Nakon što smo Jakov i ja popili kavu i nakon što je već prošlo šest sati popodne krenula sam kući. Sat vremena prije me zvala mama i pitala gdje sam na što sam joj odgovorila da se vraćam kroz dva sata. Zapravo, krenula sam doma sat vremena, ali računajući da mi do kuće treba oko 20 minuta da ću zapravo i doći kroz dva sata.

Uhvatila sam opet tramvaj koji mi je potreban te se njim vozila do okretišta gdje sam izašla van. Od tamo sam krenula pješke prema kući te mi je bilo potrebno oko 10-ak minuta.

Kada sam već ušla u svoju ulicu, čula sam zvuk svog mobitela koji znači da mi je opet stigla poruka. Pomislila sam od Jakova da mi je zaboravio nešto reći, ali kada sam otvorila poruku vidjela sam da je sa nepoznatog i skrivenog broja.

Uskoro će svi sve saznati. - glasila je poruka, na što sam se samo osvrnula oko sebe. Što bi to trebalo značiti da će svi sve saznati, i to uskoro? Zbog čega se moram bojati? Što će se dogoditi? Što će svi saznati? Nije valjda... ne, pokušati ću to spriječiti što je bolje moguće. 

Do kuće sam se tješila mislima da je možda netko krivo poslao poruku ili da se netko samo zajebava samnom. 

Kada sam došla kući vidjela sam mamu i tatu kako gledaju show na televizoru te sam ih samo pozdravila. Izula sam svoje starke te skinula kožnu jaknu i došla te sjela preko puta njih na fotelju.

"Bila sam s Jakovom, ne trebate brinuti." rekla sam im nakon par minuta tišine, a onda me tata samo pogledao.

"Iako imaš osamnaest godina, brinemo se za tebe." rekao je tata, a ja sam ga samo pogledala i kimnula glavom. 

"Znam." rekla sam i kimnula glavom. "I kako je bilo kod Tine?" upitala sam ih da razbijem monotoniju.

"Dobro." kratko je odgovorila mama.

"Samo to?" upitala sam te je pogledala.

"Okej su ljudi." rekla je te pogledala tatu na što je on samo kimnuo glavom složivši se s tom izjavom.

"A Dino? Kako je njemu bilo?" upitala sam ih na što su se oni počeli ozbiljno smijati.

"Bio je malo ukočen, ništa više." rekao je tata te su se opet oboje počeli smijati, a onda je i Dino došao do nas.

"Čujem da se tu priča o meni." rekao je i sjeo pokraj mene.

"Dobro čuješ!" rekla mu je mama te su se ona i tata počeli opet glasno smijati. Dino me samo pogledao i zakolutao očima.

...

Nakon par dana dosadne škole tijekom nastave mi je zavibrirao mobitel. Hvala Bogu pa profesorica psihologije to nije primjetila i omelo je u predavanju. Pošto sjedim u predzadnjoj klupi odlučila sam uzeti mobitel.

Unesla sam šifru te vidjela da je običan SMS, što me začudilo jer skoro nikada ne primam takve poruke jer se uvijek sa svojim roditeljima i prijateljima čujem preko Whatsappa ili Messengera.

Kada sam otvorila poruku vidjela sam da je opet nepoznati i sakriven broj te se sjetila da mi je ista takva poruka došla u nedjelju.

Želiš li to da svi to saznaju ili ne? Vjerujem da ne želiš.

Glasila je poruka koju sam primila. Opet sam se osvrnula oko sebe i bolje počela promatrati razred da ne vidim slučajno onoga koji tipka na mobitel.

Za pravi pomfri treba dosta prženja, pa se i ti lagano prži na vatrici.

Glasila je druga, ujedno i zadnja poruka koju sam dobila.

Ne razumijem zašto netko želi tako nešto. Zanima me samo tko stoji iza ovoga i kakve ima planove. Baš sam prije neki dan zaboravila na onu prijašnju poruku, a sada se opet moram suočiti sa istim.

Da je Kiara u školi sigurno bi mi rekla da prijavim te praktično 'prijetnje', ali to ne bi bilo dobro. Ne smijem uzburkati tu osobu koja mi to radi.

Sigurno ima neki određeni moto, sigurno.

Na predzadnji sat umjesto profesorice iz engleskog, na sat nam je došla naša raska, profesorica biologije.

Sjela je za katedru, a u razredu je i dalje bila buka.

"Imam novost za vas!" rekla je glasno te su se uskoro svi smirili.

"Za mjesec dana idemo na izvanučioničku nastavu." rekla je te su se opet čuli glasovi učenika, očito su svi raspravljali o tom 'izletu'.

"Tišina!" zaderala se glasno te su svi opet zašutili.

"I to neće biti obična izvanučionička nastava, nego ćete dobiti razne zadatke koje ćete raditi u paru pošto smo odlučili teorijski dio nastave usmjeriti i na praktični i vizualni kako bi više toga naučili." dodala je.

Pošto je spomenula da se zadaci izvode u paru odmah sam pomislila na Kiaru i na to da se moramo progurati da zajedno radimo na tome. 

"Posjetit ćemo razne muzeje i izložbe te posjetiti još jedan umjetnički park i razgledati jedan bitan dvorac." dodala je razrednica.

