Nakon par minuta u dvorani je zasvirala pjesma Thunder od početka. Klinci su stali u početnu formaciju te se počeli kretati u ritmu muzike. Stvarno su odlični iako imaju oko 10-ak godina.

Odjednom ono što me šokiralo jest da je jedna djevojčica odjednom pala, a razlog je bio što ju je netko pogodio loptom za rukomet. 

Istog trena sam dotrčala do nje koja je i dalje ležala nepomično na podu. Bila sam svjesna da je udarila glavom, ali nije valjda da se neosvjestila. 

U pozadini sam čula neke dečke kako se svađaju, no nisam razumijela zbog čega. Jedan od tih prepoznatljivih glasova je pripadao Leonu, dečku smeđih očiju. I dalje sam držala djevojčicu Doru u naručju i lagano je pljuskala po licu dok su Leon i njegovi dva frenda dotrčali do nas.

"Brzo donesite vode iz moje torbe!" viknula sam klincima koji su se našli pokraj mene te su oni samo odjurili. 

Leon i njegovi frendovi su nas samo gledali ne znajući što da rade.

"Što vi tu gledate?" upitala sam ih dok sam i dalje čvrsto držala Doru u naručju.

"Oprosti, nije bilo namjerno." rekao je Leon mirno i sagnuo se do mene.

"Molim? Sada mi to pričaš, kad djevojčica nije u svjesti." rekla sam mu, a onda je do mene dotrčala neka curica sa vodom u rukama.

Brzinski sam je uzela i odčepila te polila malo Doru po licu. Odmah se nakratko trznula i lagano otvorila oči. Onda se nakašljala te počela plakati.

"Heej... sada si dobro!" rekla sam je dok je ona plakala u mom naručju "Popi vode!" rekla sam joj te joj dodala flašicu vode. Brzinski ju je uzela te u velikim gutljajima popila vodu. Leon je i dalje čučio pokraj mene, dok su njegovi frendovi stajali. Pogledala sam Leona, vjerujem da je vidio koliko sam bila ljuta, a ujedno i prestrašena u tom trenutku.

"Što gledaš i dalje?" upitala sam ga ljuto.

"Kako se zove?" upitao me.

"Zar je bitno?" upitala sam ga i dalje ljutito ga gledajući. Dora mi je samo pružila flašicu vode koja je bila do polovice prazna. Omotala je svoje ruke oko mog vrata i sklupčala mi se u naručju.

"Da, je." rekao je glasnije.

"Što tu glumataš sada? Trebao si prije paziti, a ne se tek sada ovako mirno krenuti ispričavati!" vikala sam na njega te primila Doru i uspravila je da stoji. Vidjela sam da se jadna sva preznojila i da je bila mokra od vode. 

"Oprosti, stvarno nisam htio!" primio je Doru za ruku i govorio joj gledajući je.

"Mogao si o tome prije razmišljati!" oštro sam mu rekla.

"Zar sam ja sada za sve kriv? Fran je trebao obraniti loptu koja je onda slučajno završila u njenoj glavi." rekao je pravdajući se, naravno da je krivio druge, a ne sebe.

"Što sam ja trebao? Nisam ja kriv!" rekao je neki dečko, očito Fran, pošto ga je Leon spomenuo.

"Dobro!!!" prekinula sam ih vičući "Maknite se odavde! Šou je gotov!" rekla sam i dalje vičući na sve njih. Klinci su me sa strane samo gledali držeći se zajedno. Neki su nešto i komentirali, ali mi stvarno nije bilo bitno što.

"Oprosti, još jednom, nisam htio!" rekao je opet Leon Dori te se ustao. Svi dečki su se okrenuli i otišli. Samo sam zakolutala očima na to njihovo ponašanje. 

Prišla sam bliže do Dore te je pitala hoće li nazvati svoje na moj mobitel, na što je ona samo kimnula glavom. Nazvali smo njene roditelje i objasnile kako stvari stoje te su oni rekli da će je čekati ispred dvorane. Naravno da sam išla s Dorom i da sam čekala s njom jer ne bi bilo lijepo da sam je samo tako svu od šoka pustila van. Njeni roditelji su zaista pristojni ljudi, shvatili su sve i nisu mi zamjerali pošto sam im rekla da im inače nisam trenerica i da ju je netko od dečki rukometaša slučajno pogodio. Dora me samo zagrlila na kraju i zahvalila mi što sam bila uz nju te otišla s roditeljima u auto kojim su krenuli očito kući.

Kada sam se vratila u dvoranu klinci su sjedili i nešto pričali, a kada sam vidjela tko je u njihovom centru, mislim da mi je pao mrak na oči. Istog trena sam dotrčala do njih.

"Što radiš ovdje? Makni se od njih, ne želim da opet neko nedužno djete strada zbog tvojih hirova!" rekla sam mu bijesno te ga odgurnula.

