Da su joj za petama i sam pakao Larisa je odlučila ovu noć da preokrene u svoju korist. Više je nije ni zanimalo da li je ovaj muškarac koji je za ruku vodi do stola na kome su se nalazile mirišljave svijeće i čaše za vino, poremećeni luđak koji će njeno tijelo isjeći na komade i baciti na hladnu i sniježnu noć da je psi lutalice izgrizu do kosti ili u najgorem slučaju da bude silovana. Ako je to njena sudbina treba je prihvatiti.

Ionako sve ove godine kako je živjela sa svojim ružnim licem koje je podsjećalo na vješticu, džaba je živjela. Nije mogla da se sjeti kada je zadnji put bila srećna ili nasmijana al' ono baš od srca što bi naš narod znao da kaže. Mrzila je noći više nego dane, jer kada se on završi lice joj je bilo okupano suzama svaki put kada bi se sjetila poteškoća koje je doživjela tog dana. Ako večeras sve prođe kako je zamislila možda konačno počne da vjeruje u sreću. Ali ako ne, šta god joj ovaj muškarac u crnom odijelu uradi prihvatit će kao nagradu.

Aleksandar je obišao sto kada se njegova gošća udobno smjestila na stolicu preko puta njegove. '' Merlot. Godina berbe je hiljadu osamsto devedeset i druga. Ovo vino sam čuvao samo za specijalne prilike.'' Džentlmenski joj je natočio času vinu i spustio previše blizu njene ruke. Njen dodir ju je privlačio. Samodopadno se osmjehnu. Prestani Aleksandre, tiho ga je glas prekoravao u mislima. Trešnjičicu ćeš vidjeti samo večeras i nikada više. A uostalom kako bi je i prepoznao kada nosi masku.

Trešnjičica. Zanimljiv nadimak. Takvo ime od večeras će njegova dama da nosi.

Samo najbolje za večeras, mislila je Larisa dok je prinosila čašu svojim usnama. Uzet će mali gutljaj vina ali sasvim lagano da joj tečnost klizi niz grlo. Nije željela da joj se ruž umrlja a nakon toliko sati sređivanja prava bi šteta bila da joj se baš to dogodi. Takođe mora biti oprezna sa ovom čašom. Nikada nije pila alkohol, omiljeno piće joj je bilo Fanta, tačnije gazirani sok.

''Učinimo ovo veče da bude nezaboravno. U to ime nazdravimo.'' Podigla je čašu prema njemu i kada se začuo zvuk kucanja stakla usmjerila je pogled prema plamenu svijeća. Nije mogla sebi da objasni. Jer je bilo glupo. Ali kada bi pogledala u njegove oči kao da ju je on mogao na nekakav način pogledati i vidjeti svu ružnoću na licu koju je ova maska sakrivala.

''Predpostavljam da se pitaš zašto sam objavio oglas i to u erotskim novinama?'' Skinuo je crni sako a ispod njega je imao bijelu košulju. Na grudima je bilo otkopčano tri dugmeta a Larisa je ugledala malu tetovažu u obliku ruže. Kratka drška, oko nje se nalaze bodlje a pri vrhu taman na pregibu vrata i ramena nalazile su se latice koje su se gubile ispod tkanine košulje. Imao je čvrste grudi, zategnute mišićima jer mu je odijelo stajalo kao sašiveno.

''A ti vjerovatno predpostavljaš koja bi iole normalna dijevojka ikada čitala erotske novine. Vjerovatno me smatraš potpunom luđakinjom, zar ne?''

''Na pitanje si odgovorila pitanjem. Sviđa mi se to.''

''Sasvim slučajno su te novine dospjele u moje ruke.'' Nije željela da mu objašnjava kako joj je prodavačica uvalila te novine kako bi jadna i ružna Larisa uzdisala na zgodnim golim tijelima muškaraca koji su u tom broju bili objavljeni.

''Ali drago mi je što si baš ti pročitala oglas. I što si se javila na njega.'' Dodao je zadnju rečenicu dok je uzimao gutljaj vina. ''Pa da pređemo na stvar. Dobit ćeš naznačenu sumu novca, još večeras ali pod jednim uslovom.''

''A to je?''

''Ne brini se, neću zahtjevati od tebe da imamo sex. Nisam ni manijak a nikada ne bi plaćao za takve usluge. Koliko god ovo zvučalo nadmeno žene mi se bacaju pod noge. Od tebe tražim samo da ovo veče provedemo kao prijatelji koji se poznaju jako dugo i koji su ovo veče odlučili da piju najskuplje vino, plešu uz muziku, gledaju romantične filmove na Netflix-u i da razgovaraju o svojim brigama i problemima. Samo to tražim. Nakon toga, iza ponoći puštam te i više nikada se nećemo sresti.''