Kada je već sve potrebno rekla za izvanučioničku nastavu, svi su opet počeli pričati naglas, jedni su se slikali, drugi rješavali neke zadatke iz matematike, a neki su kao ja bili na mobitelu.

"Olivera! Možeš malo doći?" pozvala me razrednica k sebi te sam pustila mobitel i stavila ga u džep svojih traperica i krenula prema njoj.

"Da?" upitala sam je te sjela pokraj nje jer mi je ona pokazala na mjesto pokraj sebe i slobodnu stolicu.

"Što sam to čula od drugih profesora, da si prošli tjedan malo jače vikala na hodniku?" upitala me, na što sam ja samo kimnula glavom lagano i pogledala u pod.

"Budi zahvalna da ti nisam roditelje zvala. Ne možeš se tako ponašati." rekla je mirno te nastavila pregledavati nešto na računalu.

"Gledaj, ti si meni draga i sve to stoji, ali moraš se malo obuzdati. Smiri se još do kraja i to je to." rekla je, a onda sam je pogledala i kimnula glavom.

"Okej, obećavam da nećete niti čuti za mene do kraja." rekla sam joj potvrdno.

"Ne želim samo čuti loše o tebi. Ti si divna djevojka i takve priče i ponašanja ti ne stoje. Ja sam samo tu da te upozorim na ono što je loše." rekla je, a onda sam ja samo još jednom rekla okej i otišla do svog mjesta.

Ne razumijem je. Samo me zbog toga zvala kod sebe, a i to je bilo na početku prošlog tjedna, nije da se danas dogodilo ili jučer. Dosta mi je toga što mi je pedagog srao gluposti, a sada i ona. Iako je stvarno dobra i draga razrednica i odlično me prihvatila dok sam ja došla u školu, mislim da previše preuveličava stvari. Istina, nisam se trebala toliko derati na Hanu i Miu, ali jednostavno se nisam mogla suzdržati.

U tom trenutku mi je palo na pamet da bi ih mogla pozvati na kavu da riješimo stvari i da se opet počnemo družiti. Naposlijetku i same su rekle da su bile pijane i da nisu stigle reagirati.

Što kažete da se vidimo na kavi poslije škole? glasila je poruka koju sam poslala u istu chat grupu sa Miom i Hanom. Primjetila sam da dok su dobile poruku da su se samo okrenule prema meni i pogledale me, ali sam se pravila da ih ne vidim. Onda su očito nešto iskomentirale ili se dogovorile pošto su pričale tiho jedna sa drugom.

Okej, Amy's poslije škole. glasila je poruka od Mie te sam samo poslala emoji sa lajkom kojim sam potvrdila mjesto i vrijeme viđenja. Iako se vidimo pod nastavom i dijelimo razred zajedno nisam htjela doći kod njih jer su u tom trenu nešto razgovarale s Larom i drugim curama iz razreda. Nadam se da ću moći dalje biti dobra s njima i da ću ih uspijeti nagovoriti da se maknu od Lare, a da im ništa ne govorim o nama.

Nakon škole i posljednjeg zvona, uputila sam se prema Amy's-u, već spomenutom kafiću koji podsjeća na Pop's iz serije Riverdale, da, i oni poslužuju izvrsne milkshakeove. 

Prilikom čekanja Mie i Hane, naručila sam si jedan milkshake od vanilije te sjela za stol. Na jukeboxu se čula lagana pjesma od Shawna. Onda sam prebacila pogled van jer sam sjedila do prozora i ugledala prema ulici. Ljudi su užurbani, svi nekamo žure, razgovaraju na mobitele, nose vrećice iz shoppinga i tako... 

Trgnula sam se iz promatranja van kada sam primjetila da se prema meni približavaju Hana i Mia, svaka sa svojim milkshakeom u ruci. Hana od jagode, Mia od čokolade. Sjele su preko puta mene te me pogledale.

"Hvala što ste se odlučile naći samnom." rekla sam "Prije svega vam se želim ispričati zbog toga što sam vikala na vas u školi." dodala sam.

"Oprostite što nisam imala razumijevanja." još sam na kraju svog 'govora' dodala i čekala da one nešto iskomentiraju.

"Gledaj Oli, stvarno si nam jako draga." rekla je Mia "I razgovarale smo još prije o tome. Stvarno smo bile pijane." dodala je Mia.

"Da, stvarno smo malo više popile. Još je bila Teova ekipa i svi ti ljudi. Jednostavno je veliki pritisak u društvu, a i saznale smo da je Kiara ubodena tek dok ju je hitna pomoć stavila na ona kolica." rekla je Hana.

"I da, imala si pravo vikati na nas." dodala je Mia na kraju te sam se ja na kraju nasmijala.

"Okej, divno je ovo čuti iako se radi o ozbiljnom događaju. Onda, ne ljutite se na mene?" upitala sam ih.

"Tko je rekao da smo se ljutile?" upitala je Hana. "Samo smo ti odlučile dati malo vremena i mjesta da se ispušeš malo." dodala je Mia te smo se sve tri nasmijale i nazdravile za naše prijateljstvo milkshakeovima.