~8.DEO~
Napokon sam kući-rekla sam to u sebi.Sutra isto odmaram tako da ću biti ceo dan u mojoj toploj sobi.
Skoro ništa nisam radila,pronašla sam neki veliki papir i na njemu crtala.Posle toga sam se presvukla,a pošto nisam imala telefon,legla u krevet i gledala malo svoju ogrlicu sa kamenom.Izgleda tako čudno a veoma lepo.Ko zna šta svega ima u njemu...
Držala sam ga u jednoj ruci,gledala ga i čudila se ovoj ogrlici.U jednom trenutku je počela da svetli i na kamenu se pojavile plave tačke,ako bih tako mogla da kažem a zatim i pomalo crne.Gledala sam i svoj lanac koji je bio oko mog vrata i slučajno videla natpis "Sve ono što poželiš,ostvariće se".Natpis je bio dug ali ispisan malim slovima.Razmišljala sam šta bi moglo ovo da znači a zatim gledala u jednu tačku.Tako zamišljena,slučajno sam prtisnula kamen i on je počeo da svetli.Uplašila sam se i umalo ga ispustila.Svetlost se smanjivala,a da bi proverila da li mi se nešto desilo,stala ispred ogledala.Moja kosa je polako počela da beli,dok su moje oči menjale boju,čas crvene pa bi se vratile u plavu.
Ja:Šta sam ovo uradila,šta mi se dogadja??Kako ću izaći ovakva...
Moja kosa je skroz pobelela.Sela sam na krevet i počela da plačem.
Ja:Da li je ovo moguće...Prvo ovo mesto a sada i moj izgled...Izgledam kao seda baba.
Ubrzo sam promenila svoje mišljenje.Izgledala sam mnogo lepše i opasnije sa belom kosom i crvenim očima.
Uzela sam kamen,bacala ga,prtiskala i ništa mi se nije desilo.Setila sam se natpisa na ogrlici koji kaže da sve ono što poželim,to će se ispuniti.Poželela sam da se vratim na staro,a svetlost na kamenu je počela da svetli.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top