PART 20.
Nakon što sam pročitala Haninu poruku ipak sam se vratila pizzi. Baš me zanima tko bi sve gore u njenoj sobi mogao biti. Sigurno je Kiara, a i Mia, za druge ne znam.
Ja: Jesi ti u Haninoj sobi?
Odlučila sam poslati Kiari poruku da budem sto posto sigurna.
Kiara: Da!!!
Okej, sada je to i potvrdila.
Kada sam bila gotova u kuhinji, pojela sam samo dva komada pizze jer su stvarno zasitljivi. U kuhinji ne samo da je bilo pizza, nego je bilo i raznih kanapea, sendviča, kolača... ma svega baš kako je i Hana rekla.
Krenula sam prema katu te sam morala proći kroz dnevni boravak da bih došla do stepenica. Svi su plesali, zabavljali se, pili, neki pušili, drugi se ljubili...
Ja: Evo pred vratima sam!
Poslala sam joj poruku kada sam došla na kat te trebala pronaći Haninu sobu. U trenutku kada sam primila za kvaku i ušla unutra zavibrirao mi je mobitel.
Kiara: Ne! Bolje nemoj ući!
Glasila je poruka koju mi je poslala Kiara te sam je u sebi pročitala kada sam već otvorila vrata i svi su me vidjeli. Na podu u krugu su sjedili Kiara, Hana, Mia, Marta (cura iz razreda), Jakov, Teo i Leon. Gledala sam ih začuđeno, pogotovo Tea i Leona. Što će oni tu?!
Kiara me samo gledala jer je sjedila najdalje od svih i gledala prema vratima te se lupila o čelu. Tek tada sam shvatila da buljim u sve njih, pogotovo u Tea i Leona. Izmaknula sam pogled te pogledala u Hanu.
"Hej! Što se događa ovdje?" upitala sam ih tiho te ušla unutra i zatvorila vrata za sobom. Još sam stajala, a onda mi se Hana prva obratila.
"Sjedni!" rekla je nasmiješena, a Kiara me samo gledala svojim nekim čudnim pogledom kojeg ni ja nisam mogla definitirati.
"Bok Oli!" viknuo mi je Jakov.
"Bok!" uzvratila sam mu te sjela između njega i Hane.
"Kako to da si ovdje?" upitao me Teo. "Kako to da si ti ovdje?" mislim da nitko ne voli da mu se na pitanje odgovori pitanjem, ali to je bilo jedino što sam mogla u tom trenutku.
"Pa upoznao sam Hanu i Miu onda." obrazložio je, a ja sam samo kimnula glavom u znak da znam na što misli.
"I? Zašto ste tako utihnuli čim sam došla?" upitala sam ih, a oni su svi izbjegavali moj pogled.
"No? Što se događa ovdje?" već sam zvučala malo uplašeno.
"Leon te mora nešto pitati." prva se javila Mia koja je to rekla na što sam prvo nju pogledala čudno, a onda tek Leona.
"O čemu se radi?" upitala sam ga i skinula osmjeh sa lica.
Vidjela sam da mu nije lako, faca mu je izbljedila te se nakašljao dva puta.
"Pa..." rekao je tiho, no nije nastavio.
"Pa... što?" oponašala sam ga te odlučila da ubrza jer ono što najmanje volim je to kada osoba sporo priča, pogotovo ono što je važno.
"Biti će mi čast ako ćeš pristati na jedan ples samnom večeras." rekao je hrabro, da su sada svi pogledi bili upućeni na meni da vide moju reakciju, a ja sam se na to samo nakašljao.
"Molim? Što si rekao?" zbunjeno sam ga upitala te ga još više zbunjeno pogledala.
"To što si čula. Ako treba mogu ponoviti, nije problem."
"Što je tebi?" upitala sam ga kao da mi nije jasno o čemu se radi.
"Sve je u redu samom." protumačila sam sarkastično, ali nije odustajao.
"Ne!" unijela sam mu se facu.
"To sam i htio čuti! Što misliš da bih ja htio plesati sa tobom?" upitao me te smo se počeli 'vrijeđati' i pomalo dolaziti do svađe.
"Obostrano je ne, tako da smiri živce." rekla sam mu mirno dok su nas svi ostali samo začuđeno promatrali, na Teovoj faci sam samo vidjela jedan lagani smješak koji mi je poručivao da se sjetim naše oklade.
"Onda? Hoćemo istinu-izazov ili ne?" upitala sam sve te su oni samo krenuli kimati glavom u znak da hoće.
Mia je primila bocu te je zavrtila. Nakon odigranih par rundi, u kojima su većinom svi uzeli istinu red je došao da boca stane na Kiari i meni.
"Istina ili izazov?" upitala me Kiara brzinski.
"Izazov." rekla sam bez razmišljanja.
"Onda ćemo ovako... Prihvati Leonov prijedlog za ples!" rekla je kao da je svakog trena očekivala da će mi postaviti ovakav izazov, ali realno, mogla sam to od svakoga očekivati.
