Nakon što je prošla ponoć, mislim da ih je svega par otišlo kući, ostali su svi ostali. Kao i ja. Kiara je malo poslije ponoći otišla jer je morala sljedećeg dana rano ustajati jer ide na neke pretrage u bolnicu iako je nedjelja. A i mama joj je sama kod kuće, ne bi voljela da se opet dogodi nešto kao onda. 

Nakon što sam sjela za stol i popila gutljaj-dva bambusa iz moje čaše, mobitel mi je zavibrirao.

Unknow: Heej... Što ima? Nije valjda da si posve opuštena i da uživaš na tulumu.

Stigla je opet poruka od nepoznatog i skrivenog broja. Odmah kada sam je pročitala sam se osvrnula oko sebe kako bih vidjela sva lica koja me okružuju. Hvala Bogu da tu nije bila Lara iako sam imala osjećaj da ju je Hana pozvala. 

Unknow: Uživaj još dok možeš. Uskoro će ti svijet pasti na glavu :)

Stigla je još jedna poruka te sam samo zatvorila oči na sekundu i uzdahnula. Zašto se ovo meni događa? Što netko uopće očekuje od mene... 

More pitanja se kopkalo u mojoj glavi, pitanja su se sve više nagomilavala. Zašto niti na prokletom rođendanu ne mogu biti na miru, osjećam kao da se stalno netko nalazi iza mene i diše mi za vratom. Ne smijem dopustiti da mi taj netko zagorča život, ne smijem. 

Prošlo je već pola dva sata ujutro kada sam se opet vratila za stol. Cijelo vrijeme sam samo hodala uokolo, razgovarala i pila sa ljudima. Toliko ima tu dobrih ljudi koji jedino priželjkuju zabavu i neovisni su o drugima. Svi su sretni, samo mene nešto kopka, nešto me ne ostavlja na miru. Ostalo je još oko 10-ak ljudi, od kojih su većinom neki rođaci i bliski prijatelji od Hane, nema više nikoga tko je ostao iz škole, a i razreda.

Kada sam sjela za stol i počela nešto piti iz svoje čaše, preko puta mene je sjeo Leon. Nisam mislila da je još ostao i toliko dugo.

"Teo je otišao." rekao je kada je sjeo preko puta mene.

"Nemaš nikoga drugoga s kim bi se družio?" upitala sam ga te popila jedan gutljaj votke iz moje čaše.

"Ne poznajem nikoga od ovih." rekao je "Ejjj... uspori malo!" dodao je kada je vidio da sam popila votku te se primila za glavu.

"Sada se još i brineš za mene." rekla sam sarkastično i nasmijala se cinično.

"Ne, ali mislim da nije dobro da se pije toliko." obrazložio je.

"Aha... dobro, misliš da ću tebe poslušati?" upitala sam ga te se nasmijala i primila čašu te je gledala. Popila sam dva bambusa i taj jedan gutljaj votke i to je to. Nije da sam pijana, osjećam se super, trijezna sam i to je ono što planiram ostati.

"Trebala bi." rekao je te si počeo točiti vino i kolu za bambus.

"Bez brige, trijezna sam. Gutljaj votke neće mi ništa napraviti." pokušala sam se opravdati, a on me samo sumnjičavo pogledao. "Bez brige, ne planiram se napiti." dodala sam kada sam shvatila da me gleda kao da sam već pijana i imam 4 promila alkohola.

"Ovaj svijet je prljavo mjesto." rekla sam mu na što je samo kimnuo glavom i otpio gutljaj bambusa te sam odlučila da si umjesto ikakvog alkoholnog pića natočim običan sok od naranče. Sa tetrapakom soka sam mu mahnula da vidi da to pijem jer se kao zabrinuo da se ne napijem i kažem mu u facu ono što ga ide.

Nakon par minuta šutnje, začula sam pjesmu 'Lutka' koju je DJ pustio. Svi koji su ostali su lagano plesali u ritmu muzike, a ja sam se samo nasmijala tek toliko da me Leon mogao čuti.

"I?" upitao me, na što sam samo svoj pogled prebacila na njega.

"Što i?" uzvratila sam pitanjem jer mi nije bilo jasno na što cilja.

"Jesi za ples?" upitao me, na što sam ja samo zakolutala očima.

"Gle, znam da je to bio izazov, svejedno sam odmah gore odbila. Ne moraš se truditi. A i to što sam pristala je bilo samo zato što je bio izazov isto kao i kod tebe." izbrbljala sam na kraju te se on samo nasmijao, ali onako slatko. Isuse, Oli! Od kada se Leon slatko smije, od kada? Uvijek mislim o tome da se prejezivo smije, a sada potpuno drugi kraj.

"Ne, sada stvarno mislim to." rekao je ozbiljno te mi pružio ruku, na što sam ga ja opet sumnjičavo pogledala.

"Ne zajebavaj me, odustani." rekla sam mu na što je on samo prekrstio ruke na prsima.

