Author's note; 

Zdravo ljudi. Želim biti kratka koliko je moguće jer priča tek počinje. Odlučila sam ovu priču napisati savršenu. Priču kojoj bi se mogao napraviti film ili izdati knjiga. Neće biti drugih perspektiva osim od žene koja preživljava ovu priču. Svaki dio će imati po tri hiljade riječi bit će svaki detalj opisan, imat će oko 32 poglavlja, jedino ako se ne promjeni nešto. Neće biti druge sezoen ako vi to ne zaželite i nema nasilja, sexualnih scena ili nekih loših muškaraca. Ovo je ozbiljna priča bez tinejdžerskih gluposti. Ako vam se to ne sviđa možete otići negdje drugo i čitati druge priče. Ja sam odlučila ovu priču napisati onakvu kakvu sam je zamislila. Ovo je prvi dio pa pročitajte i ostavite iskreno mišljenje.

Enjoj ;)

Chapter 1: Same old love

Jutarnja magla se nadvila nad velikim Londonom. Moglo se vidjeti jedino beskrajno nebo koje je ovoga jutra imalo sivkastu boju. Koračala sam pažljivo po trotuaru na kojem nije bilo mnogo ljudi. Obično bi to bili isti ljudi koje bih vidjela svako jutro u isto vrijeme. Svatko od njih pa tako i ja je imao svoju jutarnju rutinu prije napornog poslovnog dana. Pozdravljala sam osobe koje su me svaki dan sretale. Toliko sam ih puta vidjela da kad bih zamislila ovu ulicu to ne bi moglo izgledati drugačije nego ovo jutro. Previše sam se navikla na ove jutarnje dane. Skrenem u malu uličicu gdje se nalazilo par starijih zgrada različite veličine. Jedna prodavničica i moj omiljeni cafe. U ovoj magli mogla sam ga naći jedino zbog velikog natpisa na vrhu cafe-a koji je nosio naziv; Grand-cafe. Držao ga je jedan moj dobar poznanik ili školski drug. On je uspješan čovjek, kada kažem uspješan mislim da ima porodicu, posao i srećan brak. I ako žive od samo ovog jednog cafe-a dovoljno im je. Jer rade punom parom svaki dan, pa čak i vikendima. Otvorim velika staklena vrata koja se malo zadrmaju kada ih ponovo zatvorim.

" Kada ćeš već jednom kupiti druga vrata. " Našalim se na račun moga druga i skinem svoj kaput boje kože prije nego sjednem na malu okruglu barsku stoličicu.

" Znaš da ovaj cafe ne bio bio isti bez njih. " Nasmije mi se pokazujući prelijepe bijele zube i na šank stavi moju kafu. Već je naučio šta pijem jer toliko često dolazim ovde da ne moram više ni naručivati.

" Kako ti kažeš. Ma da kada ti dođe inspekcija prvo što će ti reći bit će da promijeniš ta vrata. " Posložim svoj kaput i šal na drugu stolicu jer ova nema naslon na koji bih mogla staviti odjeću.

" I ja mu to govorim draga moja, ali ne sluša. " Vlasnica ili prijateljova žena izađe iz kuhinje koja se nalazila iza šanka. Sa sobom je nosila malenu djevojčicu u naručju koja je bila preslikana ona. Uvijek je bila nasmiješena djevojčica sa bucmastim obrazima. Krasno dijete.

" Uredu, uredu danas idem po nova vrata. " Mark podigne obje ruke u zrak, kao znak odbrane i polako unazad se počne kretati prema wc-u. Ponaša se kao dijete.

" Ovaj izvoli novac, već ste me častili milion puta. " Ostavimn četiri eura na pultu i brže bolje ustanem dok mi Markova žena nije uturila novce u dzep. Uzmem svoj kaput sa stolice pored i brzo ga obučem na sebe. Ponesem šal u jednoj ruci jer bolje mi je da požurim inače ću zakasniti na posao. Otovrim vrata koja se opet zadrmaju i jako lupe kada izađem.