"Molim? Što je sada tebi?" upitala sam je te skinula osmjeh sa lica.
"To ti je izazov. Samo moraš pristati." rekla je te sam ja samo okrenula glavu i pogled prebacila na Leona koji je gledao u stranu.
"Okej! Leone, pristajem na ples!" rekla sam sarkastično.
"Super! Baš mi je drago!" počeo me sarkastično oponašati.
"To je to!" rekla sam, a Kiara me samo pogledala dubokim pogledom.
"Pa rekla sam ti da pristaneš na ples."
"Rekla si mi samo da pristanem, nije mi izazov bio plesati sa njim, dušo." rekla sam joj i naglasila ono dušo kao kad sam se svađala sa Larom u školskom toaletu. Kiara se na moju izjavu samo nasmijala lagano i rekla tiho pametna si ti.
Nakon još par rundi istine i izazova, Hani je zazvonio mobitel.
"Molim?" javila se "Okej, stižemo." rekla je te poklopila slušalicu i ustala se.
"Društvo, torta je spremna!" rekla je te smo se brzinski ustali i krenuli dolje gdje se i održavala glavna zabava, a ne u sobi gdje smo igrali istinu i izazov.
Kada smo došli dolje svi su počeli pjevati onu rođendansku "Sretan rođendan ti, sretan rođendan ti. Sretan rođendan Hana, tebi želimo mi!", a nakon otpjevane pjesmice svi su počeli pljeskati.
U prostoriji je bio mrak, a jedino što je svijetlilo su bile one velike prskalice na dvokatnoj bijeloj torti koja je na vrhu imala veliki crni broj 18. Nadam se da je torta čokoladna, barem jedan kat i to veći. Hana je ljubiteljica torta i veliki gurman, pa mi ne bi bilo čudo da je torta od mrkve ili neke druge čudne recepture.
Nakon što su prskalice prestale svijetliti, upalila su se svijetla. Hana je bila sva nasmješena te ju je u tom trenutku zagrlila neka frendica koja je stajala do nje.
"Ljudi, navalite!" viknula je Hana glasno te su se svi počeli smijati. Opet je počela svirati glasna muzika, tek sam onda primjetila da je već kod ulaza stajao stol za kojim je bio DJ, nisam ga primjetila niti kada sam dolazila.
Hana je nožem počela rezati tortu te djeliti svima na tanjurima sa malim vilicama. Sjela sam na stepenice te izvadila mobitel, ali je onda do mene došla Kiara sa dva tanjura u rukama. Spremila sam mobitel natrag u džep te mi je nametnula tanjur torte i sijela pokraj mene.
"Probaj, preukusna je." rekla je na što sam se samo kratko nasmješila te probala tortu. Zaista, preukusna je, nije mi trebala donijeti jer ću sigurno tražiti još.
"Što je bilo ono maloprije gore?" upitala sam je dok smo sjedile na stepenicama i jele tortu.
Okrenula se prema meni i pogledala me "Misliš ono za tvoj izazov ili ono što te Leon pitao?"
"Mislim na oboje." rekla sam te stavila komadić torte vilicom u usta.
"Pa... Leon je dobio od Tea izazov..." govorila je, ali sam je prekinula.
"Od Tea?" upitala sam je na što je ona samo kimnula glavom. Mogla sam si i misliti, nedavno smo se kladili. Sigurno je mislio da će me Leon zavesti 'plesom', ali dobro da sam odbila. O ne, zapravo pristala sam na kraju zbog Kiarinog izazova, ali to se neće dogoditi.
"Znači ono za ples je izazov?" upitala sam je, a ona je opet kimnula glavom.
"I ono tvoje da pristanem na ples je izazov, što ne znači da trebam s njim plesati." obrazložila sam joj, na što me ona samo pogledala.
"Zašto ti je to sada odjednom toliko bitno, riješili ste stvar!" rekla je malo glasnijim tonom.
"Ne znam, nešto mi ne da mira." odgovorila sam joj svjesna da sam to rekla na glas.
"Što to?" upitala me je, na što sam ja samo slegnula ramenima.
"Ne znam niti sama." rekla sam istinu, da, ne znam niti sama zašto me drži nemir, nemam mira, ali ga silno želim. Želim povratiti mir u svoj život, ali znam da to trenutno nije moguće jer se počinju događati stvari koje ne bih željela. Kao da imam osjećaj da će se nešto jako loše dogoditi.
Na moju izjavu, Kiara je samo uzdahnula te i ona pojela zadnji komadić torte.
"Hej cure!" došla je Hana do nas sva vesela. Tu večer je sjala, imala je sjajni srebrni top na bretele i crnu usku suknju. Da sam je ja oblačila, definitivno bih to bila prva kombinacija koju bih odabrala za nju.
"Hej!" uzvratile smo jednoglasno.
"Jel' vam bila fina torta?"
"Da, bila je fenomenalna." rekla je Kiara k'o iz topa "Da, slažem se." nadovezala sam se te je Hana izustila jedno Drago mi je te otišla uz rečenicu da se nastavimo zabavljati.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top