Emil

Krišom sam gledao kako ždrebica napušta hotel. Naravno tu je i onaj Timi, Tomi kako se već zove. Ne mogu da vjerujem da ima nešto sa njim. Istina onaj udarac ponovo koji sam dobio u međunožje nije ništa spram onog kada mi je priznala. Jer nadao sam se da sam samo tu kožu, te usne ja dodirivao. Ali krenuli smo obadvoje na različite strane. Samo sam je htio ponovo da vidim i dobio sam poljubac. Nju ispod sebe. I opet nisam zadovoljan. Ali to će se sve preokrenuti za manje od dvadeset četiri sata. Sjedeći, gledao sam slike od Evgenije.

Stvarno je prelijepo ispala. Telefon je počeo da zvoni. Nije mi se dalo da ustanem pa sam ignorisao. Ali nakon trećeg pokušaja ipak sam ostavio slike i javio se.

"Emile, hmm, jesi li ti? Ovdje Jelena."

Odmakeo sam telefon i jasno sam vidio ime Jelena. Ma da li je moguće.

"Jesi tu? Molim te ne prekidaj imam nešto da ti kažem i tiče se Evgenije."

Moja ždrebica. Da joj se nešto u putu nije desilo.

"Šta se dogodilo sa Evgenijom? Govori brzo Jelena."

"Polako, polako sa njom je sve u redu. Vidjela sam da se vratila iz Madrida. Moja sestra je pobjednica takmičenja. Pa ponosna sam na nju. Želim nešto da ti kažem.

"Kaži."

"Onaj događaj prije dvije godine, Evgenija nije ništa imala sa tim."

"Ne razumijem."

"Razvela sam se Emile. Matija mi je sve rekao."

"Žao mi je Jelena zbog razvoda, ali njega mi ne spominji."

I dalje mi se smrači na pomen njegovog imena. I dalje vidim kako on i moja ždrebica se ljube.

"Izvini Emile. Znam da ste ti i moja sestra imali nešto ali znaj da je Matija za sve to kriv."

"Jelena.. žurim.."

"Ne prekidaj. Matija je spopadao Evgeniju. Ona nije ništa imala sa njim. Samo je na tebe mislila. Onaj dan.. Bože.. na livadi on ju je htio silovati. Eto rekla sam a na tebi je da odlučiš kako i šta dalje."

Kučkin sin. Stisnem telefon i mislim da mogu da čujem pucanje plastike. Ja.. šta sam to uradio.. mi.. moja ždrebica nije kriva.. has

"Emile, grešili smo i ti i ja. Ja sada idem da molim moju sestru za oprost. Nadam se da će mi bar malo oprostiti. Zvala sam te i rekla to jer spasi to što si imao sa njom."

"Hvala Jelena."

Padam na pod. Šta sam uradio? Zvao sam je onim pogrdnim imenima, bacao je na livadu, nisam joj dozvolio ništa. A ona mi je bila vjerna. Jedna suza, dvije, više ih ne brojim padaju na pod. Kako boli. Izgubili smo dvije godine samo zbog mene. Da sam je samo saslušao. Da sam je...

Proklet bio ako je ne vratim sebi. Onaj Timi, Tomi može samo da sanja da ima moju ždrebicu. A onaj kučkin sin, oh kad ga samo uhvatim, ima da mu vratim troduplo što je spopadao i nasrnuo na nešto moje.

Brišem one suze. Dao sam sebi taj luksuz da se isplačem i sada idemo sve ispočetka. Prvo i najvažnije vratiti Evgeniju tamo gdje pripada a to je kod mene.

Ona je moja i to ću svima da dokažem. A prvo pravilo će biti da ćemo jedno drugome bez obzira sve da govorimo. Samo da je vratim. Onaj poljubac u hotelu i njoj je nešto značio inače ne bi drhtala i onako uzdisala ispod mene.

Zovem aerodrom, i prvi slobodan let stižem ždrebice.

*********************

Jelena mi se javila porukom da će me pokupiti. Taman da iskoristim priliku da to još jednom čujem. Izlazim i uočimo je pored crnog automobila.

"Hej." Bojažljivo mi kaže. A ja ne pamtim nikad da je ovako pričala a još manje izgledala. Jer na sebi nema ni grama šminke.

"Ćao Jelena." Pokazuje mi da sjednem, dok ona obilazi oko auta i sjeda u njega. Samo na zadnje sjedalo ubacim svoje kofere, vratim se i vežem pojas.

"Evgenija, gdje je?" Samo me to zanima.

"Evgenija je došla na imanje, živjela je dvije godine daleko od nas. Poslije svega onog, otišla je i ja je razumijem."

"Gdje je bila?"

"Jedne djevojke su joj našle gdje da bude i zaposlila se kod njih u jednom kozmetičkom salonu. To sam saznala nedavno prije sedam dana od Nevene koja tu radi."

