"Dođavola." Uzviknula sam gledajući u prokletu peglu za kosu. Stvarno je odbijala da proradi.

Frustrirano sam je spustila na ormarić i pogledala se u ogledalu. Pola moje glave je bilo ravno dok je ostalo bilo blago uvijeno. Izgledala sam kao vještica.

Nisam bila ni tamo ni ovamo a trebala sam se naći sa Megi za pola sata.

Ne preostaje mi ništa drugo nego da sve uvijem. Nanijela sam tečni regenerator i bacila se na pletenice.

Nakon dvadeset minuta bila sam našminkana i u crnim farmerkama i čipkanoj majici. Pletenice su bile otkačene jer je moja kratka kosa odbijala da ostane pričvršćena. Još jednom sam prešla fenom preko njih i otplela ih.

Nije loše. Imala sam opuštene talase do ramena. Opušteno veče u disku i malo zabave i koje piće.

Uzela sam torbicu iz ormara i stavila karmin, gumicu, novčanik i telefon.

Još jednom sam se pogledala u ogledalo izlazeći iz sobe.

Na izlazu sam uzela ključeve od auta i stana. Nisam planirala dugo ostati pa sam ostavila prigušena svjetla u hodniku.

Liftom sam se spustila u garažu sve vrijeme pjevajući omiljeni stih iz pjesme.

I just wanna dance with somebody..

Zviždučeći melodiju ušla sam u auto i upalila pjesmu.

Motor je tiho zahučao odjekujući garažom dok sam polako išla ka rampi.

Napolju, noć je uveliko pala i svi su izlazili u omiljene klubove. U kratkim haljinama, šorcevima, helankama nebitno. Svi su se kretali u masi ubjeđeni da su prelijepi i neodoljivi sve dok djevojka u crnom autu nije izašla iz garaže odvozeći se u noć.

To je poljuljalo neke izglede. A ponajviše muškarcima. E ona je imala i izgled i novac. Nije u ničemu oskudjevala jer su joj roditelji bili ugledni doktori. Stvorili su joj život dostojan jedne princeze.

Zlobno sam se osmjehnula dok sam izlazila na cestu. Svi su me gledali. Ustvari, svi su gledali moj auto. Audi R8, ali neko je i bacio pogled na mene. Kako jedna klinka može da vozi takav auto.

Jednostavno, tatina princeza.

Nakon pet minuta stajem pred obližnjim hotelom i čekam Megi.
"Napolju je jebeno hladno." Kaze čim zakorači u auto.
"I zašto ti je toliko trebalo?" Upita sada malo ljutito.
"Nisam znala šta da obučem." Odgovorila sam lažući. Nisam ni znala zasto lažem. Prešlo mi je u naviku.
"Ti nikada ne znaš šta da obučeš."
Odgovorila je gledajući se u ogledalo. Porpravljala je crveni karmin. Još jednom je obrisala ivicu usana i cmoknula odrazu.

"Gdje večeras idemo?" Upitala sam krećući prema klubovima.
"Royal Rulet." Rrekla je.
"Okej."
"I kako ti ide sa Majklom?" Upitala sam želeći da znam sve detalje iz tih sastanaka.

Na pomen njegovog imena njene plave oči su zasvijetlile obećavajući svakakve stvari.
"Dobro." Rekla je pokušavajući da glumi ravnodušnost.
"Ne samo dobro. Očekujem detaljne opise kako je sastanak prošao." Rekla sam joj.
"Uf dobro." Uzdahnula je. "Na prvom sastanku mi je donio buket lala. Znaš, lale su moje omiljeno cvijeće. Pitam se kako je znao."

"I ja se pitam." Rekla sam u sebi.
"Nebitno. Odveo me je u neki skupocjeni restoran pored pozorišta. Samo da si vidjela. Čak je i cijeli restoran rezervisao samo za nas. Po podu su sve bile latice ruža. Predivno. Predivno." Rekla je zaneseno.
"Divan je i oženjen." Rekla sam hladno.
"Razvodi se." Rekla je optuživački.
"Da da da. To svako kaže. Samo pazi da te ne najuri žena sa ulice." Ukazala sam
"Kako god." Rekla je gledajući kroz prozor.
"Kako tvoj život?" Upitala me je.
"Pa mora da mi je suša jer nikoga nema na radaru. Jedini problem mi je to što mi traže da završim knjugu za mjesec dana. A ja nemam jebene inspiracije." Rekla sam joj frustrirano.

