OLIVERA'S POV

Gledam na sat i vidim da je točno 21 sat, a još sam ispred kafića. Uzela sam veliki dah te se smirila mislima da će biti bolje. Koračala sam uz kafić kako bih došla iza u dvorište u kojemu je Jakov bio i pričao da je 'prebrutalno', jer su tamo bez smetnje da ih netko vidi, mogli pušiti travu. Kada sam došla do tamo, od svijetlosti sam ugledala nečiju sjenu. Stala sam još jednom i uzela veliki uzdah i opet se smirila mislima da će biti dobro. Krenula sam do dvorišta, nemam što dobiti osim nekog iznenađenja kako je pisalo u poruci. 

Jedino što sam vidjela jest dečko smeđe kose i smeđih čokoladnih očiju kako me gleda kao da je vidio duha. Vjerujem da sam i ja izgledala preglupo, onako otvorenih usta potpuno iznenađena onime što vidim ispred sebe. 

"Olivera?!" upitao je iznenađeno dok smo stajali udaljeno jedno od drugog skoro dva metra.

"Leone?!" zvučali smo doslovno kao neke osobe koje se nisu vidjele od prije deset godina i sada ne vjeruju u promjene na fizičkom izgledu, pa se uvjeravaju da se te osobe isto tako zovu kao i prije već spomenutih deset godina.

"Što radiš ovdje? Ja..." govorio je, no prekinula sam ga i odlučila mu odgovoriti.

"Dobila sam poruku da dođem." rekla sam i približila se lagano bez sumnje na to da želim biti u njegovoj blizini jer je on posljednji s kime želim trenutno razgovarati. Radije bih išla kod Andreja da mi kaže istinu i kod Kiare da je pitam što mi još sve krije, a i Lara bi bila dobra trenutno za razgovor iako njen dečko sigurno bez njenog znanja stoji ovdje ispred mene.

"Ja isto." rekao je, a ja sam ga sumnjivo pogledala.

"Da nisi možda ti taj koji je meni poslao poruku i napisao mi da ovdje ima neko iznenađenje?!" već sam sada povisila ton na njega, a on se samo nasmijao i stavio ruke u svoje džepove traperica.

"Jesi ti svjesna toga što govoriš?" on je postajao sve glasniji dok je svojim pitanjem pokušao reći i dokazati da nema svoje prste u ovome "Da nisi možda ti ta koja je poslala meni poruku pa se sada praviš nevinom?" upitao me, a onda se nasmijao provokativno, prvi puta da ga vidim tako da se smije. Još nema onog osmjeha od milion dolara gdje mu se vide rupice.

"Znači, sada sam ja sve ovo organizirala?" pokazivala sam prstom prema sebi.

"Dobro da je ovo otvoren prostor, a ne da nas je netko zaključao u neku prostoriju." rekla sam, a on se samo nasmijao.

"Imaš bujnu maštu." rekao je lagano, a onda sam ga pogledala.

"I, što mi imaš za reći?" upitala sam ga i prekrižila ruke preko prsa i stavila svoj mobitel u džep jakne.

"Apsolutno ništa." jednostavno je rekao te je sada i on prekrižio ruke preko prsa.

"Onda ja idem, bezveze sam uopće dolazila ovdje." rekla sam ponosno, okrenula se i stvarno otišla.

"Idi!" je sve što sam čula nakon svoje izjave da idem. Ne znam tko bi uopće isplanirao ovo...

Vratila sam se ispred kafića te kada sam se okrenula prema njemu, kroz staklo sam vidjela Jakova s nekim prijateljem kako pije kavu i puši. Dobila sam fenomenalnu ideju i posumnjala na to da je zapravo on taj koji je pozvao i mene i njega ovdje iza da razgovaramo. Pa jedini je on znao za naš poljubac ako nije nekome rekao, a nadam se da nije pošto čak niti Kiara nije to čula od njega.

Ušla sam u kafić i u trenu se stvorila ispred njega koji me samo zbunjeno pogledao i nakašljao se. Pozdravila sam nekog njegovog frenda koji je sjedio nasuprot njega te sam se bez pitanja pridružila njima.

"Pa Jakove moj... kako si mi ti danas? Što si radio danas osim što si pušio cijeli dan i učio fiziku? Jesi li možda slao neke anonimne poruke?" kada sam ga uplašila tim pitanjima samo se uspravio u stolici i nakašljao se te ugasio cigaretu u pepeljari.

"Učio jesam i to čak povijest. Nego, jesi li ti riješila one zadatke iz kemije?" pokušao nas je prebaciti s teme o porukama na temu o školi.

"Da, da, da. Naravno da jesam." rekla sam ozbiljno sarkastično, a on je samo kimnuo glavom i rekao super.

Lupila sam rukom po stolu i pogledala ga. Hvala Bogu pa je u kafiću bila muzika i nije se čulo kako sam udarila o stol.

"Hvala ti na pokušaju da on i ja razgovaramo, ali to ti ne ide kod nas. I da si odmah zaboravio ono što si vidio onaj petak inače si gotov!" zaprijetila sam mu, a i dobro zna čime. Imam neke snimke njega i njegovih frendova kako puše travu, poslao mi ih je na Whatsapp i to slučajno. Naravno da sam ih prebacila na laptop jer sam znala da će mi kad-tad zatrebati.

