16

Opet slab san i opet razmisljanje o svemu... Znam koliki je rizik i znam koliko ne bi trebalo ali ja opet mislim na njega i mozda tajni pokusaj svega ovoga. Zamolila sam Nikolaja da ujutru dodje i da razgovaramo, na sta je on pristao.  Spremila sam se i uputila ka nasem kaficu..

-" Hey"

Poljubio me je u obraz sto je cudno za njega

-"Kako si?"

-"malo umorno, ti?"

-" Takodje...  Slusam te"

Djelovao je kao da vec zna sta hocu da kazem i nekako samo je cekao da to bude izgovoreno

-"  Mislim da nam treba pauza"

-" zasto?"

-" Ne osjecam se kao prije, treba mi malo prostora... Sve me pocelo gusiti i zaista  mislim da cu ako ovako nastavim da te povredim"

-"  Povredila si me... vec"

-"zao mi je ali bolje ovako nego da te zavlacim"

-"sve sam svoje dao, sav trud i vrijeme. Ne znam cime sam ovo zasluzio. Samo, ne znam zasto nisi odmah prekinula sa mnom"

-"sta hoces da kazes?"

-"dopisujes se sa nekim, odavno vec... Nisam slijep, a ni kamen da ne osjetim tvoju hladnocu prema meni. Nisam to zasluzio"

-" Nisam te varala"

-" nisi ali me ostavljas radi drugog."

-" ne, vec jer ne osjecam da je vise to to"

-"svi nasi snovi, zelje i sve je otislo samo tako"

-" Nikolaj..."

Suze same poteknu jer 5 godina nije malo, 5 godina sam vjerovala da je to to i na kraju sa drugim osjetim sve sto nisam znala da postoji. Grozna sam osoba

-"ne placi Zia. Ne krivim te tesko mi je da povezem sve ovo, volim te i ti si mi sve.  Zelim ti srecu znas to, ne zelim da te iko ikada povredi jer ti zaista znas da volis"

-"Hvala, izvini"

Prisao je i zagrlio me dok ja brisem svoje suze.

-" Pusticu te na miru, pokusaj da malo rascistis misli i bicu tu Zia. Samo ako zaista odes ne zelim te opet nazad. Volim te vise od sebe ali ne mogu prihvatiti opet sve ovo ako sa njim ne uspjes"

-" ne postoji niko"

-"Zia ja te znam ceo zivot na zalost   znam sve tvoje promjene. Nadam se da je vrijedan"

I opet sam pocela plakati kad se odvoji od mene....

-" Hoces da te vratim kuci"

I njemu oci zasuze ali se brzo pribere

-"ne prosetacu"

-"vazi"

Pozdravili smo se te on ode u svoje auto. Mislim sa je i on zaplakao sto em dodatno utuce. Ali ovako je najbolje, sve i da nikada be uspjem sa Vukom   ne zelim da ga zavlacim i varam jer  on to ne zasluzuje.

(***)

-"Gde je Nikolaj danima ga ne gledam"

Za cudo ocigledno jos nije rekao svojima cim tata ne zna.

-" raskinuli smo"

-"sta? kad?"

-"tata ne mogu o tome"

-"je li te povredio? Je li ti nesto uradio?"

-"ne tata, samo smo se malo odaljili i tako je najbolje... nije vise tako lijepo kao prije"

-"znas da bih ga ubio da te povredi"

-"ja sam njega povredila"

Mirno kazem na sta on odmah krene sa ispitivanjem ima li ko novi.

-"Pusti to, je li bilo kakvih noviteta?"

-"  onaj narkoman i olos od Vuka Smolova nije sinoc bio na zurku, samo njegovo drustvo koje nije ludovalo jer njega nema"

-" Sta znas o njemu?"

-" Olos koja radi sa narko kartelima. Nema dokaza ali zna se ko je on!  Sigurno se i drogira i ko zna sta sve ne"

-" da"

Kratko kazem

-" jadni njegovi roditelji... idem pile vidimo se sjutra"

Pokupio je kljuceve  i izasao na posao. Treca smijena je pakao ali on joj se raduje samo kad nije subota i sreda. Ja sam se obukla i otisla na teren malo trckarala i naravno zacujem njegov glas iza sebe.

-" Zasto si danas plakala"

-"Odakle ti ovde?"

Nasmijem se ali me on privuce sebi i opet pita isto pitanje

-"zasto si plakala u kaficu"

-"Pa, rastala sam se sa Nikolajem..."

-"zasto?"

-"poljubila sam drugog momka i ne zelim da ga zavlacim, a ni da ga varam"

-"nisam ja drugi momak mlada damo"

Poljubio me je kratko

-"ja sam tvoj momak"

Opet me poljubi sada malo duze.

-" nisam to rekla"

-" nema veze, sve dok mislis tako."

Zagolica me na sta viknem i pocnem da se smijem glasno

-"sta je pcelice mala"

-" nemoj skakljiva samm"

-"malo samo, malo samo taj stomacic je moj i mogu malo da ga golicam"

-" Vuceee nemojj!"

-" hocu puno, par poljubaca da bih stao"

-"dobro, dobro, dobro"

Rekla sam, te ispunim obecanje cim me poljubi.

-"znaci to je novi momak"

Zacujem iza sebe i nije mi trebalo dugo da prepoznam Nikolajev glas

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top