Moje prvo djelo,moj prvenac, je trebao biti objavljen kroz pola godine a ja nisam ni zaplet napisala. Imam samo likove.

"Jebena zbrka." Rekla je.
"Ma hajde. Večeras idem da se provedem pa makar morala da izvučem svoje pokeraške sposobnosti." Rekla sam uz osmjeh.
"Ionako idemo u Royal. Tamo uvijek ima pokera i ruleta."
"Super. Osjećam se prilicno srećno večeras." Rekla sam parkirajući ispred Royala.

"Shvataš da svi bulje, zar ne?" Rekla je.
"Šta možemo kada smo neodoljive." Uzela sam je pod ruku i krenule smo prema klubu.

Iako je red bio predugačak samo koji dolar u uniformi izbacivača i već smo sa druge strane vrata.
"Postaješ sve bolja u tome." Primjetila je.
"Znam. Vježba čini majstora." Rekla sam.
Predala sam jaknu u garderobu i krenula prema šanku.

Dok sam čekala piće primjetila sam da Megi već pleše sa nekim muškarcem. Toliko o tome da je zaljubljena u Majkla.

Dok sam ispijala martini primjetila sam uzdignuti sto za poker. Vrijeme je da se malo opustim.

Probila sam se kroz gužvu i stala ispred kanapa. Visoki muškarac u besprijekornom crnom odjelu sa bijelom košuljom i crvenom kravatom mi nije dopuštao da prođem.
"Izgleda zanimljivo." Rekla sam pokušavajući da nadglasam muziku.
Klimnuo je glavom ne pomjerivši se.

Okej, da pokušamo ovako.
Polako sam mu se priblizila pokušavajući da mu šapnem na uho.
"Budi dobar dečko i pusti me da se malo igram i možda te nagradim." Tiho sam šapnula.

Tek onda me je pogledao. Mogla sam osjetiti njegov pogled na mojoj koži i kako žudi za mnom.
Zavodljivo sam se osmjehnula i nakon što me je pustio još jednom sam mu rekla.
"Dobra odluka." Rekla sam ostavljajući mu novčanicu u džepu od sakoa.
Nakon što sam odmakla čula sam njegov smijeh.

"Kako ide momci?" Rekla sam prilazeći stolu. Nakratko su se ukočili da bi zatim požuda zasijala u očima sve trojice.
Nasmijala sam se.
"Dobro bi nam došlo malo tvoje sreće." Rekao je neki stariji čovjek.
"I meni." Javio se neki niski  u odijelu.
"Žalim momci, sreću ću jedino donositi sebi." Rekla sam sjedajući za četvrtu stolicu.
"Dijelite." Rekla sam nakon što su i dalje gledali u mene.
"Srce, moraš dati ulog." Rekao je onaj u odjelu.
"Naravno. Luda ja." Pružila sam smotuljak novca i čekala da mi da žetone.
"Sada, možemo početi." Čekala sam da mi podjele i stvarno sam imala sreće.
Dobila sam kralja, damu i desetku pika te dvije jedinice srce i tref.
"Mjenjam dvije." Rekla sam spuštajući karte za sto.
"Ulažem dvijestotine." Rekao je prvi spuštajući dva crna žetona.
"Podižem." Drugi je dodao još jedan plavi žeton.
"Pratim." Tek onda je progovorio treći.
"Isto." Rekla sam. Stavljajući žetone.
"Podižem." Rekao je prvi dodavajući još jedan crni žeton.
"Odustajem." Rekao je drugi i spustio je karte te otpio janitarnu tečnost iz čaše.
"Pratim." Treći je dodao taj žeton i pogledao me.
"Podižem." Rekla sam dodavajući još dva crna žetona.
"Jesi li sigurna da to možeš priuštiti, srce?" Rekao je prvi.
"Mogu. Bolje je brini za svoje jer kada pobijedim nećeš imati ništa." Nasmijala sam se i pogledala ga.
"Pratim." Rekao je prvi.
"Odustajem." Treći je rekao.
"Izgleda da smo samo ti i ja, dedice." Rekla sam namjerno ga provocirajući.
"Dedica će tebi pokazati kasnije."
Nasmijala sam se.
"Ulažem sve." Gurnula sam sve žetone na sredinu stola.
Vidjela sam kako mu osmjeh pada i kako poraženo gleda u karte.
"Odustajem." Spustio je karte i ja sam se zlobno osmijehnula.
"Nisi baš izdržljiv." Veliki udar na njegov ego.

