Evgenija

Polako otvaram oči, a tako bi spavala na ovoj mekoći koju sada osjećam ispod sebe. Ovo je bolje čak i od moga jastuka u sobi. Sunčeva svjetlost mi svojim zracima ne dozvoljava da potpuno otvorim oči, i dalje ih držim poluzatvorene. Osjećam na svom obrazu otkucaje srca od Emila te se zadovoljno i tiho nasmijem. Proveli smo noć zajedno. On i ja. Crvenilo mi se uveliko  pojavi na licu. Prvi put sam pripala nekome. Prvi put sam bila voljena. Istina možda nismo jedno drugom reklo one dvije čuvene riječi, ali naši dodiri, poljupci su to dokazali. Uživala sam u svakom trenutku i uopšte se ne kajem zbog toga.

Onaj trenutak kada me uzeo u svoje naručje i spustio na deku na sjeno znala sam da nema povratka. A onda, on je samo svojim usnama učinio da na sve zaboravim, i taj trenutak kada sam mu u potpunosti pripala znam da me je u čudu i plašljivo pogledao pazeći da mi ne nanese bol. Nisam mu odmah htjela reći da nisam imala odnose, jer ako bi to izgovorila na glas znala sam da nisam poželjna, jer niko me nije htio. Osim njega. Istina, sva ali smo se ali njemu sam se valjda dopala i bez šminke i one haljine, dok su svi ostali tek me primjetili kada sam počela da ličim na žensku osobu.

Osjetim da se pomjera ispod mene te brzo zatvorim oči.

"Ždrebice, otvori oči znam da ne spavaš." , sa lica mi pomjera kosu.

"Spavam." , kažem mu dok i dalje čvrsto držim oči zatvorene. A on se od srca glasno nasmija.

"Pa možda ćete ovo razbuditi, ždrebice." , usnama putuje po mome licu, ih kako je to lijepo, a onda posebnu pažnju posveti vratu, čak ga i gricne.

"Mhmm.." , je sve što izađe sa mojih usana.

Svojim rukama mi pomjera lice, i onda otvaram oči da ga vidim.

"Dobro jutro Evgenija."

"Ovo je prvi put da si me tako nazvao, od kud to?"

"Ovaj, da li.. kako da te pitam, da li te boli puno.. znam da nisam bio baš nježan.." stavljam mu prst na usne. Ne dopuštam mu da završi..

"Hej, Emile, ne brini se. Malo da boli ali izdržaću ja to. I sinoć je bila najljepša noć u mom životu." , da mu to potvrdim ljubim ga. Kada se odvojili, naslonimo čelo jedno na drugo.

"Znam, da nismo počeli kao ostali, mirno, ali želim da znaš da sam i svakoj našoj svađi uživao. I sinoć sam ne mogu ti opisati, kada osjetim da iz tvojih usana izlaze samo zvukovi zadovoljstva a da sam samo ja odgovoran za to. Onda. U svakom tvom udarcu, a stvarno znaš mnogo jako da udariš, sam uživao. I moram da ti se izvinim, tebi je ovo prvi put a imali smo ga u štali."

Sad se na ove riječi ja nasmijem.

"Vjeruj, bolje i štala, nego da smo u sobi. Vjeruj do sada bi nas svako prekinuo. Štala je idealna, samo ja u njoj budem a za tebe će misliti da si sa nekom proveo noć."

"I jesam, dobio sam pravi jackpot. I to više puta smo sinoć to ponovili." , govori mi dok da mene povlači deku.

"To tijelo, imaš tijelo boginje. Da samo znaš šta ti meni radiš."

Samo legnem na leđa i dopusti mu da me odvede visoko, visoko.

-------------------------------------------

Poslije našeg vođenja ljubavi, Emil se teško odvojio od mene. Ali obećala sam mu da ćemo se večeras ponovo vidjeti. Na izlasku mi je rekao da će da krade još neke dane da ostane na imanju, povodom da slike sa vjenčanja sredi.

Uzimam svoju Makrenu, zbog bola ipak polako nas dvije hodamo po imanju. Dolazim na onu livadu gdje sam prvi put i vidjela Emila.
Sjedim na travu, Makrena se takođe spušta.

"Znaš Makrena, ne mogu ti opisati sreću koju sada osjećam. Znaš, onaj momak što si ga ti pratila do imanja, e taj, pa mislim da sam se u njega zaljubila, i to jako jako."

Makrena me svojim očima gleda, i ja znam da me ona razumije.

"Sinoć je bilo vjenčanje, i ja sam se prvi put sredila, ali uradila sam većinom to radi Emila, nisam to htjela sebi ni njemu priznati, ali htjela sam da mu se dopadnem. Možda da budem kao ostale djevojke sa kojima je on izlazio. Znaš Makrena sinoć nisam ama baš ništa osjetila, dok se Matija ženio sa Jelenom, i ja sam ga u potpunosti izbacila iz svog srca. Kao da nikad tu nije bio. Jer znaš, sada je u njemu neko drugi, mislim da ti ime ne bi trebala pominjati." , mazim je po glavi dok joj ovo govorim.

"Hej, ždrebice tu si." , iz daljine mi Emil govori. A ja kao da imam deset godina, iskreno dječije se razveselim kad ga ugledam.

"Ako ima zmija ja ne sjedam tu, samo da znaš." , glumi ozbiljnost dok mi ovo govori, a znam da se i on sjeća tih zmija. Da njih nije bilo ko zna kako bi se mi upoznali.

Sjeda iza mene, a ja se naslanjam na njega.

"Jedva sam te čekao da te vidim."

"Vidio si me jutros." , kaže mu dok ovako zagrljeni gledamo u zalazak Sunca. Makrena drijema. Nismo joj više zanimljivi

"Znam, ali to je bilo jutros. Znaš li koliko sati te nisam vidio."

"Vjeruj, ti meni nisi falio."

"Lažeš sebe ždrebice. Mislim da si čak o meni i pričala sa Makrenom. Znam, jer morala si se nekome pohvaliti za noć sa mnom"

"Uf, što smo samouvjereni. Kako znaš da si me uopšte zadovoljio?"

"Hoćeš da ti pokažem tvoje tragove noktiju po mojoj koži." , vrlo dobro znam na šta misli.

Sjedimo tako još malo, a kada mrak padne držeći se za ruku odemo do imanja.

Iii nastavak je tu. Znam da je kratak, ali sutra imam ispit i večeras veliku tremu, poželite mi sreću a ja vam obećavam sutra nastavak i Lole i Ivana i ždrebice i Emila.

Mišljenja😍💋💯