Navečer na imanju San Carlos:

Dok je Anibalov Zeus galopirao prema imanju... Obitelj Martinez je sizala na večeru i na prošnju... U blagavaonici su već bili Paolo i Martin, diskretno, ali dostojno sređeni za današnju prošnju, odjeveni u svojim tamnim smeđim odjelima, sjedili su jedan nasuprot drugog na svojim stolicama za velikim svečanim stolom koji su sluge punile hranom razne vrste, ali njih dvojica nisu progovorili ni riječi, obojica su znali da je ovo bilo mučenje kako za njih, tako za groficu i grofa, ali to se moralo učiniti... Svako od njih dvojice bio je zarobljen u vlastitim mislima... Martin je razmišljao o svojoj prosidbu Amalije prije tri godine, prisjećao se njenog zaljubljenog pogleda i kako je bila samo tada sretna kada ju je prosio.. Martin nije zaboravio to nježno i drago lice i taj njen zaljubljeni glas dok mu je čitala knjige svoje najdraže autorice Jane Austin na livadi, te njene nježne ruke koja su ga milovale po ruci... Sada je sa tugom u očima pogledao u svoj vjenčani prsten koji je držao na desnoj ruci jer se osjećao kao udovac, premda to nije bio.. On i Amalia nikada nisu došli do razmjene prstenja, ali Martin je stavio svoj vjenčani prsten na desnu ruku onoga dana kada mu je Bog oduzeo Amaliju i zakleo se pred Bogom da će sa tim prstenom i umrijeti... To nije bio nikakav običaj u grofova, ali Martn nije želio da se više udvara drugim ženama i zato je stavio svoj vjenčani prsten nasuprotnu ruku što je znao da nije ni slobodan, a nije ni oženjen, ali u svojem srcu je bio udovac... Dok je sada gledao taj vjenčani prsten, preplavilo ga je osjećaj silne tuge, zatvorio je oči na trenutak i vidio je svoju dragu Amaliju, osjećao ju je tu pored njega i da mu sada nježno šapuće na uho da ga voli, mogao je osjetiti njen dodir, čuti njen smijeh, ali to je bio samo trenutak koji je brzo iščežnuo jer su ušli grof Octavio u tamnom smeđem odjelu i grofica Carolina u gotovo crnoj krinolini... Martin je sada otvorio oči koje su bile pune suza, a grof i grofica su sjedali na svoje stolice, a Octavio mu je rekao: Moj Martine... Ali Octavio nije znao kako da započne razgovor, riječi su mu stajale u grlu, jednostavno je ova večer bila previše za sve njih i prepuna emocija, Octavio je vidio u Martinovim očima suze... Dok Octavio nije nalazio riječi utjehe za Martina, nego je samo gledao u Amalijinu praznu stolicu koja je bila na trećoj stolici lijevo od grofa koji je sjedio na čelu stola, Carolina je itekako znala što treba učiniti i reći... Carolina koja je sjedila na prvoj stolici lijevo između Martina i Octavija, Carolina je nježno primila Martina za njegovu desnu ruku ispod stola i rekla mu tiho: Naša Amalija je večeras s nama, ti si njen predstavnik i moj drugi sin jer te moja Amalia izabrala i ti si naš, što god tko rekao... Martin je sada pustio suzu, ali je brzo uzeo rupčić sa stola i obrisao suzu koja mu se kotrljala niz obraz, sada je rekao: Grofice, hvala Vam, i ja Vas smatram svojom obitelji... Martin je sada samo pogledao na Amalijinu stolicu i samo su si on i Carolina jače stisnuli ruke... Paolo koji je sjedio na prvoj stolici desno gledao je tu cijelu situaciju, znao je da je to iz Caroline govorila inekcija koju je dao čim je došao iz sela, ali on je šutio i bio zarobljen u svojim mislima otkako je došao iz sela... A sada su ušli u blagovaonicu i Lucija i Pedro u tamno plavim kombinacijama, Lucia je vidjela kako ju je Paolo prostrijelio pogledom čim je ušla u blagovaonicu, ali bila je tako uzbuđena zbog ove večeri da nije ni o čemu drugom htjela razmišljati... Lucia i Pedro su kao i obično sjeli pored Amalijine prazne stolice i Paolov prostrijeljavajući pogled ju nije napuštao jer ono što je danas saznao u selu bilo je šokantno...