Pogledao me je stisnutih očiju, ali ja nisam gledala u njega.

Bacila sam žeton prema čuvaru uz rijeci.
"Rekla sam ti da ćemo se zabaviti."
Bio je to žeton od 500.

Po posljednji put sam pogledala u karte koje su bile lažne i osmijehnula se. Blefiranje je najlakše.

Do ponoći vec sam tri puta pobijedila i jednom sam odustala. Bila sam opuštena, tri martinija su učinila svoje.

Bas kada smo se spremali za šesto dijeljenje do stola je došao neki muškarac. Bio je u kožnom kaputu skoro do pola listova. Mogla sam se kladiti da je bilo vruće jer sam se ja u kratkoj majici znojila. Povrh toga bio je u odjelu.
"Kako je  večeras?" Upitao je tiho naslanjajući se na moju stolicu.
"Kralju! Kako si? Mala nas redi, opasno." Rekao je onaj stari.
"Da,vjerujem da je to u redu, opis za ovu noc."  Rekla sam.
"Pa srculence, čini se da će ti se sreća okrenuti večeras." Tiho mi je šapnuo na uho.
"Ne bih bila tako sigurna." Rekla sam čvrsto.

Iz nekog razloga tijelom su mi prolazili trnci kada god bi se se pomjerio. To me je podsjećalo na mrak.

Čuvar se odjednom pomakao i donio još jednu stolicu naspram mene. Osmjehnuo se i stavio novac na sto.

Primjetila sam da onaj u odijelu ne igra. Samo je gledao iz ugla prostora.

"Ja dijelim."
"Ne smije igrač da dijeli." Rekla sam oštro.
"Kada ja igram, ja dijelim." Rekao je.
"Kako hoćeš." Rekla sam gledajući ga u oči.

Pažljivo sam gledala kako dijeli i primjetila sam jedan trik. Tako početnički.
Nasmijala sam se.
"Danas, srce?" Rekla sam glumeći dosadu.

Možda bih mogla otići na manikir. Moji crveni nokti su mi već dosadili. Mogla bih plave. Nebesko plave. Daju iluziju nevinosti.

"Igraš?" Upitao me je.
"Naravno." Pogledala sam karte. Već imam sreće. Rojal fleš. Najjači skup.

Bacila sam dva crna žetona i pomnije ga pogledala. Imao je plave oči sa malom mješavinom druge boje i smeđu kosu. Ali ta vilica. Ta četvrtasta vilica. Kratka brada mu je pokrivala obraze i vrat. Činila ga mosterioznim i grubim. Čovječe, ala je zgodan.

Primjetio je kako ga posmatram i vidjela sam da je podigao obrvu, oblikujići pitanje. Odmahnula sam glavom usmjeravajući pogled na onog starca. Kao da je gledao u njegove karte i mrštio se.
"Curo on stvarno voli pobijeđivati."
"I ja isto." Rekla sam smijući se.

Ovaj poker stvarno izvlači najgore iz mene.
"Podižem." Rekla sam gurajući još žetona na sto.
"Pratim." Rekao je onaj u odijelu.
"Podižem." Rekao je misteriozni stranac.
"Pratim." Nasmijala sam se. Neće on mene prevariti. Očito je da blefira.
"Odustajem." Reče onaj u odijelu.

Pa izgleda da smo samo stranac i ja. I kako se mršti izgleda da sam u vođstvu.

"Podižem." Rekao je.
"Ulažem sve." Rekla sam.

Njegov već slabi osmijeh je skroz izblijedio. Sada je samo gledao u karte potpuno bezizražajno. Pokeraško lice.

"Pratim." Rekao je hladno.

Ponovo sam pogledala karte spremna ih pokazati kada sam začula poruku.
"Sekundu samo."

"Reci dragocjenoj Megi da se odmakne od tog slinavca inače se veče neće dobro završiti." Majkl.

Osvrnula sam se oko sebe. Ovo stvarno nije dobro. Moramo odmah ići.

Još jednom sam pogledala karte. Izgleda da je moja sreca nestala.
"Predajem." Spustila sam karte na sto i ustala.

