Bath

Iako je bila umorna, Mariel Wright je te večeri sjedila  za stolom i pisala pismo voljenoj sestri Avery. Plamen svijeće je bio jedini izvor svjetlosti u sobi. Čak ni Mjesec nije bio na nebu, jer su se kišne kapi odbijale od prozorsko staklo. Spremala se oluja. Ugledala je munju ali nije se uplašila. Pogled je vratila na parče papira i nastavila da piše. Obećala joj je da će za par dana da krene sa kočijom i slugama do sestrinog dvorca. Nakon svih nezgoda koje su ih zadesili, Avery i Helmer su izašli još jači zahvaljujući svojoj ljubavi koji su osjećali jedno prema drugom. Mariel je bila mnogo srećna što je svako zlo bilo iza njih i što njena sestra nije bila ljuta na nju zbog svih dešavanja koja su se odigrala u prošlosti. Tek kada je konačno shvatila pravu istinu bila je veoma srećna. Njena sestra je bila nevina a sve grijehe je prepisala bivšem vjereniku kome čak ni ime nije željela na glas da izgovori. Dobila je oprost i ona će u buduće znati da ga cijeni. Spustila je pero sa strane a potom se zagledala kroz prozor. Bila je noć. Ali kako je bio mjesec septembar jesen se uveliko spremala da nastupi.

Zahvaljujući tetki Demetriji je dobila ovaj dvorac u Bathu, u koji se uselila tačno prije mjesec dana. Po prvi put u životu ima priliku da živi samostalno i da vodi svoje domaćinstvo na najbolji mogući način. Jedan dio života je živjela sa ocem i dvije sestre, nakon toga je živjela sa tetkom i mlađom sestrom a sada je ponosna vlasnica ovog dvorca. Nije bila usamljena. Naprotiv, od tolikog silnog posla jedva da je i mislila na tužne stvari. Zajedno sa domaćicom Emy i batlerom Andrewom uspjeli su da srede donji dio dvorca. Ah, kad se samo sjeti silne prašine i zagušujućeg mirisa kada je po prvi put nogom kročila na ovo mjesto. Sada je sve izgledalo potpuno drugačije. Uložila je mnogo novca i jedva je čekala da napravi prvi bal. Društvo takve stvari obožava. A i Mariel je jedva čekala da ugosti grofice, vikontese i ugledne plemiće.

Kada je završila sa pisanjem pisma, ustala je sa stolice i iz ormara pronašla je spavaćicu boje zrele jagode i odložila ju je na krevet. Prstima je povukla trakice na haljini i lagano se oslobađala odjeće.Sloj po sloj sve dok nije ostala samo u donjem vešu. Nije imala velike grudi a i njen struk je bio tanak. Nije znala da je u tom trenutku neko posmatra kroz napuknuti zid tačno pored slike mrtve prirode koja je gledala pravo na njen krevet.

Iznenada je obuze čudan osjećaj kada je obukla spavaćicu. Ponovo je čula korake. Znalo bi se događati da u zadnjih mjesec dana čuje zvukove koji su dopirali sa gornjeg sprata dvorca. Prvo bi pomislila da je napuštena mačka pronašla utočište. Stoga nije puno pažnje tome davala. Njena posluga svakako nije odlazila u taj dio dvorca bez njene saglasnosti. Oni su obavljali uobičajene poslove.  Ujutro kada bi se probudila bila bi druga priča jer nije ništa čula, ali noću situacija je bila drugačija. Koliko god da je razmišljala i navela barem bezbroj razloga da to ne radi, ona je ipak uzela svijeću sa stola i zaputila se sama prema izvoru zvuka. Nije imala razloga da osjeća strah. Andrew je ionako bio umoran i za sada ga nije htjela probuditi. Ali ako primjeti bilo šta čudno ili što bi je moglo uznemiriti svakako će ga pozvati u pomoć. Pa.. neka avantura počne.

Samo će da provjeri šta ometa njen san i ponovo će se vratiti nazad do svog toplog kreveta. Izašla je bosa i samo u spavaćici. Njena kosa je dosezala do sredine leđa. Stepenica po stepenica. Kada je došla na gornji sprat pogledala je prvo lijevu pa desnu stranu hodnika. Hladnoća se mogla osjetiti. Osim plamena njene svijeće ostale prostorije su bile u mraku. Pažljivo je ulazila u svaku sobu i u njoj nije primjetila ništa čudno, ništa što bi joj u tom trenutku privuklo pažnju osim što je bilo potrebno da se prašina očisti i stare komade namještaja baci. Biće tu poprilično dosta posla da se uradi. Ali nadala se da njene sestre i tetka biti ponosne na to kako će Mariel ovaj dvorac da uredi. I čim se to dogodi odmah će ih pozvati kod sebe. Jedva je čekala taj trenutak.

