Rodjendan


-Ne,nemoj molim tee.
Prestanii,nemoj vizse.Tata molim te.-kroz suze molio je mali decak dok je kozni kais udarao o njegovo nejako telo.

-Ti bedno kopile,unistio si mi zivot.Proklet da si i ti i kurva koja te rodila!-govorio je njegov otac pun mrznje dok je neprekidno spustao udarce svuda po decakovom telu.

-Molim te...tata!

-Ne zovi me tako,smece jedno.

-Aaaaaa,ne..ne nemoj!Mo..li..m t..tee-jedva izgovarajuci molio je za milost.

-TI ZASLUZUJES DA UMRES!ISTI SI KAO KURVA KOJA TE RODILA I MENI OSTAVILA.-naglasavajuci svaku rec pracenu udarcem drao se na decaka koji je sklupcan u cosku sobe molio boga samo da prezivi.

Grube reci zadale su jos vecu bol njegovom malom srcu nego bilo koji udarac.Spoznaja da ga otac mrzi slomila mu je srce.

-Ne..
Sa...sa..mo pre..sta..ni.
Ne...moj vise...bo..bo...li me.-jecajuci preklinjao je decak dok se bol sirila svuda po njegovom telu.

-Kopile jedno,prestani da kukas.-odgovarao je na njegove molbe sutirajuci ga u stomak.

Molbe nisu delovale na ceveka koji je nemilosrdno nastavio svoju torturu.

Jecaji decaka koji je ,upravo napunio osam godina,odzvanjali daleko u noc sve dok je imao snage govora,dok potpuno crnilo nije zavladalo.
Njegovo malo slabasno telo bilo je prekriveno tamno plavim trgovima.
Svoje telo vise nije osecao.

****

-Zlato moje,otvori svoje lepe okice.Duso moja,tako mi je zao,jadno moje dete.Oprosti mi.
Ja sam kriv za sve.Da nisam,samo da sam verovao.Ohh,dete drago koliki sam greh ucinio.Samo da nis-prekida svoj monolog opazivsi dva plavetnila kako ga posmatraju.

-Deda?-pita neverujuci da je on tu.

Gledavsi u svog unuka kako ga sa srecom u ocima posmatra i njegove male tanke ruke na kojima se jos vide tragovi udaraca osecao je krug krivice kako steze njegovo staro srce.

-Golube moj,deda je tu i ostace tu uz tebe-rece rukom milujuci ga po kosi dok nezno spusta poljubac na njego celo.

Upitno gledajuci u svog dedu nije bio ni svestan da se nalazi u bolnici vec nedelju dana.
Bolela ga je svaka kost,nije imao snage ni da se pomeri.Bezobzira na sve bio je srecan jer je ziv,a pored njega nalazila se jedina osoba koja ga je volela. Njegov deda,njegov spasioc i uzor.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

David

Desna,leva,desna,leva,desna,leva...
Zvuk udaraca o dzak deluje tako smirujuce dok odzvanja u tisini koja vlada.Udaram u sve brzem ritmu dok mi kapljice znoja klize niz lice.

Secam se sebe pre tacno petnest godina.Mali zgoljavi slabasni decak koji nije bio u stanj da uzvrati.Secam se svakog jebenog udarca koji sam dobio nemocan da se borim.Masnice su prosle,kosti zarasle ali oziljci su ostali kao secanje na godine straha i nemoci.

Udarajuci jace i jace dokazujem sebi ko sam sad.Odrastao sam vise nisam slabic,godine treninga ucinele su da verujem u sebe i svoju snagu ne samo fizicku vec i psihicku.

-Golube,dosta je vec satima udaras u tu vrecu sidji dole.

-Evo za minut.-kazem te udari o dzak jos nekoliko puta za kraj.

Okrenem se ka mom dedi,mom heroju i uzoru,jos uvek stoji sumnjicavo gledajuci.
Dobro znam da ceka da prvi izadjem kako se moj minut ne bi pretvorio u sat.Nasmesim se sam sebi secajuci se kako je to cinio i pre deset godina.