Ustala sam se od njegovog stola te kada sam se udaljila čula sam cerekanje njegovog frenda i samo sam zakolutala očima.

"Naporan dan?" upitao me Filip dok sam došla za šank, a onda sam sjela na barsku stolicu i podbočila se tako da sam glavu oslonila na ruku.

"Itekako."

"Uobičajeno?" upitao me, a ja sam bez razmišljanja samo kimnula glavom. U isti tren stavio je čašu za vino pred mene te ulio ono fenomenalno crno vino unutra. Istog trena sam ga popila, a Filip me samo začuđeno pogledao.

"Što se tebi dogodilo?" upitao me te počeo brisati čaše koje su bile mokre iza šanka.

"Radije pitaj što nije..." rekla sam sarkastično i sama se sebi nasmijala. 

"I hoćeš više reći?"  upitao me, a ja sam si sada već sama uzela bocu vina i natočila u čašu.

"Jedan dečko me poljubio, a onaj tamo (pokazala sam prstom na Jakova) nam je sredio 'spoj na slijepo' da razgovaramo jer ga od tada nije bilo u školi. Još k tome, moja najbolja prijatljica je mislila da me drugi dečko poljubio koji se konačno nakon 3 godine vratio iz Irske, još je dodala kako je on već jako dugo zaljubljen u mene..." govorila sam, a on me samo gledao rastvorenih očiju.

"Ni ja nemam takvih ljubavnih problema." rekao je te se blago nasmijao.

"I bolje da nemaš." rekla sam mu iskreno. 

"S kojim si se poljubila uopće?" upitao me i nastavio brisati čaše.

"Zašto bih ti to trebala reći?" upitala sam ga, a on se nasmijao.

"Smatraj me prijateljem." rekao je blago, a ja sam otpila gutljaj vina iz čaše i pogledala ga.

"Okej... to je bio onaj s kojim sam sjedila prije dva-tri tjedna ovdje u kafiću." na kraju sam mu rekla, a on je rastvorio usta.

"Aaa... to je onaj? Onaj koji je sjedio s tobom dok su ona cura i dečko otišli i dok sam vam ja donio čaše vina?" upitao me, a ja sam samo kimnula glavom i pogledala ga.

"Znaš što još?" upitala sam ga, a on me samo pogledao dok je brisao čaše u znaku da kažem "Ja sam se s njegovim frendom Teom, onaj koji je došao do tebe i platio račun i naručio vino. Ja sam se s njim kladila da do kraja školske godine ništa neće biti između mene i Leona." rekla sam mu.

"A Leon je taj dečko s kojim si se poljubila?" upitao me, a ja sam samo kimnula glavom i otpila gutljaj vina iz čaše.

"Znaš što još?" upitala sam ga, a on je odmahnuo glavom "Ja sam prokleto uživala u tom poljupcu." rekla sam konačno iskreno, jer jesam. Lagala bih da nisam i zaista mi je žao da nam je Jakov prekinuo trenutak iako ne volim Leona i ide mi na živce od prvog puta, od onog puta kada se pravio da je dobar i fin, a zapravo... 

"Ima tu neke kemije, ha?" upitao me, a ja sam samo izdahnula i slegnula ramenima.

"Najbolje bi ti bilo da pričate o tome što se dogodilo." rekao mi je, a ja sam ga pogledala podignutih obrva kao da mi je dao fenomenalnu ideju, a nije.

"Pa, prije deset-petnaest minuta smo bili iza, na onom 'slijepom spoju', ali smo se samo još više razišli, i ja sam rekla da sam bezveze uopće dolazila... još mi je rekao da idem." rekla sam mu iskreno i legla glavom na šank.

"Što radim krivo?" upitala sam ga kada sam podignula pogled.

"Mislim da ti nesvjesno guraš njega od sebe..." rekao mi je i uzeo drugu čašu kako bi je obrisao bijelom krpom koju je imao. 

"Misliš?" upitala sam ga ozbiljno i otpila još jedan gutljaj preukusnog vina.

"Imaš neki problem koji ti u glavi automatski gura ljude od sebe, pogotovo ljude za koje želiš da ti budu blizu, kao ljubav i to." rekao je na kraju.

"Ne znam što uopće osjećam prema njemu. Znam samo da me onaj poljubac raspametio i to je to..." rekla sam mu na kraju, a onda je on samo zakolutao očima. Već sam mu na grbači zbog mojih priča, nikako da on počne pričati, pa sam odlučila promjeniti temu.

"Što ima kod tebe?" upitala sam ga da promjenim temu.

"Ništa..." rekao je nekako čudno, kao da laže.

"Kako ništa? Sigurno ima nešto?" nagonetnula sam, a onda se osmjehnuo.

"Neki dan je poslije škole došla ona tvoja frendica Hana, jel je?" kimnula sam glavom "Sjela je za šank i pričali smo skoro dva sata." dodao je, a ja sam ga pogledala sa osmjehom.