Stanem na kraj trotuara i dignem jednu ruku u zrak kako bih pozvala taxi, koji također svako jutro prolazi ovuda. Ubrzo se zaustavi jedan žuti auto sa znakom na njemu gdje piše taxi.

Otvorim vrata auta i povucem svoj dugi kaput kako mi jedan dio kaputa ostao van kada zatvorim vrata. Sjednem u auto i lagano zatvorim vrata te torbu spustim pored sebe.

Prosijedi covjek za volanom pusti neku muziku, koju nisam znala. Zazmirim na par sekundi jer je u autu vladala ugodna atmosfera. Otvorim oci kada auto naglo stane. Pogledam kroz prozor i vidim veliku zgradu u kojoj radim. Srednja škola, radim kao profesorica engleskog jezika. Tek sam se zaposlila, i stvarno sam uspijesna. Djeca me za cudo poštuju, ali i ja njih. Razrednica sam i trecem razredu u skoli. I ako sam tek zavrsila svoj pedagoški fakultet brzo sam se snasla u poslu. Udjem u veliko dvoriste koje je jos uvijek bilo prazno, djeca dolaze tek kasnije. U dvoristu se nalazila velika fontana i pored nje par drvenih klupica. Nikad mi nije bilo jasno zasto su klupe postavljene pored fontane. Kako to da voda ne prska okolo. Popravim svoju suknju koja se malo podigla i otvorim teska željezna vrata srednje skole. I ja sam isla u ovu srednju skolu samo sto se sada skola mnogo promjenila. Mislim na to da se renovirala dosta kao i da se direktor škole povukao u penziju a i vecina profesora je otisla.

Stisnem gumb za poziv lifta. Zbornica se nalazila na zadnjem spratu sto me je uzasno nerviralo i morala sam ici stalno gore dolje po liftovima.Uz sve to imam ogroman strah od malih prostora. A stuba je bilo milion tako da sam se morala pretrpiti. Kada lift napokon dođe vrata se otvore i uđem sama u prazan lift. Stisnem malo dugme za četvrti sprat, gdje se ujedno nalazila zbornica.

Noga mi sama od sebe počne tapkati jer sam užasno nerzvozna. I ako su liftovi novi ja se i dalje mnogo bojim. Jednom sam zaglavila između pet i šestog sprata u jednoj zgradi, bila sam tamo punih četiri sata. Jer nisam imala niti kredita na mobitelu baš taj dan.

Siva vrata se razmaknu i odahnem kada izađem van. Popravim svoju kosu i iz torbe izvadim flašicu vode koju uvijek imam uz sebe. Uz to sam danas prehlađena pa će mi se grlo nenormalno sušiti. Otovrim čep na vodi i nagnem gutljaj prije nego uđem u zbornicu. Uhvatim crnu šteku te vrata zaškripe prije nego ih otovrim.

Unutra nije bilo nikoga. Nečija kafa se hladila na velikom stolu, i još par poslovnih aktovki je bilo posloženo na stolu zbornice. Tako i ja spustim svoje stvari na stol i prvo što uradim je da izvadim testove iz engleskog koje sam jučer imala. Nisam ih stigla ocijeniti, ali sam vidjela da ima užasno mnogo grešaka. I ako bih mrzila svima dati loše ocjene morala sam, jer to je bilo pravilo. A ja poštujem pravila. Odlučim pokloniti par dvica kako ne bi iblo mnogo jedinica u razredu, valjda to neće biti problem.

" Dobro jutro. "  Na vrata uđe crvenokosa profesorica sa spuštenim naočalama na nosu. Bila je u nekim srednjim godinama te predavala matematiku u hemiju. Ja sam je poštovala zbog tog njenog znanja i ako mnogi učenici su joj davali pogrdna imena poput uštogljenica, kraljica štrebera i znate već te dječije gluposti.