-Golube,ides li?

-Evo deda,secas li se da si pre i po nekoliko sati tako cekao- osmehne mu se te ga zagrli pokazivajuci mu da krene.

-A secas li se ti da sam tad bio deset godina mladji.Godine cine svoje.- kaze sa osmehom

'Ma pogledaj se sad izgleda bar dvadeset godina mladje.'-iskreno kazem.

Iako je u ranim sedamdesetim izgleda dosta mladje.

-'Naravno da izgledam,sta mislis od koga si nasledio tu lepotu.'

Uvek je govorio da licim na njega,visina,crte lica,karakter... sve sem ociju,a njih je najvise voleo iako su njegove zelene a moje plave.

-'Sigurno od nekog veom zgodnog'-odgovorim mu sa osmehom dok ulazimo u predsoblje.

-'Sine,deda zeli da popricamo malo-rece sedajuci u svoju omiljenu fotelju.

-Reci deda,u cemu je problem?'

-'Golube dedin,zelim da ti preuzmes kompaniju i upravljas njom.'-ozbiljno mi govori.

Ne moguce,ovo je prebrzu,pa nisam ni faks zavrsio.Ne mogu ja to prevelika je odgovornost.

-Zasto deda,ti si vec decenijama uspesan u upravljanju kompanije,ja sam jos mlad i nemam nikakvog iskustva.-iskreno priznam

-Iskustvo se stice godinama,ni ja nisam imao iskustva kad sam otvorio malu radnju namestaja,a vidi nas sad prosirili smo se na evropsko trziste,a znam da ces svojim sposobnostima doci do svetskog trzista.

Znam da je deda bio mojih godina kad je poceo da izradjuje i prodaje namestaj bidermajer stila,to mu je bio hobi koji je uspeo da razvije u uspesan biznis.
Tako sam ponosan na njega iz hobija je stvorio sve sto danas imamo,ali jos nisam spreman da da preuzmem taj posao.Veliki novac je u igri iako mi je deda obezbedio toliko novca da naredna tri zivota ne moram nista da radim ipak ne mogu da se kockam zivotima hiljade ljudi da ostanu bez posla ako ja nesto zabrljam.

-Zao mi je deda,jos ne mogu da preuzmem tu odgovornost,znas sad mi je faks prioritet,ostalo mi je jos nekoliko ispita i diplomski.-blago se osmehnem dok mi deda spusta ruku na rame u znak podrske.

-Tako sam ponosan na tebe,odrastao si dobrog coveka.Uci golube trebace ti.Nauci sve sto trebas pa posle polako da se spremis da preuzmes posao.
Sad decace siguran sa da je Dara spremila tvoju omiljenu tortu.-ustade i krene ka kuhinji.

Cokoladna torta sa jagodama siguran sam.Teta Dara tacno zna sta volim.Ona je vodila racuna o meni i dedi kako sam sa osam godina dosao da zivim sa njima.

Koliko je dugo Dara tu sa nama svaki ponedeljak,sredu i petak ona tu sredi po kuci sta treba,spremi rucak i pravi dedi drustvo. Koliko se dugo poznaju pomislio sam da ce je deda ozeniti ionako ni ona nije udata nisam siguran ni da se udavala.Ipak zena je to sa njima treba oprezno kako deda kaze ona je njegova prijateljica.Nesmejem se te krenem ka kuhinji.

-Izgleda da je neko ogladneo.-kaze Dara vise za sebe nego za nas.

-Kako ovde lepo mirise,jel to nova frizura Daro bas ti lepo stoji.-pocinje deda da je provocira iako zna da Dara vec godinama nosi kratko osisanu frizuru.

-Dzaba se ulizujes najvece parce ide slavljeniku ali prvo da rucate.