Prije nekoliko sati:

Paolo je pokupio sve ljekove po koje je došao, obišao sve bolesne osobe i one kojima je bila potrebna njegova utjeha.. Sada je sa konjem Olafom kojeg je vodio iza sebe, išao prema pravom razlogu zbog kojeg je dojahao u selo, a taj razlog je imao i ime, zvao se Lucia... Paolo je došao do prve primalje u selu, pokucao na vrata i pričekao da mu žena otvori... Paola su svi u selima poznavali, a i on njih, pa ga je i žena kada mu je otvorila vrata, pozdravila sa: Gospodinu doktore, otkud vi?... Žena mu se i naklonila, te joj je Paolo rekao: Mayo, uspravi se, molim te... Maya se uspravila i rekla: Što vas dovodi kod mene, gospodine doktoru?... Paolo: Nemoj me oslovljati sa gospodine, ako u kući moram glumiti nekoga gospodina, molim te nemoj da to moram u selu, zovi me Paolo ili ako ti je to teško, onda samo doktoru, nego mogu li ući?, stvar je malo delikatna... To je bila istina, Paolo se najbolje osjećao u svojoj doktorskoj kuti i u jahačkoj opremi, jednog dana se htio preseliti na selo, ali to je zasada bilo nemoguće i pitanje je hoće li to više ikada biti moguće jer kada Lucia jednog dana zavlada Panamom, morat će ju držati pod kontrolom, a to neće biti u mogućnosti sa sela, pa ako je već morao na imanju glumiti gospodina u odijelu, u selima koje je posjećivao kada je to bio u mogućnosti htio se opustiti i raditi ono što voli, ono za što se školovao, a to je biti liječnik... Nije htio da mu se ljudi u selima klanjaju, iako su neki još to činili, htio je biti običan čovjek, običan doktor koji pomaže bolesnim ljudima i onima kojima je bila potrebna utjeha... Sada mu je Maya rekla: Doktoru, samo izvolite, uđite... Paolo je pomilovao svoga konja Olafa, privezao ga o jedan stup i ušao u kućicu, te za sobom zatvorio vrata... Maya: Hoćete li što popiti?... Paolo: Ne, hvala, samo da te nešto pitam, pa idem natrag na imanje... Maya: Samo pitajte, ako znam, rado ću odgovorit... Paolo: Ovo mi je jako važno, pa se molim te skoncenraj... Maya: Samo recite... Paolo: Jučer sam pregledavao pacijenticu koja je navodno imala abortus prije dva tjedna... Otkako je završila osnovnu školu, Lucia više nije nikad bila u selu, osim kada je odlazila da je očiste, jer je to bilo ispod njene časti i njenog dostojanstva... Odlazila bih na sajmove, ali tek u ona daleka sela da je nitko ne prepozna, pa je tako i upoznala Pedra... Paolo je nastavio govoriti: Ima malo dužu crnu kosu, vitka je, ima malo profinjeniji stav, kaže da se preforsirala i da je imala spontani, je li možda bila kod tebe?... Maya se zamislila na nekoliko trenutaka, te mu rekla: Ne znam, ima mnogo takvih cura, ima li nekakvo posebno obilježje?.. Paolo se sada zamislio i sjetio se da je Lucia kada joj je bilo 8 godina gadno pala na kamenje ispred škole i ozlijedila desno koljeno na kojem ima podsjetnik i dan danas na taj dan... Lucia naime ima ožiljak u obliku suze, ali Lucia ga je vješto skrivala sve ove godine, te je sada Paolo rekao: Zapravo i ima, jesi li vidjela ožiljak u obliku suze na desnom koljenu?... Maya nije imala puno razmišljati, te mu je odmah rekla: Bila je ta žena kod mene, ali... Paolo: Ali, dovrši rečenicu, molim te... Maya: Ne znam zašto vas zanima ta žena i zašto je bila jučer kod vas, ali ona nije bila prije dva tjedna, nego