je pored mene. Ponosna sam na njegov uspjeh ali na srcu je i dalje rana koja ne prestaje boljeti.

"Ovu pjesmu posvećujem jednoj Merimi, koja me je nekad voljela više od života. Bio sam joj prvi poljubac, prvi ples na kiši, prva topla zima i prvo hladno ljeto. Jebi ga, lutko, nisam znao s tobom. Htio sam ti svijet u roze obojiti ali nisam razlikovao boje, umjesto roze uzeo sam crnu. Ja te samo molim i nadam da si se izvukla iz tog crnila u kojem sam te ostavio. Lutko, nadam se da te neko sada voli onako kako ja nisam znao. Ovo je tvoja pjesma." govori na našem jeziku a ja ne mogu disati. Neka knedla stoji tu negdje izmedju duše i srca. Na svom prvom koncertu pjeva pjesmu koju je posvetio meni, djevojci koja je cijeli svijet u njegovim očima vidjela.

~~

Znam da pamtiš
I znam da boli te
Boli i mene kad znam
Da sam slomio tebe
U mislima ono ljeto nosim
Kad nisam mogao da volim
Srce si mi dala
Sitnice sam ti pružio

Lutko, moja Lutko
Pogledaj u nebo noćas
I šapni da još uvijek voliš me
Reci da nije prestalo
I prestati neće

Ono ljeto u duši ponesi
Tugu iz srca odnesi
Pusti da te neko voli
I da nekoga voliš

A sjećanje na mene čuvaj
Duboko skriveno
Ne govori nikom da si
Nekada davno voljela
Budalu koja nije znala
Tebe da voli

Lutko, moja Lutko...

~~

Opet slušam njegov glas, opet svira samo za mene. Kroz misli prolazi svaki onaj trenutak s njim. Šta ti je život...

"Hvala vam za večeras, hvala vam..." kraj koncerta, gasim televizor. Previše je bolno slušati njegov glas poslije toliko godina. Izlazim na balkon i gledam ulice Sarajeva, april je a u mom srcu kao da je decembar.

"Volim te još uvijek, proklet bio. Nije prestalo i neće prestati." govorim dok gledam u zvjezdano nebo. Nadam se da me je čuo tamo negdje na drugom kraju svijeta.

"Šta radiš ovdje?" osjećam Ajdinove ruke oko struka i poljubac na ramenu. Okrećem se prema njemu i spajam svoje usne sa njegovim. Ljubim ga ali nema onog žara kojeg je samo Evel mogao u meni izazvati. Nema ničeg nalik njegovom ali to je sada moj život. Poslije njega više nisam ista osoba, postala sam kučka hladnog srca, bez duše. Moja duša otišla je ono večer s njim i ostavila tijelo da godine broji i ljubav zamrzi.
Sa Ajdinom u postelju liježem a njemu u mislima poželim laku noć. Tako vam to bude, prva ljubav ostavi neizbrisiv trag. U životu samo jednom iskreno voliš i više nikad ne preboliš, niti drugog zavoliš.

I poslije svega ostalo je samo jedno sjećanje na njega, gitaru i ono ljeto koje neću zaboraviti sve dok srce u grudima kuca.

____________________

Ljudi stigli smo do kraja. Neću vam se zahvaljivati ovdje već ću izbaciti posebnu zahvalnicu svima vama i ispričati vam kako je nastala ova priča i kome je posvećena. Zaslužujete znati jer ste od početka tu uz mene.