Nasmejem se dedinom izrazu lica,kako ga je samo procitala.
Dobro zna da je dijabeticar i da ne sme mnogo slatkog ali dedi nikad dosta slatkisa,a danas ima savrsen izgovor sobzirom da mi je rodjendan.

Da rodjendan,pune dvadesettri godine.Vec tradicionalno za moj rodjendan ceo dan provedem sa dedom,sa drustvom cu u subotu proslaviti,a danas uz cokoladnu tort uzivam.Volim ovaj dan,zapravo volim ga otkad ga slavim sa dedom.
Kad sam napunio devet spoznao sam srecu rodjendana i odrastanja.

-Sedajte da jedete,posle ce biti torta.-kaze Dara postavljajuci rucak.

Rucak je protekao ugodno uz salu i smeh.Rodjendanska torta je odlicna onako kako samo Dara zna da je napravi fenomenalna.

-Daro torta ti je najbolja.Deda idem moram na trening uskoro ce takmicenje.

Izlazeci cujem njihovo nedobravanje.Znam da ne voli sto treniram boks ali neobazirujem se na njih te izadjem.

Trening je bio dosta intezivan.Uskoro pocinju kvalifikacije i trener me posebno sprema.Zna da se od mene mnogo ocekuje i ne zelim da izneverim ocekivanja.
Posle treninga odlazim jos malo u teretanu pa na plivanje.
Osecam svaki misic kako me boli ali neka ovo mi je trebalo.

Ulazim u kucu te vidim kako deda i Dara nesto pricaju.Bas kad sam zeleo neprimetno da odem u svoju sobu cujem kako me deda zove.

-Reci deda?

-Sine uskoro ce doci Darina sestrcina sa drugaricom i bice sa nama za vecerom.

Sranje,Darina sestricina Lara.Mora da me zeza pa ta devojka je prava napast. Postujem Divnu pa nikad nisam nista petljao sa njom,a sad ako joj je i ta drugarica napast ne znam sta cu uraditi.

-'Dobro,idem do sobe'-kazem te odem u sobu.

Stavljam slusalice pa legnem na krevet. Ovo bas prija.

-'Davide,sidji dole'-cujem dedu kako me zove.

Kad pre,vecera nece jos sat vremena. Sad treba sat vremena da slusam zensko zanovetanje i trpim besramno nabacivanje znajuci da zbog dede moram sve trpeti.
Ulazim u sobu i odmah primetim samo Laru kako sedi pored...nemoguce!

-'Davi'-veselo mi skoci Lara u zagrljaj dok prisloni svoje usne na moje i pocne me ljubiti.Sreca pa smo samo nas troje u sobi.

Nisam je odgurnuo vec sam uzvratio.Dobro se ljubi. Iako ljubim Laru pogled mi ide u pravcu devojke smedje kose koja je doslasa njom,mala susjeda. Kakva slucajnost.Vidim da joj je neprijatno.Sklonila je pogled cim me je Lara poljubila,ali izraz na njenom licu kad me je videla bio je neprocenjiv.

-'Cao,Laro'-kazem posle poljupca.

-Ej,da te upoznam ovo je Maja,moja drugarica.'

-Drago mi je,David.'-pruzam joj ruku.

-'Maja,drago mi je'-kratko kaze uzvracajuci rukovanje.

Pravi se da me nikad nije videla.Pa dobro mozda i bolje da zaboravimo nas proslonedeljni incident.

-Deco,drago mi je da ste se upoznali ja i Dara moramo da idemo vecera vam je na stolu.-kaze deda ne ulazeci vec samo produzi drzeci se ruku pod ruku sa Darom.

Ok,ovo je uvrnuto.

-'Ljudi ja sam gladna,ajmo da jedemo.'- kaze Lara hvatajuci me za ruku.

Naravno u kuhinji zaticemo pun sto raznoraznih djakonija.

-Majo,danas je Daviju rodjendjan.-rece Lara opet poljubivsi me.