"Ispričao sam se! Što još hoćeš?" zbunjeno me upitao te sam ja samo prekrstila ruke i bila posve ozbiljna.

"Želim da se makneš od tud i pustiš i mene i njih na miru!" rekla sam mu glasnije, a klinci su me samo gledali kao da vide duga. Očito im je bilo čudno to što sam vikala na Leona.

"Jel ti ne čuješ dobro ili što? Koliko ti puta moram reći da je bilo slučajno! Svakome se dogodi." rekao je opravdavajući se.

"Svejedno." rekla sam te još bolje prekrstila ruke preko prsa. On je samo zakolutao očima, okrenuo se i otišao u svoj dio dvorane. Kada sam vidjela da je otišao, trener je nešto vikao na njega, ali su onda očito si opet postali dobri zato što je trener njega potapšao po ramenu. Nije mi jasno s kim bi on uopće mogao biti dobar... Već mi je bilo čudno na rođendanu kako smo bili dobri. Čak smo i plesali. Užas! Dođe mi da se ošamarim kada se sjetim toga. Još sam mu ja rekla da idemo plesati... pa da propadnem u zemlju.

Naposljetku su klinci konačno uspjeli otplesati svoju koreografiju na pjesmu Thunder. Ivona stvarno ima smisla za grupne street dance plesove. Stvarno je uspješna u tome i još k tome odliča je trenerica iako mi klinci govore da sam im ja bolja.

Par puta sam skrenula pogled na desno te vidjela da Leon samo nezadovoljno i opušteno baca loptu u gol koji je bio prazan. Ostali dečki su ili trčali ili bacali loptu u zid. Neki su i s njim bacali loptu, ali u manji gol.

Konačno je prošlo dva sata treninga na kojemu se svašta izdogađalo. Kad bih ovo ispričala Ivoni sigurno mi ne bi povjerovala, ali tako je kako je. Odlučila sam da joj to moram reći.

Nakon odrađenog treninga rekla sam upraviteljici da može ugasiti pjesmu i ljubazno joj se zahvalila što ima razumijevanja.

Klinci i ja smo došli do svlačionice gdje su oni na brzinu se preobuli u drugu obuću i obukli jakne i otišli van uz pozdrav. Na kraju sam ostala sama u svlačionici, a kada sam izlazila ugasila sam svjetlo. 

Izašla sam kroz sporedni ulaz za dvoranu. Krenula sam prema gornjem dijelu te u daljini kod glavnog ulaza vidjela Leona sa sportskom torbom i u trenirci kako razgovara sa nekom ženskom. Definitivno mu je cura. Cura je imala crnu kapuljaču prebačenu preko glave te crne starke. Nisam joj vidjela kosu niti lice, ali mogu pretpostavljati da nešto mute pošto se Leon smijao i nešto joj govorio. Tako su cijelo vrijeme stajali ispred glavnog ulaza. Prošla sam pokraj njih ne obazirajući se. Usput sam samo vidjela da se oni nisu niti obazirali na mene, Leon me samo popratio pogledom, ništa više. 

Koji je on egoist, ali stvarno. 

Kada sam se već dovoljno udaljila vidjela sam da je iz dvorane izašao neki Leonov prijatelj, očito su njega čekali, te su krenuli hodati. 

Kada sam došla pješke kući vidjela sam da su roditlji već u krevetu. Dino je bio u kuhinji i jeo Nutellu i kruh. Naravno da sam mu se pridružila.

"I kako je bilo na zamjeni danas?" upitao me dok sam si mazala Nutellu na šnitu kruha.

"Ma odlično... uvijek dok sam ja se nešto događa." rekla sam mu, po pogledu sam shvatila da na nešto cilja.

"Opa, ljubavni problemi na treningu." počeo je izazivati, na što sam ja samo lagano odmahnula glavom i zagrizla kruh sa Nutellom.

"Ništa takvog. Više je mržnja u pitanju, odnosno počela je mržnja i pravo gledište." rekla sam mu te je izustio samo jedno aha. 

"No, hoćeš reći što se dogodilo?" upitao me poslije odlične večere donosivši mi šalicu toplog čaja koju je stavio ispred mene.

"Jedan dečko koji se preselio u moju školu u isto vrijeme ima rukomet kad sam ja imala plesnu. Slučajno je pogodio jednu djevojčicu u glavu i ona se srušila. Tamo smo se posvađali i zapravo sam shvatila kakav je egoist i osoba koja voli samu sebe. A onda sam ga vani na izlazu vidjela sa nekom curom." rekla sam, a na zadnju rečenicu sam se nasmijala sama sebi kako sam to rekla.

"Znači ozbiljno je?" rekao je, više upitno "Jeste prije komunicirali?" upitao me na kraju.

"Mogla bih ti satima o tome pričati..." rekla sam mu iskreno naposljetku te otpila gutljaj čaja.