Konačno sam nakon desetominutnog traženja uspijela pronaći sobu 299 za koju mi je rekla žena na recepciji. Našla sam se ispred sobe, a onda se nećkala da li da pokucam ili ne. Par puta sam stavila ruku na vrata ali nikako da pokucam, pa sam se malo udaljila od vrata i uzela uzdah. Konačno se čuo onaj zvuk kucanja vrata. 

"Samo tren!" čula sam glas iz sobe te se malo odmaknula od vrata unazad. 

Vrata mi je otvorio Leon, ovaj put u malo drugačijem izdanju nego što ga mogu vidjeti. Bez majice, samo u kratkim hlačama i mokrom kosom te ručnikom oko vrata. Očito se tuširao malo prije. Doduše, vidjela sam ga mokrog onog dana dok smo se sreli u dvorani i završili mokri, a i skinuo je majicu ispred mene. 

"Oli?" upitao me na vratima, a ja sam mu se samo podsmjehnula i pogled vratila na njegove oči. 

"Mogu ući?" upitala sam ga, a onda se oglasio sa jednim naravno i pomaknuo se u stranu kako bi mogla ući u sobu. Primjetila sam da je sam u sobi jer je dobio jednokrevetnu, ali dovoljno veliku da dvije osobe mogu spavati na tom krevetu koji je ujedno bračni, odnosno, manja verzija. 

Stala sam, a onda je on prošao kraj mene i sjeo na krevet. 

"Sjedni." rekao je, a ja sam odmahnula glavom i naslonila se na zid te prekrižila ruke.

"Zašto si došla?" upitao me, a ja sam ga samo pogledala ozbiljnim pogledom te slegnula ramenima. Opustila sam ruke te došetala do njega i sjela do njega na krevet, a cijelo vrijeme me pratio pogledom.

"Ne znam zašto sam došla Leone." rekla sam tiho i samo slegnula ramenima, a on me samo ozbiljno i dalje gledao te rukom prošao kroz svoju i dalje mokru kosu. U istom trenu se približio licem prema meni i se čega se sjećam da je svoje usne položio na moje. Počeli smo se strasno ljubiti te je bacio svoj ručnik kojeg je držao oko vrata na pod. Maknuo je moju karticu te mi skinuo majicu i položio me na krevet tako da je ležao iznad mene i dalje me ljubio, jednostavno savršeno.

...

"Gdje je Oli?", "Možda je već na doručku.", "Ne znam.", čula sam glasove koji su dopirali iz hodnika i prepoznala ih da su to bile cure sa plesne "Nije prespavala ove noći kod nas." jedna je iskomentirala, a onda sam čula da su se glasovi udaljili te da se već nisu uopće čuli. Okrenula sam se na drugu stranu udobnog kreveta i ugledala prekrasno lice kako mirno i dalje spava. 

Bože, koliko ovaj dečko može biti savršen? Ali stvarno... Gledala sam ga još nekoliko minuta kako spokojno spava i ne miče se. Kosa mu viri na sve strane i opako seksi izgleda takav. Nasmijala sam se sama sebi kada sam se sjetila onoga od prošle noći, tko bi rekao. Evo, službeno Teo je izgubio okladu onog dana kada sam priznala Leonu da sam zaljubljena. Svakog dana sam sve više i nadam se da zbog onog istraživanja to neću izgubiti. Nadam se da će biti uz mene i da će jednog dana sve shvatiti i saznati. Još sada nije vrijeme za to.

Polako sam se ustala iz kreveta shvačajući da sam gola te sam se ogrnula laganom bijelom plahtom dok sam tražila svoje stvari uokolo po podu. Nakon par minuta sam se odjenula te još jednom pogledala Leona kako spava. Iz neke ladice sam uzela prvi papir kojeg sam pronašla te kemijsku i počela pisati.

Jutro! Oprosti, cure su me tražile i dignule cijelu strku oko toga gdje sam. Nadam se da se ne ljutiš što sam otišla. Vidimo se na doručku :)

Napisala sam na papir i stavila ga na noćni ormarić pokraj kreveta kako bi ga mogao odmah primjetiti. Tiho sam odložila kemijsku olovku pokraj papira i tiho izašla na prstima van iz sobe.

Izašla sam i tiho zatvorila vrata za sobom, ova Pula zaista donosi sreću. Barem meni. Sve dok se ne vratim u Zagreb i vratim se u realnost kada moram napraviti još tisuću stvari da bih dobila dokaz da nisam ubojica kako bih i sama sebe uvjerila u to, a i kako bi Leon mogao mirno spavati kada bi saznao, jer ne želim stvarati tenzije sada između nas kada smo ajmo reći već počeli se stvarno zaljubljivati jedno u drugo i ne razmišljati o ničemu drugome. 

