Ja: za 5 min sam kod tebe

Poslala sam Kiari poruku kada sam se nalazila na početku njene ulice. Živi skoro negdje na kraju ulice, zgrada u kojoj Leon živi je zadnji objekt u ulici, pa mi do Kiarine kuće treba oko 5 minuta da stignem. Mislim da će već vjerojatno računati da ću kasniti, ali bila sam točna na minutu.

Pozvonila sam na kućno zvono i kao i obično do mene je dotrčala njena mačka Leny koja se i ovaj puta počela maziti oko mojih noga, no vrata umjesto dočekanog da ih otvori Kiarina mama koja je na godišnjem, otvorio ih je Teo.

"Teo, što radiš ovdje?" upitala sam ga na ulazu.

"On je upravo na odlasku!" viknula mi je Kiara iza njega. Onda se Teo odmaknuo da bi ja mogla ući, naravno da njegov odlazak nije pravi odlazak bez poljupca Kiare i njega. 

Došla sam do dnevnog boravka gdje sam skinula jaknu dok su njih dvoje visili na vratima i ljubili se. Konačno se Kiara sjetila da sam ovdje, pa je došla sva ozbiljna do mene.

"I? O čemu si htjela pričati?" upitala me kada je sjela na fotelju preko puta.

"O svemu... o svemu što kriješ od mene." rekla sam, a ona je samo pogledala u stranu, a onda me opet pogledala tim svojim plavim očima.

"Okej, to je..." govorila je, no prekinula sam je "To je samo jedna laž u nizu." rekla sam uplevši joj se u rečenicu.

"Dobro, što želiš znati?" upitala me i uzdahnula.

"Sve... počni pričati, ne ostajem ovdje prespavati." rekla sam joj na kraju, a ona je samo zakolutala očima i pogledala me.

"Pa dobro, znaš ono kad je Andrej otišao." kimnula sam glavom i pogledom joj rekla da nastavi pročitati "Roditelji su mu postavili opciju da ostanu ovdje pa ga pošalju u neki centar za odvikavanje, odnosno bolnicu s uslovom da bude tamo pet mjeseci ili da se svi zajedno presele u Irsku gdje je njegov tata dobio ponudu za posao, ali su se dugo premišljali. Odmah je odabrao da idu u Irsku, no prevarili su ga. I tamo su ga poslali u neku bolnicu od kuda nije izašao skoro pola godine, više nego što su mu rekli da će biti ovdje. Ukinuli su mu društvene mreže i zabranili su mu uopće da se čuje s nekima od nas." rekla je,a ja sam je samo ozbiljno pogledala.

"Od kuda ti to sve znaš?" upitala sam je, a ona se samo nasmješila.

"U toj bolnici je upoznao nekog dečka koji je uspio donijeti mobitele tamo, pa je i njemu donio jedan. Tako smo mi komunicirali cijelo vrijeme." rekla je, a ja sam je naglo pogledala.

"Do sada?" upitala sam je, a ona je kimnula glavom.

"Jedno vrijeme su i planirali da ga pošalju u sjemeništvo, za svećenika, ali on je poludio na to. Kada je postao punoljetan prije par mjeseci, otišao je živjeti kod njegovog bake i djede koji su se također preselili u Irsku. Mislim da roditelje više niti ne viđa." dodala je.

"Nastavi." je bilo jedino što sam joj rekla, željela sam da mi sve sama ispriča, a ne da joj ja postavljam dodatna pitanja jer apsolutno tako gubi bodove kod mene.

"Rekao mi je da je bio zaljubljen u tebe, ali da ga ti uopće nisi doživljavala na taj način, da te pokušao jednom poljubiti i pri tome se praviti da je pijan." da, sjetila sam se toga. Znači, nije bio pijan iako mu je smrdilo jako iz usta po nekom odvratnom piću. 

"Stvarno je bio jako zaljubljen u tebe iako se pravio da ti je najbolji prijatelj." dodala je.

"Znači, dobro mu je došlo to što su se preselili, bar je mogao zaboraviti na mene." rekla sam tiho, a ona me pogledala.

"Da, iako je imao par cura do sada, nisam još potpuno sigurna da se ohladio od tebe." rekla je, a ja sam samo uzdahnula i naslonila se na naslon trosjeda svjesna da ćemo razgovarati još dugo u noć.

"Najbolje bi bilo da se izbjegavamo." rekla sam, a ona me pogledala kao da sam rekla da ću ubiti nekoga.

"Što?" upitala sam je, a ona je zakolutala očima "Gledaj, mislim da se ne trebate izbjegavati. Možda je već shvatio da je kod tebe drugačija priča." dodala je.

"Možda će shvatiti kad mu kažem da je netko drugi onaj o kome razmišljam stalno..." rekla sam tiho, a ona me samo pogledala sa osmjehom.

"Molim? Jesam ja to dobro čula?" upitala me, a ja sam je samo zamišljeno pogledala.