Vecera je bila nekako napeta.Samo je Lara pricala,dok je Maja kratko odgovarala ako je nesto pita.

Kad sam je vido pored Lare bio sam sokiran.Mislio sam da ce me napasti ili poceti svadju ali nije ponasa se kao da se prvi put vidimo.Sva je nekako simpaticna a i jako lepa.
Celo vece dok je Lara pricala,Maja je izbegavala da me pogleda u oci.Pogled joj je lutao svuda samo nije gledala mene, to me je uzasno nerviralo.Ponasala se kao da nisam tu.

-'Davi,zelim nesto da te pitam.'-rece Lara cudnim na neki nacin ozbiljnim tonom dok smo jeli tortu.

-'Reci.'

-'Ovaj,da li si dosao kod dede jer si zaljubljen u mene?-pita gledajuci me u oci dok se ja zamalo ne zadavi tortom.

-'Ne..ovaj dosao sam jer nisam mogao u stanu da spavam od suseda koji me namerno nerviraju ppustajuci muziku.-kazem gledajuci u Maju

O boze,sta je ova pomoislila.Sav se najezim.Ona se samo osmehnu te nastavi da jede tortu.Ovo je bilo nezgodno.

-Sigurna sam da ste mogli da zamolite vase susede da smanje muziku.-odgovara mi gledajuci u mene pidizuci upitno obrvu.

Za celo vece ovo je prvi put da me gleda.Nije ni svesna kako njene oci deluju.Ima tako tajanstven pogled iz kog se nista ne moze procitati.
Nasmejem se videci da se pravi da nema pojma na koga mislim. Zadovoljan cinjenicom da nastavlja igru te se pravi luda kao da ne zna o kome pricam nastavljam i ja da se zabavljam.

-.Zapravo jesam,ali gospodjica koja je pustala muziku se naljutila na mene tako da mi je na kraju zalupila vrata pred nosom.'-kazem gledajuci kako se smeje.

Ima tako lep osmeh.Dva reda belih bisera nalazila su se izmedju punih crvenih usana koje su mamile da ih probam.Ma o cemu ja ova devojka me ismejava a ja mislim na poljubac.

-'Sigurna sam da si dobro prosao'-kaze dok se osmhuje.

-.Sta ti to znaci?'

-.To znaci da je Maja dok je isla u osnovnu jednom decaku zamalo polomila nos kad joj je dirao slusalice.'-ubaci se Lara te obe pocese da se smeju.

Ok,nista mi nije jasno.

-'Majo morale bi da krenemo.Uskoro ce doci Sasa po tebe.'.-brzo rece Lara.

-'Da,trebale bi smo krenti.'-rece te se okrenu ka meni.

-'Bilo mi je drago upoznati te Davide.'-izgovorila je sa smeskom na licu te krenuse ka vratima.

-'Da vas ispratim devojke.'

I opet sam,navikao sam.
Uzimam rukavice te odlazim u improvizovanu teretanu na tavanu.
Udarajuci dzak po glavi mi prolazi misao o Maji.
Tako je cudna devojka.Zasto je na pocetku bila onako povucena,a onda me cak i provocirala i smejala se.Nije valjda pomislila da ima nesto izmedju Lare i mene.Ma i da je pomislila nije valjda ljubomorna.Ne,ne sigurno,sto bi nju ceka Sasa.
Ko je Sasa?Bas me briga,verovatno decko pa lepa je devojka sigurno ima decka.
Udaram dzak sve jace.

______________________________________

Ejj :))
Prvo da svima koji sutra slave bozic pozelim prijatno badnje vece i pozelom da bozic provedete u miru i sreci sa vasim bliznjima :)

Kako vam se cini nastavak?Sta mislite o Davidu?

P.S.Hvala svima koji citaju ovu pricu,zelim da zahvalim na svim komentarima koji mi daju vetar u ledja i volju za daljim pisanjem :))




Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top