Larisu je nešto stegnulo oko srca. Nije mogla da se otme čudnom osjećaju koji je zaposjeo njeno tijelo. Zar je moguće da se i ovaj muškarac osjeća usamljeno baš poput nje? Ali zašto? Ako je već imao toliko uspjeha kod žena i pri tome je bio bogat, zašto bi tražio nekog nepoznatog i to još putem oglasa. ''Pristajem na sve zahtjeve, ali...''

Nije joj dozvolio da završi rečenicu. ''Ni jedna žena sa kojom sam bio ne želi da veče provedem na ovakav normalan način. Vjeruj mi na riječ. Svaka moja noć sa njima bi isto počela i isto se završila. Bili bi u kockarnici ili u nekom noćnom klubu. Nakon toga bi se odvezli mojim automobilom do bližeg hotela i sve bi se završilo u krevetu. A sada kada imam nekoliko dana slobodnih, želim da dane provedem kako sam ja zamislio.''

Aleksandar je ustao sa stolice dok je istovremeno uzimao daljinski u ruke i puštao laganu muziku. Potom je došao do nje, uzeo njen dlan u svoj i obamotao ruke oko svog vrata. Rumenilo je obojilo Larisine obraze. Bila je mnogo zahvalna što nosi masku. Gospode Bože da ovaj muškarac pored nje zna kakva je ona jadnica i da je veoma neiskusna što se tiče odnosa muškarac-žena smijao bi se tri dana. Ne drhti, samo ćete plesati i ništa više. Oh, kada bi to bilo tako lagano.

''Imaš vrlo zanimljive oči. Mistične. Čarobne. Jednom rječju savršene.'' Njegov promukao glas natjerao je njeno srce da preskoči za jedan otkucaj. On je pijan. Definitivno nema drugog objašnjenja. Njene oči su bile sve, samo ne savršene. ''Ne mogu prestati da ih gledam.''

''Hvala ti. I ti si... vjerovatno zgodan. Želim da kažem lijep...''

Aleksanadar se ponovo nasmješi. ''Samo se prepusti i uživaj.''

Nakon plesa zaputili su se do TV-a. Larisa je sjela na kauč dok je Aleksandar tražio određeni film. Ali prije početka filma išla je reklama. Bila je to najava za reprizu filma ''Zimske radosti.''

''Obožavam ovaj film. I jedva čekam kada će da snime drugi dio.''

Aleksandar je pogledao prema reklami baš onda kada se njegov lik pojavio. Bio je lijep. Istina. Biti glumac i model sa ljepotom lica igralo je veliku ulogu u njegovom poslu. Ali sada je želio malo da se zabavi na svoj račun. ''Upravo ćemo gledati baš taj film. A i glavni glumac je lijep?'' Ravnodušno je upitao, praveći se da ga ne zanima njen odgovor.

''Naravno da je lijep. Pa svi glumci su lijepi. Aleksandar Risov, glumac iz ovog filma, je i lijep i zgodan a i seksipilan. Pogledaj sve te mišiće a tek njegov osmjeh. Ali najviše što mi se dopada kod njega je...''

''Šta to?'' Zadovoljno uzdahnu. Trešnjičica ga je smatrala zgodnim.

''Što je vrlo ljubazan i drag prema drugima. Čitala sam u jednom članku da je prvu platu od snimanja dao u humanitarne svrhe.''

''Da li si istraživala o njemu na Googl-u?''

''Naravno da nisam.'' I zaista nije. Nije o njemu željela da zna ama baš ništa što se tiče njegove porodice, ljubavnih veza sa drugim ženama. Tu i tamo bi naišla na članke o njemu, neke bi pročitala, neke ne. Ali budimo realni da potajno voli glumca koji nikada neće biti njen. Ah, taj luksuz sebi nije mogla da dozvoli. Imala je ona mnogo ljubavnih romana da pročita. Sa njima će se utješiti. ''Mislim da bi svako trebao da poštuje tuđu intimu. On mene ne poznaje kao ni ja njega. I tako će vjerovatno i ostati zauvijek.''

Aleksandru su se dopali njeni odgovori. Pustio je film a potom se oslonio na kauč. Dok je trajao film njegove oči su sve vrijeme bježale prema njoj. Njena haljina je imala otvor na grudima svaki put kada bi se ona pomjerila dok se namještala u udoban položaj. Blago onom ko bude bio sa njom. Njene oči su je najviše izluđivale. Bile su zaista lijepe i neobične. Ali sve što je lijepo kratko traje. Njihova noć se privodila kraju i došlo je vrijeme za polazak. Aleksandar ju je dopratio do vrata a potom dao napisani ček sa tačnim iznosom.