"Nisi. Nešto sam blebetala..." pokušala sam se izvući, ali me ona samo pogledala nekim čudnim pogledom kojeg nisam mogla protumačiti.

"Dobro, neću te sada gnjaviti. Reći ćeš mi kada ti to budeš htjela i imala potrebu to podijeliti samnom." rekla je, a ja sam joj se samo nasmijala.

"Oprosti za ove dane koje sam te ignorirala, nisam bila sigurna da ti ovo uopće mogu reći. Andrej je ozbiljno napet zbog svega." rekla je.

"Kada se vraća u Irsku?" upitala sam je, a ona me naglo pogledala "Želiš da se vrati i da opet pati?" upitala me, a ja sam odmahnula glavom u znak ne. 

"Samo... ne znam." i nisam znala što da kažem. Odjednom se pojavio i saznala sam da je zaljubljen već dugo u mene, što da mislim uopće? Zašto je to Kiari uopće rekao...

"Čekaj... je li Andrej taj koji je rekao Larinim roditeljima za onaj klub?" upitala sam je, a ona me oštro pogledala. Bio je to neki čudan i dubok pogled, neki nedefinirani.

"Ne..." lagano je rekla, a ja sam je pogledala. Sigurna sam da zna tko je rekao pošto je njen tata radio u policiji tad.

"Tko je to onda rekao?" upitala sam je, a ona me pogledala opet onim svojim nedefiniranim pogledom. Jasno sam je sada već mogla pročitati kako usnama oblikuje tiho ja. Sve se utišalo, doslovno kao da mi je svijet stao kada sam to čula. Samo je spustila glavu, a ja sam je i dalje otvorenih usta nastavila gledati.

Lara: Hej... imaš slobodnog vremena za razgovor?

Pročitala sam poruku na mobitelu te izletjela van iz Kiarine kuće, a na izlasku jako zalupila vratima. Da su vrata staklena, već bi sigurno morala naručiti nova jer bi se razbila u milijun komadića.

Ulične lampe su osvjetljavale ulicu, a lokve vode ukrašavale cestu i odražavale se kao ogledala. Držala sam ruke u džepovima svoje jakne shvaćajući da je stvarno jako hladno.

"Molim?" javila sam se na mobitel koji je još zvonio sekundu prije.

"Hej... nisi odgovorila na poruku." rekao je dobro poznati glas moje bivše najbolje prijateljice.

"Da, slobodna sam... zapravo, možemo se odmah naći. Nisam dobro." rekla sam joj, a ona je samo uzdahnula. Zašto sam joj upravo to rekla? Doslovno sam zvučala kao da sam obična jadnica koja se oslanja na bivšu najbolju prijateljicu koja joj je učinila toliko zla prije. 

Nakon što smo poklopile slušalicu jedna drugoj, poslala mi je poruku u kojoj je napisala mjesto i vrijeme kada se nađemo. Imala sam desetak minuta vremena da dođem do mosta gdje smo se odlučile pronaći, po njenom izboru.

Kada sam se približavala, vidjela sam osobu u crnome s crnom kapuljačom na glavi, ali sam bila sigurna da je to ona jer su joj se crveni pramenovi kose presijavali na uličnoj rasvjeti. U ruci je držala neku običnu bijelu vrečicu. 

Došla sam do nje laganim hodom i stavila ruke u džepove.

"Baš kao da sam znala da nisi dobro." rekla je i pružila mi vrećicu, a ja sam je samo pogledala.

"Što je to?" upitala sam je, a ona se lagano nasmijala i još mi više pružila vrećicu koju sam onda naposljetku i uzela u svoje ruke. Bacila sam pogled u vrećicu i ugledala sprejeve različitih boja. Naglo sam pogledala Laru koja je već prekrižila ruke preko prsa.

"Hoćemo?" upitala me, a onda sam je sa olakšanjem pogledala i kimnula glavom.

...

Bacila sam se u krevet kada sam se tiho ušuljala u svoju sobu. Već je pola pet sati ujutro i ne vjerujem da nitko od mojih nije primjetio da me nema doma. Možda su mislili da sam još kod Kiare iako sam bila s Larom. To je bila samo farsa. Moram razgovarati s Kiarom do kraja jer znam da mi ima još jako puno toga za reći, a nije stigla zbog mog ponašanja. Da, jako se ljutim na nju jer mi je to krila jako dugo, ali moram saznati sve do kraja.

Nakon što smo se ja i Lara našle kod mosta i nakon što mi je predala vrećicu sa sprejevima u boji, otišle smo do dobro poznatog mjesta. Tvornice. Zgradu u samom centru grada koja je razrušena djelomično i napuštena, a tako smo je prije 4 godine nazvale jer su u školi pričali još dok smo bili klinci da je to bila tvornica kokaina, jedna lokalna, koju su vodili najveći tadašnji kriminalci koji su sada tko zna gdje. 

Uzele smo sprejeve i počele crtati svaka po jednom zidu. Mojom slikom je većinom prevladavala crna boja i tamno plava dok je Lara crtala ostalima.