 Za kraj je ostala još jedna soba da provjeri. Otvorila je vrata a zvuk je odjeknuo cijelim hodnikom. Još sutra će reći Andrewu da se ova vrata zamjeni. Ali kada je svijeća obasjala uljeza ona se zaprepastila. Još neko je bio u njenom dvorcu i ona je sada saznala za taj podatak. Taman se spremala da pozove batlera u pomoć kada je čula muževan glas. Teško je progutala pljuvačku. Njene oči su pronašle njegove. Bio je..

''Baš sam se pitao koliko će ti vremena trebati da me otkriješ?'' Odlučan, snažan muški glas naveo je da Mariel ustukne još jedan korak. Jer ono što je ona u tom trenutku vidjela navelo ju je na činjenicu da se lopov nalazi u njenom dvorcu. I to vrlo lijep, nag muškarac koji je ležao u drvenoj kadi i pio alkoholnu tečnost iz staklene čaše. Pored kade stajao je sto na kome se nalazila flaša pića i još jedna svijeća u svijećnjaku. Mora da halucinira ili je ovo njena noćna mora. Kapija dvorca i ulazna vrata bila su zaključana. Ništa joj nije bilo jasno. Da li je provalio? Ali više nije mogla razumno da razmišlja jer je njegova pojava učinila da joj se pogled fiksira na njegove mišićave grudi. Nebesa, on uopšte ne poštuje pravila pristojnog ponašanja.

Njene smeđe oči dobro su upile njegovu nagost grudi, ramena i snažnih i mišićavih ruku koje su opušteno stajale sa obe strane kade. Kada je vidio da ona i dalje ne progovara ni jednu riječ, Akacio se spremao da je još više zaprepasti. Ako pobjegne još bolje, moći će se u miru okupati ali ako ostane ne odgovara za svoje postupke. Mogao bi je uplašiti na drugačiji način. Krevet se nalazio odmah pored nje. Bio je pun prašine ali njemu to nije smetalo. Zašto da ne? Mogao bi to da uradi? Malo zabave ne bi mu škodilo. I dalje je bio vjeran Beatris, nikada ni jednu ženu nije poljubio a ni odveo u svoj krevet nakon nje. Kada se osveti Helmeru pronaći će je i biće samo njen muškarac. Ali za to vrijeme je mogao da se igra sa ovom neiskusnom djevom. Gospode, kako ga je samo posmatrala kao da nikada nije gledala muškarca bez odjeće. Bez lažne skromnosti Akacio je svakako bio svjestan svoje pojave i znao je da je mnogo zgodan. Ali da ga neko ovako posmatra a pri tome bi joj mogao svašta uraditi tjeralo ga je na smjeh. Neka zabava počne.

Mariel Wright nije ni slutila šta joj stranac priprema. Akacio se uhvatio za dio kade a potom počeo da ustaje. Malo po malo njegovo nago tijelo obasjano plamenom svijeće nalazilo se tačno ispred Mariel. Imala je osjećaj kao da je sav razum nestao iz glave. Njene noge se nisu pomjerile ni milimetar ali zato njene radoznale oči, oh, one su itekako dobro osmotrile nagost muškarca. Bio je veličanstven. Imao je dugu crnu kosu koja je dosezala do snažnih i širokih ramena. Grudi su mu bile čvrste poput granita, tamne maljice davale su mu još veću dozu erotičnosti. Vrhovi bradavica su ponosno stajale dok je sitan trag dlačica vodio do još jednog mjesta.

Blagi Gospode. Bio je veličanstven.

Umjesto da pobjegne i vrišti, ona je sa zanimanjem posmatrala njegov ud. Nikada ničemu sličnom nije svjedočila. Da je iste sekunde položi na krevet i uzme joj nevinost ne bi se bunila. Naprotiv, došla bi u situaciju da moli i cvili pred njim. Imala je samo jednu želju, a to je da konačno i ona postane prava žena. Ovaj muškarac je bio najzgodniji, najljepši. Pitala se da li je on toga bio svjestan. Nije mu čak ni ime znala ali to svakako nije bilo važno u ovom trenutku. Dovoljno se osramotila što ga je odmjerila od glave do pete.