"Stvarno Olivera!" rekao je glasnijim tonom. Nikada nisam čula kako zvuči moje ime kada ga on izgovori, ali ovo je bilo stvarno... wow! Jedina reakcija koju sam mogla tada napraviti je ta da zakolutam očima.

"Okej! Samo ova pjesma..." rekla sam te se ustala. Došla sam do podija te ga vidjela da još sjedi prekrštenih ruku.

"No? Jesi za ples ili ne?" doviknula sam mu, te je ovaj puta samo on zakolutao očima te se konačno ustao i došao do mene.

Privukao me skroz do sebe. Tijela su nam bila doslovno spojena, svega nekoliko centimetra nas je dijelilo. Prvi je omotao svoje ruke oko mog struka te sam ja začuđena tim njegovim postupkom pogledala oko sebe, a onda vidjela da svi tako plešu. Odlučila sam omotati svoje ruke oko njegovog vrata. Istina da je viši od mene i dok sam na petama, ali svejedno smo opet tu negdje. Njihali smo se lagano u ritmu pjesme koja je bila i dalje 'Lutka' od S.A.R.S.-a. Nakon naše tišine bez pričanja, odlučila sam prva početi.

"Kako to da znaš kako se zovem?" upitala sam ga te je on samo pogledao u stranu.

"Kako ne bih znao..." rekao je, a meni se u glavi opet stvorilo mnoštvo pitanja, npr. zaista od kuda mu to da sam ja Olivera, a i možda su drugi u školi pričali, a i čuo je onaj dan kada se pedagog izderao na mene na hodniku.

"Ispast ćeš glupa ako kažeš da ne znaš kako se ja zovem." dodao je te sam ga samo pogledala čudnim pogledom.

"Što misliš da ja tebe stalkam, da te pratim, da znam sve o tebi...?" nabrajala sam te se on samo nasmijao.

"Ne, ne očekujem to. Pa ono, sigurno znaš kako se zovem." rekao je.

"Zašto bih trebala znati?" upitala sam ga, na što se on opet nasmijao i to opet slatko tako da su mu se ovaj puta istaknule rupice na obrazima. Ajme... nisam ih do tada primjetila. Stvarno su slatke... Ne, ne, ne, Oli! Uozbilji se!

"Zato." jednostavno je odgovorio dok smo se i dalje ljuljali u ritmu lagane muzike.

"Koji odgovor... dobro, da, znam kako se zoveš, što bi tu sada trebalo promjeniti?" upitala sam ga.

"Kako se zovem, pomogni mi, ja sam zaboravio?" upitao me te se opet nasmijao, ali lagano tako da se rupice uopće nisu vidjele.

"Ne zajebavaj me sada!" rekla sam glasnije te se on počeo smijati, nije prestajao.

"Leon!" opomenula sam ga na što je on razgolačio oči i prestao se smijati.

"Eto! Zar je bilo toliko teško?" upitao me te sam samo uzdahnula i zakolutala očima te pogled prebacila u stranu i vidjela Hanu kako stoji na stepenicama tipkajući nešto o mobitel.

Nismo niti primjetili da svira druga pjesma od kako smo počeli pričati o tome kako se on zove. 

"Kako napreduje ples?" upitao me, na što sam ja samo potvrdno kimnula glavom u znak da ide dobro.

"Dobro... a ti treniraš, što?" upitala sam ga iako sam znala, željela sam da ispadne da ne znam ništa o njemu, a zapravo dosta toga sam kroz ovih mjesec dana saznala.

"Rukomet." odgovorio je kratko, a ja sam samo potvrdno kimnula glavom.

Kada je prestala svirati muzika odvojili smo se jedno od drugoga, istina, malo smo se previše zanijeli i zaigrali u ulogu. Otišli smo ponovno do stola te sam vidjela da mi mobitel blinka.

Hana: jpg_71839221

Kada sam otvorila sliku koju mi je Hana poslala i kada se učitala na Whatsappu vidjela sam zapravo da smo na toj slici ja i Leon kako plešemo zajedno. Brzinski sam prebacila pogled na Hanu, planirala sam da me vidi koliko sam ljuta na nju, ali sam je u tom trenutku vidjela kako uzima mikrofon u ruke.

"Dragi gosti, hvala što ste do toliko kasno ostali. Naravno, ostanite i još duže. Htjela sam vam se samo zahvaliti što ste samnom odlučili provesti predivnu večer, odnosno, proslavu moje punoljetnosti. Sada službeno mogu reći da mogu dobiti vozačku!" govorila je na mikrofon, a na zadnju izjavu sam se samo nasmijala. Istina, položila je vozački već prije šest mjeseci i to iz prve i propise i vožnju, a i prvu pomoć.

Bilo je već oko dva sata kada su mi se oči same počele sklapati te sam nabrzinu poslala Dini poruku da dođe po mene te mu poslala adresu. 

Dino (dosada): Okej, za 20-25 minuta sam tamo. 

Glasila je poruka od Dine, jedva čekam dok dođe da se vratim kući.