''Bilo mi je lijepo večeras.''

''I meni. Ova noć je promjenila moj život.'' Zagonetno odgovori Larisa a potom je nestala iz njegovog života zauvijek. Čim je zatvorila vrata stana Aleksandar je već u glavi pripremao oglas koji će da da u novine. I želio je baš da mu se ova dijevojka javi. Ali nije se javila narednog dana, ni naredne noći. Od ove večeri prošla je jedna cijela godina a on nikada više na ulici nije sreo takve oči.

Ni posao mu nije baš najbolje išao. Drugi dio filma je stavljen na čekanje. Scenarist još uvijek nije napisao dijaloge za nastavke filme tako da je cijela glumačka postava dobila godišnji na neodređeno vrijeme.

Nadao se da barem trešnjičici cvjetaju ruže.

**********

Larisa je trčala ulicom nazad do svoje kuće. Od tolike sreće nije se sjetila da nazove taxi. Imala je novac u rukama. Konačno će biti lijepa. Čim je otključala ulazna vrata odmah je pronašla lap top i rezervisala termin kod plastičnog hirurga u Francuskoj. Potom je rezervisala avionski let, najbolja klasa. Plesnula je dlanom od dlan dok je skidala masku i haljinu sa sebe. Još sutra ujutro ide u banku da unovči iznos, plati račune za ovu i narednu godinu a potom za dva dana putuje.

Sekretarica hirurga ju je nazvala sledeće jutro. Objasnila joj je da prije operacije i nakon nje mora da ide na seanse kod psihologa. Jer bilo je vrlo važno da sebe osoba prihvati sa novim licem. Larisa će sve to da uradi. Otputovala je avionom do Francuske. Par sedmica je išla na seanse kod psihologa Ivane Timotijević. Kako je vrijeme odmicalo Larisa se konačno oslobodila grča straha i ispričala Ivani sve o životu, njenom licu, porodici ali noć koju je provela sa strancem dok su plesali i gledali film je ipak zadržala za sebe. Takođe Ivana je u razgovoru spomenula da je ona udata i majke jedne sedmogodišnje djevojčice. Njen suprug je dobio posao u Francuskoj i cijela porodica se preselila.

Uslijedio je dan operacije. Bila je spremna i fizički i psihički. Iznijela je svoje zahtjeve kako bi željela da njeno lice izgleda.

''Sve promjenite. Ali oči ne. To jedino želim da zadržim isto na sebi.'' A potom je pod dejstvom anestezije zaspala. Nakon toga stara Larisa je nestala. Stvorena je nova, ljepša, zgodnija. U Francuskoj je ostala do početka naredne zime a ona se vratila u svoju državu. Svojoj kući.

Tih par mjeseci Ivana i Larisa su postale nerazdvojne prijateljice. Na rastanku Ivana je obećala Larisi da će je doći posjetiti jer ona za nekoliko dana putuje na isto mjesto u posjetu kod svog brata.

Dok je nosila kofere pored sebe ugledala je iste one dječake od prošle godine. Sada su imali skoro osam godina.Čula je iza sebe njihove glasove.

''Ova teta je najljepša.''

A prošle godine je bila ružna vještica.

Neka. To je željela da postigne. Niko je neće prepoznati. Nije željela nikome da se sveti. Naprotiv. Život joj je postao ljepši. Za to se borila. U avionu je dobila potvrdan e-mail. Sutra u podne ima probno fotografisanje za donji veš na koji se javila putem oglasa koji je pronašla na internetu. Slika njenog lica i zamamnog tijela očarala je nadređene jer su joj odmah poslali da jedva čekaju da započnu snimanje.

Kada je ušla u svoju sobu pogled joj je pao na ljubavne romane koji su je čekali pored prozora na polici. Dok su pahulje snijega lagano padale ona se ušuškala u toplu dekicu, nakon kupke, napravila toplu čokoladu koju je kupila, i uživala da čita ljubavne zgode i nezgode njenih omiljenih knjiških likova. Dok je bila u Francuskoj izlazila je sa par modela ali ništa ozbiljno. Samo nevini poljubac i na tome bi se zaustavila.

Često bi znala da misli na njega, na stranca koji je omogućio da se njen život promjeni iz korjena. Samo se molila za njegovo zdravlje i sreću.

Ali nije ni slutila šta je sve čeka na sutrašnjem snimanju.

Jer da je znala, počela bi da vjeruje u slučajnosti.

❄Hvala na čitanju.❄