Krenula sam prema konopcu, ali sam se vratila do Misterioznog i šapnula mu.
"Varalice. Tajno dijeljenje. Koji kliše." Tiho sam rekla i otišla.

Moramo se izvući iz ovog kluba.

Kada sam stupila na podijum počela sam tražiti Megi. Osvrtala sam se oko sebe ne bih li primjetila Majkla, ali nigdje ga nije bilo.
"Dođavola Megi, gdje si?" Tiho sam rekla nikome posebno.
"Trebaš pomoć?" Šapnuo mi je neko na uho.

Preplašeno sam poskočila i našla se oči u oči sa misterioznim strancem.
"Od tebe, ne." Rekla sam hladno i nastavila tražiti Megi.

Pošla sam prema hodniku za toalete dok me je on pratio u stopu.
"Da ne tražiš nekoga?" Nastavio je. Njegov glas je bio tako blizu moga uha da se moja koža naježila.
"Ma bravo Šerloče." Rekla sam sarkastično.
"Mogu li znati ime osobe koja me je pobijedila po prvi put u sedam godina."

Aha. Znala sam.
"Znala sam." Stala sam ispred njega i podbočila se.
"Šta si znala?" Upitao me je dižući obrve.
"Da si varalica."
"Nisi to znala. Rekao sam da si imala bolje karte. Ali si predala. Želim znati zašto." Rekao je stajući ispred mene.

Iako je zauzimao cijeli okvir vrata pokušavala sam nekako da pogledam da li je Megi negdje iza njega. Nije bila.

"Moram nešto da uradim. Možeš li me pustiti?" Rekla sam pokušavajući da prođem.
"Naravno, srculence." Pomakao se u stranu.

Čudno. Ovo je bilo lako.

Dok sam prolazila pored njega osjetila sam dodir niz moja leđa tako blizu pojasa mojih pantalona da sam se stresla. To ga je nasmijalo, ali sam ga ignorisala. Posla sam prema ženskim kupatilima.

I našla sam Megi.

Jezik joj je bio u grlu nekog dječaka dok je on pokušavao da je dohvati na mnoge načine.
"Megi!" Uzviknula sam prekidajući je.
"Hej!" Uzviknula je.
"Moramo da idemo." Rekla sam ignorišući malog.
"Zašto? Tek sam počela da se zabavljam."

Prišla sam joj i uhvatila je za ruku.
"Jer je tvoj momak upravo postao još posesivniji."

Odmah se uozbiljila i pošla za mnom.
"Zašto si uopšte sa njim? Dobro znaš da je on lud." Rekla sam joj.
"Seks je super. I više nego super." Rekla je prilično se pravdajući.
"I ti si luda. Oboje ste ludi." Rekla sam joj.

"Šta koji.." rekla sam gledajući u dva identična auta. Jedan je sigurno bio moj a drugi, pa ko zna.
"Koji je tvoj?" Rekla je Megi.
"Lijevi." Rekla sam otključavajući ga.
"Čiji je drugi?"
"Ne znam. Hajdemo kući dok se nešto nije desilo." Rekla sam ulazeći.

"Da li si sigurna da nećeš kod mene?" Uputala sam je deset minuta kasnije ispred njenog stana.
"Biću dobro." Rekla je izlazeći iz auta.
"Okej. Nazvaću te sutra."
"Važi. Vidimo se sutra." Poslala mi je leteći poljubac i ušla u zgradu.

Uzdahnula sam. Stvarno joj nije trebala ta budala. Ionako joj je dosta oca.

Stvarno nisam znala šta će da uradi. Ali znala sam šta ću ja. Gledaću seriju i popiti toplu čokoladu, umotati se u deku i na kraju ću zaspati. Savršeno.

Parkirala sam i izašla. Garaža je veoma hladna. Ionako je sredina oktobra. Ljeto je davno izmaklo.

Dok sam čekala lift osvrnula sam se oko sebe. Imala sam osjećaj da je neko tu. Ali bio je mrak i nikoga nisam vidjela. Pomalo paranoično sam ušla u lift i pritisla dugme za najviši sprat.

Tek pred vratima sam shvatila da me je neko pratio. Paket je stajao pred vratima i to ne bilo kakav. Bio je to špil karata.

Dođavola.

Vote i comm. Šta mislite??