OLIVERA'S POV

Otvaram svoje oči te prvo što ugledam jest svjetlost koja dopire iz prozora nasuprot mene. Okrenem se i ugledam predivnog dečka kako leži do mene. Primila sam plahtu koja nas je pokrivala i pokrila ga do ramena jer je bilo prohladno, a on je bio otkrit do struka. Nisam mogla ne zamjetiti njegovo savršeno tijelo pokraj mene. Ušuškala sam se do njega i dalje nastavila spavati. 

Opet sam otvorila oči shvačajući da sam zaspala opet pokraj Leona. Nakašljao se, a onda me pogledao svojim predivnim smeđim očima. 

"Jutro." izgovorio je, a onda sam mu uzvratila. Ima presexi glas ujutro. Ali stvarno, hrapav a ujedno i sladak kao što je i on cijeli. 

Te njegove smeđe oči lutale su po meni, a onda me pogledale direktno u moje zelene i nasmijao mi se. 

"Što je smješno?" veselo sam ga upitala i podbočila ruku pod svoju glavu te se nagnula do njega. Kada je krenuo nešto reći vrata njegove sobe su se odjednom i to naglo otvorila. Bila sam leđima okrenuta vratima tako da sam se nabrzinu samo omotala pokrivačem jer sam bila gola i okrenula se u tom smjeru. 

Ugledala sam Laru koja se sa iritantnim i zlim osmjehom na jednoj strani lica naslonila na vrata i prekrižila ruke. 

"Golupčići." rekla je, a uz to i prekrižila jednu nogu pa je već izgledala kao da je sasvim opuštena u našem društvu. 

"Konačno sam vas uhvatila." dodala je, a onda sam pogledala Leona koji je već kolutao svojim smeđim očima na Larinu izjavu. Leon se odjednom ustao u sjedeći položaj i prstom pokazao na nju.

"Ti si kriva za ono jučer." izjavio je gledajući je, a ona kada je to čula samo je otvorila usta i još više rastvorila oči pokazivajući rukom na sebe.

"Ja? Za što sam kriva?" upitala je kroz mucanje. Sklonila sam Leonovu ruku i šapnula mu da se smiri. 

"Što imaš protiv nas i protiv naše veze?" upitao ju je Leon i dalje povišenim glasom.

"Nikada ništa nisam niti imala." dodala je, a onda samo pogled prebacila na mene. Znala sam što je u tom pogledu. 

"Leone, ajde pusti je na miru. Gotovo je, ono jučer je možda samo bila slučajnost." rekla sam mu ozbiljno, a onda je svoju glavu okrenuo prema meni i uzdahnuo.

"Idi!" viknuo je Lari i dalje gledajući u mene. Lara je samo ponosno i uzdignute glave odšetala iz sobe i zalupila vratima. Kada je otišla Leon je sjeo na rub kreveta i počeo se oblačiti tako da je sada na sebi samo imao bokserice i traperice. 

"Bila je slučajnost, ha?" upitao me dok je zakopčavao gumb na svojim trapericama, a ja i dalje sjedila na krevetu omotana u bijelu plahtu. 

"Jučer si me preklinjala da pričamo, da se ne ljutim. Uvjeravala si me da su nam smjestili, da rade zajedno, da nas žele izigrati, a sada tu pred njom govoriš da je možda bila slučajnost." govorio je brzo, a onda sam se ustala i dalje zamotana u plahtu i došla do njega.

"Rekla sam to samo kako se vi ne bi posvađali. Znam da ti je sada kao sestra i znam da je prije bila zaljubljena u tebe jer si mi to rekao, ali smatram da se ne morate i ne trebate svađati, prvenstveno zbog vaših roditelja." uvjerila sam ga, a onda me on samo gledao.

"Htjela sam da se smiriš i da ne stavljaš to k srcu kad znaš da te ne bih prevarila." rekla sam, a onda sjela na krevet "Leone, znamo se dugo, ali kratko smo zajedno i ne poznajem te puno koliko bih trebala, ali s tobom se osjećam kao ptica na slobodi, jednostavno toliko si mi postao bitan da mi ne izlaziš iz glave." dodala sam kada se okrenuo i tražio neku majicu u ormaru. Onda je ovo očito njegova soba iako prvim mahom bih rekla da je soba njegovih roditelja jer je cijela bijela sa velikim krevetom i ormarom, a jedino što odaje da je njegova soba jest radni stol u kutu i slike u okviru. Izvadio je neku bijelu kratku majicu iz ormara i obukao je te mi se približio i naslonio na zid nasuprot kojeg sam ja sjedila na krevetu. 

"Ne znam Oli, sve ovo..." rekao je "...nikome još nismo niti rekli da smo zajedno osim Teu i Kiari, ali Lara. Imam osjećaj da bih ona sve to mogla razoriti." dodao je i sjeo do mene, a onda sam ja svoju glavu naslonila na njegovo rame. 

"Nemoj to misliti, dok god smo skupa i vjerujemo jedno drugome ništa nas ne može razdvojiti." rekla sam mu, a onda se on nasmijao i poljubio me u jedan siguran poljubac. 

"Jači od svih?" upitao me kada smo se razdvojili, a onda sam mu se ja osmjehnula i kimnula glavom.

"Jači od svih." dodala sam, a onda sam opet osjetila njegove usne na svojima. Taj osjećaj je toliko omamljujuć od kojeg postaješ ovisan. Mislim da sam već od prvog našeg poljupca iz kluba postala ovisna ne samo o njegovim poljupcima, njego i o njegovim dodirima i njegovom cijelom pojavom. Doslovno me zaslijepio tako da vidim samo njega i nikoga drugog. 

.

.

.

.

[Author's Note: Paa, dragi moji ovo je ujedno jedan od najkraćih nastavaka. Pitate se zašto, e pa slijedi odgovor. Željela sam u sljedeći nastavak konačno napraviti kraj, a ne da kraj bude polovično tu i polovično tamo. Željela sam ubrzati radnju i stvoriti, kako bih to rekla, napetu radnju koja će se i događati u sljedećem i u vjerojatno još jednom nastavku kao epilogu. Do sljedećeg nastavka ostavite vote i komentar jer ih obožavam čitati. Vidimo se!]