Od kolicine obaveza nisam uspjela da sastavim misli duze od 5 minuta sto je dobro jer malo prije 3 sata sam sjela za sto u kom su sastanci i kad sam pogledala vrijeme tek tad je proradilo ono sto bi me vjerovatno  cijeli dan drzalo da sam imala regularne poslove u kancelariji   postavila sam ugovor na drugoj strani stola tako da osiguran da nece sjesti blizu mene.

-" Potrudi se za ovo Anastazia, ovaj vrend ce biti najbolji  kroz par mjeseci ocigledno je i oni nam trebaju vise nego iko."

Ron je rekao pre nego napusti salu i ode kuci. Lako je reci, ispred mene je momak koji me je toliko povredio da godinama ne mogu da se oporavim i ja trebam da budem poslovna umjesto da ga izudaram jer mi je unistio zivot.

Kucanje na vratim  mi strese tijelo te se ustanem  kako poslovni kodeksi zahtjevaju. Proskeniram njegovo tijelo,  kosulju i crne farmerice te i plave oci koje su njegov zastirni znak.

-"Postovanje gospodine Smolov, izvolite"

Spojio je nase oci potom nakrivio glavu u stran odmjeravajuci mene, potom ugovor na drugoj strani... Blagi smijesak koji usledi me opet izbaci iz ravnoteze ako sam je u opste imala.

-" Zdravo pcelice"

Rekao je tiho te umjesto da pruzi ruku on iznenadno poljubi moj obraz i ugovor prebaci  odmah do moje stolice.

-"  Anastazia Pavelev gospodine Smolov. Mozemo poceti sa sastankom"

Zauzmem mjesto dok on ne skida osmijeh sa lica i zauzima mjesto do mene.

-" Pcelice znas da nisam ovde dosao da pricam o ugovoru"

Ne odreagujem na to, vec izvadim i drugu kopiju ugovor dok me on pazljivo posmatra. Mrzim sto sam sjela na "celo" stola jer ovako moze da me skenira i zbunjuje svojim osmijehom.

-" ugovor izmedju nase i Vase firme bi trajao 3 godine. Za te tri godine nudimo brzu isporuku,  kvalitet i svega 40% zarade koji ce pripasti nama."

-" Mislim da nas sudbina spaja."

Upao mi je u sred izlaganja ali ja nastavim

-" potrebno je da nas logo bude istaknut u svim vasim radnjama"

-"  Ja sam postao bolji zbog tebe, dosao na drugi kraj sveta i ostvario svoje snove, da bi zena koju volim radila kao direktor finansija u firmu koja je usko povezana sa poslom kojim se bavim. Ako to nije sudbina onda ne znam"

Izdahnem i udahnem vazduh te samo nastavim sa izlaganjem

-"u ugovoru je sve jasno objasnjeno i ovde sam da vam odgovorim na sva pitanja"

Rekla sam mirno

-"Zelim da znam da li si me zaboravila"

Tiho prosapuce ali svoje oci ne mice sa mene.

-" Pitanja vezana za ugovor gospodine Smolov"

Ostro procijedim da bi on spustio pogled do mojih ruku gde sam gotovo lomila olovku koju sam drzala.

-" je li to vjerenicki prsten Zia?"

Sad je imao  malo dublji glas, jasan i iznenadjen.

-"U koliko nemate pitanja..."

-" pitao sam Zia dva pitanja."

Mirno  se osmijehne

-"Izgleda da mi je sudjeno da se borim za tebe i da budem taj koji te otima od svakog decka sa kojim si u dugoj ozbiljnoj vezi."

-"Gospodine Smolov"

-"Molim buduca gospodjo Smolov"

Dah mi na tren stane, srce kao da ubrzano krene da kuca dok mozak ponavlja rijeci koje je izgovorio cisto da me uvjeri sa sam dobro cula.

-" U koliko je to sve"

Krenula sam ustati ali je on uzme za ruku, brzinom svijetlosti okrene tako da me zarobi izmedju svog tijela i zida.

-" Zia svaki deo tvog tijela mi govori da me nisi zaboravila, da ti je tesko sjedeti ispred mene i glumiti da sam ti samo obican klijent"

-" Smolov sklonite  ruke od mene i molim vac dozovite se pameti! Na radnom sam mjestu!"

Ostro kazem dok on moj pokusaj da se oslobodim naravno samo ucini jos vise  nemogucim.

-" Razgovaraj sa mnom pcelice, da si me zaboravila za ovih 6 godina ne bi ovako reagovala na mene. Nije nas proslo"

Svu moju snagu moju imam  iskoristim da  mu udarim savar, takav samar da odzvoni i sala od njega

-"  Vjerena sam, srecna sam i naravno da te nisam zaboravila!"

Dreknem iz petnih zila dok fokusirvm svoje oci na njegovim, toliko o tome da cu biti poslovna.

-"Kako da zaboravim coveka zbog kog me je otac pretukao na mrtvo ime vise puta, kako da zaboravim coveka koji  je sa svojim drustvom gledao snimak na kom sam gola i poslao ga mom ocu? Kako da zaboravim takvog olosa zbog kog me cijela Rusija gleda kao istroseno djubre koje ne vrijedi kao crno ispod nokta!? Odjebi od mene, nadji drugu firmu i ostavi me na miru!"

Krenem ici ali me opet zaustavi samo ovoga puta uhvati moju ruku

-"Pogresio jesam, iskoristio te nisam. Zavoljeo sam te i boricu se za tebe jer 6 godina sam te trazio i konacno si tu... Opet cu te uzeti od nekog i pokazati da znam da nisi imuna na mene"

Opet mi ruka odleti ka njegovom licu, te   izjurim iz sale kao oparena. Trudeci se da niko je primjeti moju uzrujanost i oci pune suza.