je bila prije nekoliko godina i to čak tri puta je kod mene, a moje prijateljice su mi rekle da je kod njih bila i više od tri puta, ali dobro nam je plaćala za šutnju... Paolo je sada bio šokiran, ali nije to pokazivao, a sada je Mayu pitao: Znaš li možda kada je prvi put došla i kada je bilo zadnji put?.... Maya: Zadnji put je bila kod Ivette prije otprilike tri i pol godine, odonda se više nije pojavljivala, a prvi put je došla prije otprilike devet godina kod Sandy... Paolo je i ovo bilo previše za čuti, ali morao je za kraj pitati: Znaš li broj?... Maya je znala na što točno misli, te mu je rekla: Koliko smo mi uspjele izračunati, bilo ih je otprilike 15, ako ne i više... Paolo: Ok, idem sada, na imanju dužnost zove... Maya: Doktoru, sretno... Paolo je izašao iz njene kućice i zatvorio vrata, odvezao svoga konja Olafa, zajahao ga i krenuo natrag na imanje sa mislima o ovom šokantnom razgovoru sa primaljom Mayom... Bio je malo reći šokiran djelom svoje sestre Lucijom koja će jednog dana zavladati Panamom... Dok je jahao prema imanju, pokušavao se pribrati, ali nije uspio...

Paolo je cijelo vrijeme objeda gledao samo u to naizgled nevino lice Lucije, nije skidao pogled s nje, samo je šutio i gledao prostriljivačkim pogledom... Lucia je imala 28 godine, dvije godine mlađa od Amalije, malo kraće ravnu crne kose od Amalije, ali od razliku od Amalije je Lucia htjela postati groficom i ako bi morala hodati po leševima, nije prezala ni pred čim da bih došla do svog cilja... Sada je samo na tren pogledao u budećeg šogora Pedra... Sjetio se da ga je Amalia smatrala čovjekom, iako je bio običan ološ... Pedro je imao uredno počešljanu kratku crnu kosu, imao je 34 godine i Paolu je izgledao kao fin čovjek, iako je bio običan ološ... Paolo je na trenutak pogledao i majku Carolinu i oca Octavija kojima sve ovo teško pada... Octavio je preuzeo titulu kneza kada se oženio Carolinom koja je bila kćer markiza od Venezuele, te je doveo na imanje San Carlosa, imanje svog oca koji je ubrzo umro od moždanog udara, te je Octavio postao grof Paname, a tako i Carolinu učinio groficom... Octavijeva majka je umrla pri njegovom porođaju, te je ostao jedinac, a Carolina je imala mlađeg brata Alfreda koji je imao 20 godina kada je proglašen nestalim u jednoj bitci u Venezueli u kojoj je dobrovoljno sudjelovao, tijelo mu nikada nije nađeno, a niti se ikada živ vratio, pretpostavlja se da ga je raznijela bomba, iako to nikada nije dokazano... Carolina je vrlo rano ostala bez oca markiza i do udaje za Octavija bila sama sa majkom markizom i bratom koji je nestao... Carolina i Octavio su se uzeli u svojoj 33 godini života i grofica je dvije godine kasnije donijela na svijet sina Paola... Carolina je samo pismeno obavještena da joj je majka preminula od srčanog udara ubrzo nakon vjenčana za Octavija... Octavio je preuzeo titulu grofa u svojoj 34 godini i sada ju je već nosio dugih 36 godina... Danas Carolina i Octavio imaju 70 godina, svašta su toga preživjeli i doživjeli kako sami, tako zajedno, ali ono što ih najviše zaboljelo, to je bila Amalijina smrt na njen najsretniji dan u životu... Carolina je imala malo kraću smeđu kovrčastu kosu, a Octavio je imao urednu ravnu crnu kosu, na oboma se vidjela pokoja sijeda vlas...

