Nije stigao na vrijeme. Ležala je na tlu, poput ranjene ptičice, a on je osjetio strah kao nikad do tada.

Kleknuo je na koljena do nje i nježno joj rukama dotaknuo lice. Otvorila je tamne oči i pogledala ga, pogledom koji mu je prodirao u dušu. Teško je disala, hroptala, primjetio je krvavu mrlju koja se širila njenom maslinasto zelenom majicom, uhvatio ju je za ruku koja je bila ledeno hladna,no na neki način mu je taj dodir zagrijao srce.

"Pogođena si, vodim te liječniku." - žustro je odmahnula glavom,a onda jauknula zbog boli koju je izazvao taj potez.

"Ne brini, ne idemo u bolnicu. Vjeruj mi, može? Nisam ti neprijatelj, želim ti pomoći." - gledali su se nekoliko trenutaka bez riječi, a opet rekli mnogo toga. Kimnula je slabašnim pokretom, a on je pažljivo uzme u naručje i podigne, uz njeno bolno stenjanje.

" Oprosti, pokušavam biti što pažljiviji. Idemo odavde. "-ponio ju je prema svom automobilu.

Bože moj, lagana je poput perca. Glava joj je počivala na njegovu ramenu, a ruke je s naporom obavila oko njegovog vrata. Disanje joj se usporavalo i on osjeti novi nalet straha. Mora požuriti.

Stigao je do automobila i pažljivo je smjestio na suvozačko sjedalo i pokrilo svojom jaknom a onda sjeo za volan i izvadio mobitel. Poslao je poruku Deaconu da dolazi i da bude spreman. Nije bilo potrebe za objašnjenje, Deacon je znao što mu je činiti. Upalio je auto i pokrenuo ga, vođen strahom koji ga je pritiskao. Mora biti dobro.

"Hej, pogledaj me, bit će sve u redu. Idemo kod mog prijatelja koji će ti pomoći, bit ćeš kao nova. Samo izdrži još malo, ok?" - ruku je stavio na njenu koja je, ako je to uopće moguće, bila još hladnija nego prije. Strah.

Tamne oči su se otvorile i pogledale ga, a slabašni smiješak je zatitrao na blijedom licu.

" Hvala ti, detektive. Izgleda da ti je prešlo u naviku da mi pomažeš. Znaš, uloga viteza na bijelom konju ti izvrsno stoji. Iako voziš  Forda, a ne pastuha " - zakikotala se, a onda namrštila uz bolan uzdah.

"Uvijek dami na usluzi. Inače, ime mi je Max. Da me više ne moraš zvati detektive. A ti, hoćeš li me počastiti sa svojim imenom, ili se još moram truditi?" - zapitao je, iako je znao odgovor i manje više sve o njoj.

Ponovo se umorno nasmiješila, izgledalo je kao da kratko razmišlja, a onda je ispružila ruku i dotakla njegovu. Od toga dodira mu je poskočilo srce i uzburkala se nutrina.

" Drago mi je, Max. Ja sam Mellie" - prošaputala je i zatvorila oči, te klonula u sjedalu, a njega je strah gotovo paralizirao. Onesvjestila se.

Za larastronggirl pravu NJEŽNU RATNICU ❤️❤️❤️

HVALA SVIMA KOJI ČITATE OVU PRIČU. ❤️ ❤️ ❤️