Izlazim iz busa konačno nakon 4 sata vožnje te ugledam Dinu kako me već čeka u daljini. Mahnula sam mu rukom i pokazala mu da pričeka, a on je samo kimnuo glavom.

Cure su se okupile oko mene te sam im rekla sve vezano za treninge i buduća putovanja, da ne idem s njima nego da se snalaze same. Ali svejedno pokušala sam biti dobra i zahvalna na tome što su odlično otplesale. 

Kada sam bacila pogled na Dinu vidjela sam ga kako stoji naslonjen na auto i razgovara s nekim meni okrenut leđima. Kada sam bolje pogledala vidjela sam poznato tijela odostraga i pokrete, ah, Leon. Zakolutala sam očima i pozdravila cure s pitanjem trebaju li prijevoz no sve su odbile i rekle da uskoro dolaze po njih. 

Približavala sam se Dini i Leonu te se on okrenuo kada mu je valjda Dino rekao da idem prema njima. 

"Bok!" pozdravio me Dino i zagrlio me, a onda sam uspjela vidjeti Leona te sam mu prstom pokazala da šuti, a on mi je samo namignuo.

"I, kako je bilo?" upitao me Dino, a ja sam mu se nasmijala "Dobro." dodala sam i slegnula ramenima, a Leon me samo upitno pogledao, na što sam ga samo pogledala rastvorenih očiju. Nastavili smo pričati neku neobaveznu temu, a onda nas je Leon samo pozdravio te krenuo u suprotnom smjeru od našeg.

"O čemu ste vas dvoje pričali?" upitala sam ga, a onda me on samo pogledao sa laganim smješkom na licu.

"Ništa posebno, utakmica, auti i tako to." rekao je i lamatao rukom okolo dok je drugu držao čvrsto u džepu. "Aha" je jedino što sam iskomentirala na njegovu izjavu prije nego što smo ušli u auto. 

...

"Heej!" pozdravila me Kiara kada sam ušla u učionicu i sjela do nje. 

"Ćao!" uzvratila sam joj sa osmjehom, naravno, onim lažnim. Od kada sam saznala da zna sve o onoj noći, ne gledam je istim očima kao i onda. Istina, puno mi je pomogla nakon toga i nakon svega što se dogodilo samnom poslije toga. Znam da me je i izvukla iz onog centra za odvikavanje te mi prva pružila šansu da kažem istinu, ali... jednostavno... to nije to. Zaista mi se teško praviti i jedva čekam da se svega toga riješim. 

"Kako je bilo?" upitala me, a onda se začulo školsko zvono.

"Odlično." jednostavno sam odgovorila, a onda smo se dogovorile da ćemo pričati pod odmorom jer počeo sat matematike koja mi je bila jako bitna. 

Pod odmorom smo pričale o svemu, a onda se dotakla i one teme o Leonu.

"Jel i Leon išao u Pulu?" upitala me, a onda sam samo kimnula glavom, na što se ona samo nasmijala i iskomentirala mi jedno aha, a onda me samo naglo pogledala.

"Rekao mi je Teo da se sviđaš Leonu." rekla je, a ja sam samo slegnula ramenima. 

"Da, i?" upitala sam ju, a ona se lupila po čelu.

"O Bože.... Kako samo da, i?" upitala me i počela me oponašati.

"Znam, Kiara." odgovorila sam joj okrećući očima, a onda je i ona to napravila te uzdahnula.

"Dobrooo... samo kažem." rekla je, a onda ju je neka cura iz razreda pozvala jer treba neku pomoć te je otišla. Ne želim preda njom govoriti svoje osjećaje vezane za njega, jer pretpostavljam da će me ona povrijediti uskoro i ne želim da zna, pa da poslije svima ispriča moje slabosti zbog njega.

Moram već jednom razgovarati s njom i to ozbiljno.

Kada mi je završila škola i kada sam već bila u svojoj ulici zazvonio mi je mobitel te sam se ne gledajući tko je zvao javila.

"Halo?"

"Bok dušice. Jesi još zainteresirana da saznaš pravu istinu?" upitao me onaj isti robotski glas od prije tjedan dana.

"Naravno." bez razmišljanja sam mu odgovorila. 