Paolo se ponovo usredotočio pogledom na svoju sestru Luciju i sada ju nije puštao iz vida tijekom cijele večere...

Nakon večere:

Tanjuri su bili gotovo pa netaknutni, nikome nije do jela, nitko nije imao teka, osim Lucije i Pedra koji su jeli do poslijednjeg zalogaja u tanjuru... Ostali su samo prebirali po tanjurima i mješali po njima hranu... Octavio je sada napokon spustio pribor za jelo i rekao: Pedro Conto, željeli ste me nešto pitati?... Pedro je počeo govoriti da se nije digao, te ga je Lucia lupila u nogu, pa se digao sa stolice i ne stavivši lijevu ruku iza leđa, počeo je mucati: Ovaj ovaj grofe... Lucia je već bila bijesna, ali je šutila, a Pedro je nastavio govoriti: Grofe, htio bih od Vas prositi ruku Vaše kćeri Lucije, mogu li je zaprositi?... Paolo nije odmicao pogled od Lucije, ali sada je vidio bijes na Lucijinom licu, potajno se počeo smijati, ali Lucia je to smetalo, vidjela je i taj potajni smijeh i njegov stalni pogled na nju, još je više bijesnila u sebi... Martin je samo gledao sa očiju punih suza i još uvijek mješao hranu ispred sebe, bio je tu, ali kao da nije, ponovo je gledao u onu praznu Amalijinu stolicu... Octavio je Pedru odgovorio: Naravno, recite što imate... Octavio nije gledao u Pedra kao što je gledao onda u Martina, već je cijelo vrijeme promatrao Martina, te je Lucija još više pobjesnila i zbog toga... Pedro: Ovdje sam večeras da joj isprosim ruku jer je volim, čuvat ću ju, s Vašim dopuštenjem bi ju zaprosio?... Octavio ga nije ni slušao, samo je rekao: Naravno, samo naprijed... Baš kada se Pedro spremao izvući prsten iz svoga džepa i kleknuti pred Luciju, čuo se konj ispred ulaznih vrata, te je brzo Paolo rekao Lupiti: Lupita, vidi tko je to... Lupita: Odmah, gospodine... Lupita je izašla iz blagovaonice i otišla do ulaznih vrata, a kada ih je otvorila, vidjela je muškarca na konju u prelijepoj odori, ali bez desnog rukava, te ga pitala: Oprostite, tko ste vi?... To je bio Anibal, te joj je rekao: Djevojko, je li ovo grofovsko imanje?... Lupita: Gospodine, jest, ali oni sada večeraju i imaju privatni događaj... Anibal nije ništa smislio što će reći, te je improvizirao: Djevojko, dojahao sam iz daleka da vidim grofovsku obitelj, bar nakratko, a i ozlijeđen sam... Lupita: Oh, to mijenja na stvari, pomoći ću vam da uđete, bit će te izliječeni za minutu... Lupita je zavezala Zeusa za obližnji stup, te je Anibal rekao: Zeus je jako strašljiv, pa ga nemojte ostavljati samoga, molim Vas... Lupita: Ali kako ćete vi do blagovaonice?... Anibal je polako sišao sa konja, te joj je rekao: Sve je u redu, još toliko mogu izdržati bol, recite samo gdje je blagovaonica?... Lupita: Vrata prva desno... Anibal je pošao unutra, trpio je jako bol, sada je vukao lijevu nogu za sobom, a prije nego što je ušao u blagovaonicu, čuo je Luciju kako govori gotovo vikajući: Seljo seljasti... A kada je ušao u blagovaonicu, vidio je kako Pedro kleči sa prstenom pred Lucijom i kako svi gledaju taj prizor u šoku... Anibal je sada pogledao cijelu obitelj za stolom, ali nikoga nije prepoznavao, osim grofa koji je sjedio na čelu stola, te se sada nakašljao da ga primjete, kada su ga primjetili, on je pogledao u grofa i rekao: U stav, mirno... Nekako