Nakon onakvog treninga, poslala sam mami poruku da ću doći pješke doma pošto i nije dvorana toliko udaljena, svega 15-ak minuta. 
Htjela sam malo razmišljati o svemu, ne samo o onome što se dogodilo. Shvatila sam da trebam dovesti život u red, a onda nakon skoro 10-ak minuta hoda naletjela sam na osobu za koju sam mislila da je neću sresti u tom kvartu.

"O, Olivera! Bok! Kako si? Što radiš ovako kasno vani?" upitao me k'o iz topa. Nekada se brinuo za mene, a sada? Sada je to samo pusta priča, gluma.

"Hej... Bila sam na treningu." rekla sam mu.

"Aha. I dalje treniraš?" postao je već monoton razgovor, dosadan iako se sjećam svih naših razgovora. Mateo i ja smo prekinuli prije godinu dana, iako smo ista škola, ne viđamo se jer je on suprotan smjer i ima drugačiji raspored od nas tako da i poslje raskida nismo puno puta pričali iako smo ostali na bok.

"Da... kao i prije." 

"Aha. Iii... Što ima novoga?" upitao me i stavio ruke u džepove.

"Ništa novoga, sve po starome. Kod tebe? Sigurno ima nešto novo?" upitala sam ga veselije nadajući se da će mi reći iako misli da sam osjetiljiva. Odlučila sam da baš ne budem takva. Što je bilo, bilo je.

"Pa, nema ništa." rekao je već sada mislim stidljivo.

"Kako su tvoji?" upitala sam ga jer me stvarno zanimalo. Njegova majka me stvarno jako voljela i željela da što ćešće dolazim kod njih, bili smo malorećeno divan par. Uvijek smo mamili poglede drugih u školi i izvan nje. Kiara mi je rekla jednom prilikom da ako doguramo zajedno do mature da ćemo sigurno biti proglašeni najljepšim parom. Nažalost, tako se nije desilo.

"Dobro su. Mama me stalno ispitivala za tebe od kada smo... znaš već." rekao je. Shvatila sam da se Mateo jako promjenio. Nije više onaj stari razigrani Mateo, mislim, barem sada, a i u ovo vrijeme.

"Da... Nego, moram ja ići da ne bi ispalo da me nema dugo doma." rekla sam ispričavajući se.

"Da, da, naravno. Samo ti idi, nisam te mislio zadržavati."

"Vidimo se nekom prilikom!" rekla sam i pozdravila ga, naravno uzvratio mi je i poželio laku noć te je svatko od nas krenuo u svome smjeru, jedno drugome okrenuto leđima. 

Mjesec je te noći jako sjao. Razmišljala sam o tome kada sam se bacila na svoj krevet i ugasila svijetlo u sobi te ga vidjela kako obasjava tamno nebo kroz prozor nasuprot kreveta. Možda se ovako moralo dogoditi. Ne... ne... Ne znam niti sama više. Okej, to što se danas dogodilo s Leonom ne znači da se odmah moram zaljubiti u njega, nisam takva. Slučajno smo se sudarili i to je to. Sljedeći puta kada ćemo se vidjeti sigurno se nećemo niti pozdraviti, tipično. A Mateo. On je divan dečko, i želim mu puno sreće u budućnosti, zaista je dečko za poželjeti, ali jednostavno nam poslije godinu dana veze više nije išlo. Istog smo karaktera i zaista smo se oboje osjećali kao da nam veza postaje sve više kao veza iz obaveza.

...

Sljedećeg dana sam se potrudila ustati ranije, čak sam i stigla na autobus koji mi je dan ranije pobjegao. Da li je moguće da ti autobus pobjegne? U mom slučaju da... Iako nemam dugo do škole, svega 20-ak minuta vožnje autobusom i par stanica sa tramvajom osjećam se kao da imam cijelu vječnost dok ne dođem do te toliko važne zgrade za naše obrazovanje.

Ispred škole kao i svakog dana dočekala me Kiara, jučer je bila iznimka. S Kiarom su na klupi još sjedile Mia i Hana te sam im se približila i pošto su one sjedile ja sam ostala stajati, ionako škola počinje za 15 minuta. 

"Wow! Rekord!" rekla je iznenađeno Mia. "Da, čak si stigla 15 minuta ranije." nadovezala se Hana. 

"Joj, kao da vi nikada niste kasnile." konačno im je nadodala Kiara, a onda su se one dvije samo pogledale te ustale i otišle.

"Jesu se to one naljutile?" upitala sam Kiaru gledajući za njima kako odlaze.

"Ma... znaš njih dvije." rekla je te sam sijela donje.

"Kiara, moram ti nešto reći." rekla sam ozbiljno. 

"A da? Što to?" upitala me je dok je izvadila mobitel i počela nešto tipkati.

"Jučer na treningu se dogodilo nešto urnebesno..." rekla sam joj i nastavila sve pričati, te smo desetak minuta kasnije odlučile uči u školu i u učionicu da ne ispadne da sam i Kiaru sada zarazila kašnjenjem.