Došla sam do hotelskog restorana te primjetila da su tu samo par cura i par rukometaša. Uzela sam svoj tanjur i došla opet do švedskog stola te si stavila neku hrenovku i kruh te uzela rajčicu i krenula prema svome mjestu. Kroz desetak minuta se sala napunila, a jedina osoba koja još nije bila tamo je Leon. Ostala sam sjediti i piti kavu koju sam malo prije uzela kako bi malo razgovarala s curama.

"Gdje si bila ovu noć?" upitala me Vanja koja si je za stol sjela preko puta mene, a onda sam je pogledala.

"U sobi." rekla sam i pogled prebacila na svoj mobitel. 

"Kada si došla? Ja i Ena te nismo vidjele niti navečer niti ujutro." rekla je, a onda sam pokušala osmisliti neku laž.

"Došla sam već kada ste zaspale, a probudila sam se prije nego što ste se vi probudile pa sam otišla malo šetati rivom." izvukla sam se, ali su me i dalje čudno gledale. 

"Mi smo te svugdje tražile." dodala je Ena, a ja sam se samo ironično nasmijala i zakolutala očima te do kraja popila svoju kavu te odlučila da mi još malo treba.

Ustala sam se od stola i krenula prema mjestu gdje se toče topli napitci ali sam se na sredini sale srela sa Leonom koji me gledao direktno u oči.

"Jutro." pozdravila sam ga i lagano mu se osmjehnula, a on na svojem licu nije odavao nikakvu emociju. Kako je to samo moguće?

"Oprosti, cure su zaista poludjele bez mene." rekla sam mu, a onda je on samo zakolutao očima.

"Joj... pa nisam ništa rekao. Dobro, u redu je. Iako, mogla si me probuditi." rekao je, a onda se oslonio na drugu nogu i prekrižio ruke preko prsa.

"Nisam htjela. Ja inače ne volim da me se budi, pa vjerujem da niti ti." dodala sam, a onda se on samo lagano nasmijao. To je taj osmijeh koji volim vidjeti na njegovom licu i koji me budi doslovno uvijek kada nisam dobre volje. 

"Sve u redu." rekao je, a onda je napravio ono što nisam očekivala. Pred svima koji su gledali u nas me poljubio u obraz i otišao. Ja sam samo ostala stajati i crveniti se pred svima te sam ga pratila pogledom kako je uzeo tanjur i počeo si stavljati nešto na isti za doručak. 

U mahu sam otišla do aparata za kavu te uzela jednu i čekala da mi se natoči. Još kada sam odlazila iz sale sam začula Enu koja mi je viknula "Sad znamo u čijoj si sobi bila noćas.", a ja se na to nisam obazirala, samo sam krenula ravno svojim putem.

Uostalom što se nje i bilo koga drugoga tiče gdje se ja provodim po noći. Ako žele one imati dečke neka se one lijepo provode vani, ja im ništa neću reći, ali ne... svatko treba svoj nos ugurati. Uzela sam kavu i krenula se natrag vraćati do sale gdje sam je planirala popiti do kraja, ali me na ulazu zaustavio Saša.

"Jutro." pozdravio me, a ja sam mu uzvratila.

"Kakav je današnji raspored?" upitala sam ga, a onda mi je pružio neki papir. Rekao je da samo slijedim te upute koje su mi napisane na papiru i svi ćemo se sretno vratiti kući tog dana. Vratila sam se do sale i sjela za stolicu koja je bila prazna gdje sam i prije sjedila, blizu Ene i Vanje te ostalih cura iz grupe. Nisam se obazirala na njih nego na papir ispred sebe.

"Ooo... Olivera si je našla dečka." neka cura sa lijeve strane je iskomentirala, ali sam odlučila ne reagirati jer znam kako bi to završilo. Previše burno. 

"Oli!" pozvala me Ena, a onda sam pogled sa papira uputila prema njoj i podignula obrve u znak da krene pričati.

"U istoj si odjeći kao i jučer." šapnula mi je kada se nagnula preko stola da mi to kaže, a ja sam se onda samo nakašljala.

"Jel dobar u krevetu?" upitala me opet, a ja sam ovoga puta se samo naglo ustala sa stolice te su svi zašutjeli kada su čuli da je stolica uz to i pala na pod, a ja sam samo ležerno odšetala iz sale. 

Koje su to glupače. Mislim znam da se vjerovatno šale, ali nemaju pravo zabadati nos u moj privatan život.

Izašla sam van kroz vrata tako da sam opet došla do onog balkona, ali vrag mi nije dao mira.