nastojavajući ostati u stavu na bolnoj lijevoj nozi, lijevom rukom iza leđa i desnom rukom na slijepočnici, te se Octavio ustao iz svoje stolice i učinio isto, te je rekao: Vidim gospodin je bio u vojsci, a čemu dugujemo ovu čast, gospodine?... Anibal nije nikad vidio vojsku, ali daleko od toga da nije bio spreman dati život za domovinu jer su vijesti o ratu za neovisnost Mexica dosezale i do Trinidada, a učio je čitajući svoje bezbrojne knjige kako se pozdravlja grofa i druge plemiće koji su mu dolazili na zabave, sada je lagano spustio desnu ruku, te je i nju stavljao iza leđa, i rekao: Grofe, na usluzi vam stoji Anibal Pinada, rado bi se i naklonio, ali dojahao sam iz daleka, a inače mi je konj Zeus plašljiv, pa me je zbacio jer je vidio nekoga štakora i ozlijedio mi je nogu... Octavio mu je pogledao nogu, te je rekao: Helena, donesi stolicu za gospodina Pinadu, a ti Reneta, donosi mojem sinu njegovu liječniku torbu iz sobe, a vi se više zaručite, pa da možemo gospodinu Pinadi pomoći... Helena je otišle po stolicu, a Renata je otišla po Paolovu liječniku torbu... Lucia i Pedro su sada definitivno pali u drugi plan, pa je Pedro klečici napokon pitao: Lucia, hoćeš li se udati za mene?... Prije nego što je Lucia sva pobjesnila, rekla je: Da, hoću ljubavi... Nakon što se Pedro digao i stavio joj je prsten, Octavio je digao čašu vina i rekao: Živjeli, vjenčanje je za tri mjeseca... Lucia je sada povikala(plačući): Mrzim vas sve, pokvarili ste mi dan za pamćenje... Lucia je sada otišla sva ljuta u svoju sobu, a Helena je donijela stolicu za Anibala, te je on sjeo, a Octavio je spustio čašu i rekao: Ispričavam se u ime moje kćeri, znate svi smo emotivni, a rekli ste da ste došli iz daleka, gdje živite i zašto ste tu?... Anibal: Grofe, sve je u redu... Paolo se sada digao sa stolice, te je prišao Anibalu i njegovoj nozi, a sada mu je stigla i njegova liječnika torba koju mu je donijela Renata, te je Anibal rekao: Iz Trinidada sam, došao sam vas upoznati, prevalio sam dug put da bih vas sve upoznao... Pedro je sada bio pred vratima jer je krenuo Luciji, ali kada je čuo da je Anibal iz Trinidada, ponestalo mu je zraka jer je znao tamo negdje i sama Amalia, te je brzo morao izaći van da bi se smirio jer je Lucijin plan bio da ju odvede na rasprodaju robova u Monterrey, ali činilo mu se ovo sa Trinidadom kao pametnija ideja, ali sada se nije smio odati pred Lucijom da nije učinio kako mu je naredila... Pedro se smirivao sa riječima: Pa u Trinidadu je na tisuću ljudi, nije ovaj Pinada jedini koji živi tamo, riječ je o samo slučajnosti... U kući je Paolo ustvrdio da je riječ o prijelomu zgloba, te je rekao: E pa gospodinu Pinada, želja će vam se ispuniti, bit ćete naš gost na tjedan dana dok vam se zglob bar malo ne oporavi, i ne ustručavajte me se pozvati u bilo koje doba noći, ako vam se pogorša stanje, sutra ću vam donijeti štap da se možete kretati s njim bez opterećenja na lijevu nogu... Paolo mu je sada dao inekciju protiv boli, a Octavio je rekao: Onda dobro došli gospodine Pinada, osjećajte se kao kod kuće... Anibalu ništa nije bilo jasno, ali pokušat će saznati istinu u ovih tjedan dana koliko će boraviti tu na imanju, samo je sada rekao: Grofe, hvala Vam...