"Mislim da se on zaljubio u tebe!" pola sata nakon početka sata mi je to konačno rekla, malo glasnije, tek toliko da su ostatak njih u učionici čuli kao obično pričanje, no nitko nije niti mario.

"MMMolimm?" upitala sam je te sam se nakašljala. Nakon tog kašlja sam još i dalje kašljala te sam morala popiti soka kojeg mi je dala Kiara da se smirim.

"Ti nisi normalna." rekla sam joj kada sam se smirila i uštipnula ju za ruku na što je ona samo poskočila.

"To boli!" dodala je.

"Znam!" rekla sam joj "Stvarno misliš o glupostima!" nadodala sam joj na što me ona samo pogledala onim svojim Vidjet ćeš  pogledom.

Pod velikim odmorom smo odlučile sjesti na klupu ispred učionicu gdje bi trebali imati matematiku.

"Što ima dame?" došao je Jakov do nas i sjeo među nas dvije te nas udario po bedrima tako da se čuje ono pucanje. Na to sam ga ja samo udarila u rebra, a Kiara ga počupala za kosu. Neki random profesor koji je prolazio nas je samo gledao i sigurno si mislio kako zlostavljamo jadnog i dobrog Jakova, on je sve samo ne jadan i dobar. 

"Da mu kažem?" upitala me Kiara "Što to?" pravila sam se da ne znam, a zapravo smo i ona i ja znale da znam na što misli, taj naš potez značio je da Leonovo ili općenito ime o kome pričamo kodiramo nekim glupim imenom ili brojem ili nekom random stvari.

"Pa bio je jedan dečko koji se jučer sudario s Oli, onda su njih dvoje postali mokri zbog toga što je Oli kao i inače nosila otvorenu bočicu vode. Nakon toga joj je taj dečko nazovimo ga X dao Oli svoju majicu iako ju ona nije htijela. To je to." na brzinu je izbrbljala Kiara.

"Woow! Ti si fakat naišla na heroja!" našalio se Jakov i ustao se te počeo razmišljati  kao kakav detektiv.

"Ne seri." upozorila sam ga i pogledala ga onim svojim Ubit ću te pogledom.

"Dobro, dobro... ništa nisam rekao! Uostalom, zašto ste mi to ispričale."

"Pa zato..." govorila sam iako nisam znala pravi razlog.

"Zato da nam ti daš savjet. Što bi ti napravio da si dao curi majicu?" upitala ga je Kiara.

"Pa tražio bih majicu natrag." rekao je Jakov i počeo se smijati podmuklo te sam shvatila njegovu rečenicu. Lupila sam se rukom o glavu te se ustala iznervirano.

"Fakk, fak, fak! Njegova majica je još kod mene." rekla sam.

"Što znači da te on treba kontaktirati da mu je vratiš." nadodala je Kiara.

"Kako vi djevojke znate odkodirati rečenice, to je nevjerojatno." rekao je Jakov, te smo se svi počeli smijati.

...

Poslije škole sam odlučila ići direktno doma, sišla sam sa autobusne stanice i krenula pješke doma, stanica mi je svega 3 minute pješke od kuće, put djeli samo jedna zebra i ugao ulice.

Na ulasku u ulicu srela sam Ivonu koja je vjerojatno išla u školu. Naravno da je došla do mene i točno sam znala što će uslijediti.

"I? Dolaziš na kraju? Mislim, bilo bi mi drago da dođeš." upitala me veselo.

"Okej, onda ću doći." veselo sam joj rekla te me zagrlila.

"Super onda! Znači u subotu u 9 u mojoj garaži, znaš kako do tamo tako da bez brige." rekla mi te namignula mi, vjerojatno iz učestalog namigivanja. Pitam se kako si nije već dečka našla kako namiguje (xD).

"Može! Ne brini, doći ću. Nego, kamo ćeš ti?"

"Idem na faks, nemam prva dva sata pa se idem ranije naći s frendicom da mi objasni rasporede i sve to za kolokvije ovog mjeseca, a i popit ćemo kavu usput." rekla je veselo. Njoj se čak i divim. Jako je vesela osoba, do sada koliko je poznajem oko 15 godina, nikada je nisam vidjela tužnu. Čak i kada se udari na treningu ili nešto krivo napravi uvijek je pozitivna, mogla bih i ja početi s tom taktikom.

"Onda sretno na faksu danas. Vidimo se u subotu!"

"Pa vidimo se i sutra." rekla je na što sam je ja samo pogledala zbunjeno.

"Kako to misliš? Pa sutra je petak, ne subota."

"Da, znam da je sutra petak, ali trenerica nam je poslala poruku da i sutra imamo trening jer ga nećemo moći imati sljedeći tjedan jer ide na neki seminar i neke ispite, pa joj je na knap." obrazložila je.

"Aha, vjerojatno mi još nije došla poruka jer nisam uključila internet na mobitelu. Ali okej, vidimo se i sutra." rekla sam joj te smo krenule svaka u svome smjeru, ona na faks, a ja kući.