" I vama dobro jutro. " Nasmiješim joj se i pomjerim svoje stvari sa stolice pored. Zašto imam obišaj stavljati stvari pored sebe? Kada ocjenima par radova ponovo ih vratim u fasciklu pa potom u veliku torbu. Ne znam ni kako sam se uspjela snaći ovdje. Netko pokuca dva puta na vrata zbornice, što znači da nije zaposlenik ove ustanove.

" Ovaj trebam profesoricu engleskog. " Visoki muškarac otvori vrata i kako sam čula treba mene. Ustanem sa stolice i priđem mu.

" Da? Ja sam profesorica. "

" Došao sam zbog Lucasa Jeffersona, vi ste mu razrednica, trebam da vidim njegove ocjene. " Klimnem glavom i odem do velikog stalka sa mnoštvo denvnika. Počnem tražiti po trećim razredima i napokon pronađem dnevnik svog razreda zelene boje. Izvadim ga iz police između dva dnevnika i posložim dnevniek koje sam slučajno pomakla sa mjesta.

" Evo ga, možemo li na hodnjik molim vas? "  On klimne glavom i pomakne se sa vrata kako bih ja prošla. Čudo, u 21. stoljeću nema previše kavaljera koji damu puštaju prvu. Izađemo an veliki školski hodnik na kojem je bila jedna stoličica te mali drveni stolić pored nje. Spustim dnevnik na stol i otvorim ime Thomasa Jeffersona.

" Čudno ali djelujete mi poznato. " Mladič progovori prvi, iskreno i ja sam to mislila za njega. Mora da se znamo od nekuda.

" I vi meni također, znala sam jednog Jeffersona u osnovnoj školi. " Prisjetim se osnovne škole i tog škoskog druga. Mislima sam da je on bio zaljubljen u mene, jer sa ja bila opako u njega. Nije me prolazilo mjesecima, ali bila sam uvjerena da sam se i ja njemu sviđala.

" Oh, pa kako se vi zovete? "

"  Ja se zovem Malorie Donalds. "  On otvori malo usta, na što se ja začudim.

" Pa ti si Malorie. Ona mala luda djevojčica opsjednuta pop muzikom. "  Zapravo to jesam ja. Nisam vam htjela otkrivati da sam bila malo luda u osnovnoj školi. Od stila oblačenja do mog ponašanja i riječi u to vrijeme. Osjećam kako mi je obrazi crvene od samog sjećanja na to.

" Ja sam Thomas. " Očekuje moju reakciju, ali ja idalje stojim kao stablo. I dalje se ne sijećam ni jednog Thomasa, osim onog u kojeg sam bila... o Bože pa to je on.

" O Bože Thomas. Thomas Jefferson, zvani opasni J. "  Klimne glavom na što se ja nasmijem jer sam pogodila. On je bio moja nepreboljena ljubav, ali ne mogu da vjerujem da sam ga srela. I to na ovakav način. Prije je bio opasni dečko koji je pusšio cigarete od sedmog osnovne, a sada je ugledni muškarac. Ne vjerujem.

"  Ne vjerujem da sam te srela ovdje. Pa kako si? "

"  Ma sve je tako uobičajno nedostaju mi ponekad stari dani. Želiš li na neki ručak poslije posla, da se prijetimo starih prijateljskih dana. " Namigne mi i blago se nasmiješi. Na obraziam mu se oslikaju rupice na koje su cure u osnovnoj padale sa nogu.

" Može odnau 20:00h? " Klimne glavom.

" Uredu onda, da pogledamo ocjene malog Lucasa. " Blagi smiješak mi pobjegne sa usana kada shvatim da sam srela svog starog druga. Ovo je baš lijepo. Sjetit se starog prijateljstva ili stare ljubavi, prema kojoj sad ne osjećam ništa... život je čudo.