"Ovako, sutra u dva u noći se nacrtaj ispred adrese koju ću ti poslati i preuzmi pošiljku. Dostavljač će mi poslati poruku da ti je uručio pošiljku, a onda ću te ja nazvati da slijediš ostale korake ka cilju." rekao je 'robot', a onda sam samo uzdahnula i molila se Bogu da nije nešto opasno. 

"Dobro." jedino što sam rekla prije nego što je spustio slušalicu. 

Kada sam došla do kuće, ušla sam unutra i vidjela Tinu i Dinu kako sjede za stolom i jedu jagode. Odmah sam im se pridružila kada sam izula starke. 

"Ooo... stvarno su fine." rekla sam nakon što sam kušala jednu i oblizala prste.

"A bok?" upitao me Dino, a onda se Tina samo osmjehnula.

"Bok!" mahnula sam rukom, a onda je samo zakolutao očima.

"Kako je bilo u školi?" upitala me Tina i zagrizla jagodu.

"Dobro, kao i inače." rekla sam, a onda smo nastavili pričati o nekim neobaveznim temama sve dok se nije oglasio moj mobitel označavajući da mi je stigla poruka. 

Unknown: KLUB ROYAL, NEKADAŠNJI SIXT.

Kada sam pročitala ime Sixt, odmah su mi se vratila stara sjećanja na tu noć. To je bio klub izvan kojega se sve to za Novu Godinu i dogodilo. Klub u kojemu sam drogirana i mjesto gdje sam optužena da sam ubila Patrika. 

Pozdravila sam Tinu i rekla da se ne ljute što ih moram napustiti jer imam mnogo toga za naučiti jer imam puno testova i otišla u sobu. Bacila sam torbu i sama sebe na krevet te si glavom pokrila jastuk i pokušala tako zaboraviti na sve probleme. 

Probudilo me kucanje na vratima sobe te sam se izmigoljila iz kreveta i vidjela mamu kako stoji na vratima.

"Bok." pozdravila me tiho, a onda sam joj mahnula.

"Kako je u školi?" upitala me, a onda sam joj prstom pokazala lajk te se samo nasmijala i rekla da idem nešto jesti jer je već večer.

Kada sam došla dolje vidjela sam mamu i tatu kako večeraju te sam im se odlučila pridružiti. Ugodno smo proveli večeru uz priču i praćenje nekog showa na televiziji te komentiranja istog. Otuširala sam se te legla u krevet. Nisam smjela zaspati jer u dva moram biti ispred Royala, bivšeg Sixta. 

Već je bilo jedan u noći kada sam se počela spremati. Uzela sam mali ruksak za svaki slučaj i unutra stavila bocu vode te suzavac i ključeve od kuće. Obukla sam crnu kratku majicu jer je bilo jako toplo iako je noć i crne hlače te obula crne tenisice. Odšunjala sam se iz sobe te tiho na prstima krenula po stepenicama. Prije toga sam ušla u maminu i tatinu sobu da se uvjerim da spavaju, naravno tata hrče kao top. Dino je ostavio upaljenu televiziju na kojoj se u to doba već prikazivala neka tarot emisija. 

Otključala sam vrata te tiho izašla van i ugledala mrkli mrak ispred sebe i uličnu rasvjetu koja je bila jedini izvor svijetla u tom trenutku.

Klub nije bio daleko od moje kuće, svega dvadesetak minuta pješice. Putem sam razmišljala o svim mogućim događajima koji se mogu dogoditi tamo. Kao prvo, neki lik, očito taj nazovimo ga Dostavljač me može oteti i prodati za organe ili dati u neko crno rublje. Može me čak i silovati ili me ubiti na licu mjesta. Također ono čime sam se tješila je to da mi može samo predati, to nešto i otići, a ja ostati tamo i čekati da me Robot nazove. 

Kroz dvadesetak minuta našla sam se ispred Royala. Obasjano plavo ime je svakog časa blještalo sve jače, a iz kluba se čula velika buka. Iako nije petak ili subota, pretpostavljam da je bilo puno ljudi pošto je cijeli parking ispred zauzet i nema nijednog slobodnog mjesta. 

Odjednom auto ispred mene je potrubio jednom te sam se uplašila, dovoljno jako da nisam bila sigurna da mogu dalje nastaviti.