Njen bivši vjerenik nije postojao u njenoj glavi, naprosto je nestao.

Predatorskim koracima Akacio je stao nekoliko centimetara udaljen od nje. Nadmeno je spustio ruke na kukove dok mu je ud ponosno rastao pred njenim očima. Nije mu se to još desilo od Beatris.Izgleda da ova djeva ima nešto posebno. Samo se pitao šta je to u pitanju.

''Hoćeš li... me poljubiti?'' Tiho je promucala, dok je rumenilo bojilo njene sniježno bijele obraze. Sva je pretrnula dok nije čula njegov odgovor. A tako se nadala da će konačno imati svoj prvi poljubac. Više joj nije bila važna ni ljubav ni osjećanja. Jednostavno je to željela kao bolesnik koji je želio da bolest nestane. Svi imamo jednu želju a ona je željela samo dodir usne od usne.

Grohotom se Akacio nasmija. ''Ja nikada ne ljubim neiskusne djeve. Jedno od pravila. Vjeran sam samo jednoj ženi i tako će ostati do smrti. Ali mogao bi da te iskoristim na jedan vrlo zanimljiv način.'' Uopšte se nije stidio svoje nagosti. Čak je spustio dlan preko svog uda i prelazio po njemu.

''Kakk.. kako znaš da sam neiskusna?'' Mariel je dobila crvenu boju u licu. Nije vjerovala šta je upravo vidjela.

''Zato što iskusne žene ne traže da ih muškarac poljubi. One uvijek prve poljube muškarca. One nikada ne mole. One same uzimaju.'' Ugao usne se trznu u znak osmjeha.

Mariel je bilo jasno da je stranac ismijava. Čvrsto je skupila šake u pesnicu. Odmah će pozvati batlera da ga izbaci iz njenog dvorca. Kako se samo usuđuje. Drznik. Bezobraznik. Ah, koliko je samo pogrdnih riječi imala za njega.

Njegovi prsti su klizili duž njenog vrata. ''Svaku večer sam te posmatrao dok bi navlačila tu istu spavaćicu preko svog tijela. Nisi ni bila svjesna moje pojave a ja sam bio tako prokleto srećan što sam  uživao u pogledu na tvoje nago tijelo.'' Prst mu je pravio putanju oko njenih grudi. ''Mogao sam da vidim kako tvoje bradavice postaju ukrućene. Ali...''

''Ali šta?'' Drsko mu je odgovorila.

Prst mu se spustio niže od stomaka. ''Tvoje međunožje me očaralo. Iste su boje kao tvoja kosa.''

Mislio je na njene dlačice. Gospode Bože, pa on je bio razvratnik. I to najgore vrste.

Potom se okrenuo i za kraj joj dao sliku savršene zadnjice. Ogrnuo se peškirom a potom nestao iza kamenih vrata. Mariel je dotrčala do njih ali ona su se zatvorila tačno pred njenim očima.

Izgleda da njen dvorac ima tajne prolaze za koje ona nije znala. Ali kuda su vodili? I ono najvažnije gdje stranac odlazi. Nije joj se čak ni predstavio. Ali je zato pomno istraživao njeno tijelo dok se on sa sobom hvalio kao da je sam gospodar. Već ga mrzi.

Nikada nije upoznala ni jednog muškarca koji liči na njega. Ni jedan muškarac nije drsko stajao pred njom bez ijednog komada odjeće. A kada joj je rekao da ju je posmatrao osjetila je želju. Željela je barem na trenutak da mu cijela pripadne. Čudno zar ne? Ali za Mariel to nije bilo čudno. Dok je budna ležala u svom krevetu razmišljala je kako ni jednom nije bila poljubljena. Bila je ostavljena na vlastitom vjenčanju. A ni prije toga Fordays joj nije udjelio poljubce koji će joj pomjeriti tlo pod nogama. Izgleda da nikada neće osjetiti pravu ljubav u svom životu a samo je to željela. Sudbina je bila mnogo okrutna prema Mariel. Nije znala čije grijehe plaća.

Stranac je bio mnogo ljepši od Fordaysa. Ali kako se dogodilo da on bude svaku veče gore na spratu dvorca?

Željela je da je sve ovo samo još jedan san. A najviše je željela da zaboravi kako ga je molila da je poljubi. Vratila se nazad do svoje sobe i pokušala da spava. Ali bila je to duga noć gdje san nije dolazio na oči.

🗝Hvala na čitanju🗝 🖤