Sad se sjećam. To su one dvije što sam ih sreo na takmičenju.
Hvala Bogu da se vratila na imanje. Ima da se bavim na koljena i molim je za oprost.

"A Matija?"

"Nije ovdje. Otišao je zauvijek." Ja ću saznati gdje je taj gad.

Kako se sve približavamo imanji, vidim onu livadu. Bože, da mogu izbrisao bi taj dan a ostavio samo kako smo se tu upoznali. Hvala Bogu na onim zmijama. Kad se samo sjetim.

"Vidi, i ti i ja smo joj donijeli mnogo zla i nevolja. Shvatila sam da joj značiš. Iako ništa mi nije rekla. Sada imamo i ti i ja zadatak da nam oprosti. Pristala je da bude na imanju, ali sa mnom malo priča. Samo jaše negdje sa svojom kobilom."

Auto staje ispred imanja.

"Hvala ti Jelena što si mi rekla. Jer ja nisam znao istinu. A sada, slažem se. Ima da zaslužimo njen oprost. Gdje je ona?"

"Otišla je da jaše."

"Ja.. idem do štale a ti odnesi moje stvari."

"Jasno šefe."

**************************

Štala. Naše mjesto. Ovdje sam je prvi put imao. Uzimam ono sijeno i vrtim prstom. Kao da je juče bilo kada se grčila oko mene dok sam je uzimao. Dok je govorila u ekstazi moje ime, dok me grebala svojim noktima.

"Šta ti radiš ovdje?" Ljuta je. To volim. Ždrebica je iza mene.

Ustajem i vidim je. Zauzela je borbeni stav. Gledam je. Nikad nije bila ljepša. Tako ljuta i prkosna. Neće me to otjerati od tebe. Oo ne. Čak mi se to još više i dopada na njoj.

"Pitala sam nešto?" Drži uzde od svoje Makrene. Sve sam zapamtio.

"Došao sam po tebe."

"Pih. Ne nasmijavaj me."

"Iskren sam Evgenija. Saznao sam sve. Ja.. nemam riječi da opišem svoje ponašanje onaj dan.. ali obećavam ti.."

"Stani. Nemaš ti meni ništa obećavati. Gubi se." Prstima mi pokazuje da izađem.

"Evo neću ti se približavati. Ja.. sve ću uraditi za tvoj oprost."

"Ne želim da ti oprostim." Ovo je đavolski zaboljelo.

"Želim da sada odeš, kako ne bi zvala policiju."

"Ne idem bez tebe." Tiho sam joj rekao.

"Vidi, vidi. Tako sam i ja onda tražila od tebe da me saslušaš a ti nisi htio. Vidiš kako je meni bilo tada."

"Znam kako ti je bilo. Jer mene boli sada deset puta to."

"Ali.. da ne bude da sam ista kao ti. Ja ću ti.."

"Oprostiti?" Osmjeh mi se pojavi na licu.

Sad je ona ta koja se smije. Drži se za stomak. Ako ništa bar sam je nasmijao. Treba se češće da se smije. Tako joj lijepo stoji.

"Cccc Emile." Sada je prestala da se smije. "Pa nema oprosta imam tri uslova."

"Sve ću da uradim za tebe." Jedva sam dočekao.

"Baš sve?" Zadovoljno podiže obrvu.

"Baš sve." Ponovim njene riječi.

"Pa dobro. Dok si ovdje na imanju, vidjela sam da je Jelena tvoje stvari stavila u tvoju staru sobu. Toga više nema. Dok si ovdje, spavaš u ovoj štali."

Molim? Ali vani je skoro pa jesen. Kiša će. A ovdje nema ni deke ni ničeg toplo. Samo Makrena, vidim tamo goveda. Spavam sa životinjama?!

"Je li problem neki Emile možda?" Sad mi se približlia i svojim prstom mazim mi lice.

"Ovaj.. ne nije."

"Odlično" zadovoljno pljesnu rukama i krene da izađe. Usput mi još dobaci.

"Ovo ne spada u uslov. Spavaš u štali do daljneg. Gdje ćeš da kupaš, gdje ćeš da jedeš tvoja stvar. Sutra želim da si u četiri ujutro budan. Prvo zadatak sutra dobijaš."

"Ždrebice.."

"Ne zovi me tako. Ja imam ime."

I samo tako napusti me.

Pa i ovo je dobro došlo. Makrena me zanimljivo gleda. Okrećem se oko sebe. Sada imam zadatak da sebi napravim mjesto za spavanje.

Sve ću da izdržim i da uradim za nju.
Za moju ždrebicu.

Možda si mi zabranila da te tako zovem, ali u mojim mislima ja nas i dalje vidim na ovom sijenu ti gola, podatna raširena samo za mene, i to će se uskoro desiti.

Mučenje Emila počinje 😂🐴 ja jedva čekam sutra a vi?

Hvala na 4K pregleda 😍😍😍

Ostavite mišljenja 🐴❣️🦄!!