Part 8
Aleksej
"Kakavu si mi ovo vilu kupio, rekao sam ti da zelim vilu na samoj plazi?!
Koliko vidim, a odlicno znas da imam ostro oko ovo nije sama plaza ovo su jebene stene iznad mora. Jel ti mene zajebavas? Za sta sam ja dao milione? Sta je ovo?"
Urlao je besno Aleksej dok je stajao na terasi svoje nove vile.
"Jebi ga Aleksej to je bilo jedino mesto koje ima sve sto si zele."
"Sve sem glavne stavke jebene plaze."
"Na plazi ne mozemo da imamo obezbedjen prostor i ti to znas. Aleksej na plazi si za 5 min kolima, imas cak i svoju privatnu. Samo se spustis. Da li me slusas? Jesi li tu?"
"Crna, duga kosa, visoka, zgodna, crvena haljina."
Aleksej je gledao odusevljeno.
"Molim? O cemu pricas brate?"
"Na plazi devoja igra, ko je ona?"
"Na kojoj plazi? Ne razumem?"
"Gledam sa ove jebene stene, uzeo sam dvogled ali toliko je nemirna ne mogu lice da joj vidim, tacno ispod vile, saznaj mi ko je ona odmah."
Gurnuo je Tomiju dvogled u ruke ne bi li video devojku.
Jebote zasto zelim da sidjem odmah na plazu i da je uzmem istog trenutka, sta je sa mnom. Ko je ova devojka?
Koliko nemirnosti i divljeg u njoj ima. Imam zelju odmah da je smirim. Ko je ona i zasto ovo izaziva u meni?
Ketrin
Sunce je pocelo da zalazi, nesto najlepse sto sam videla u zivotu. Sunce se ljubilo sa morem i izazivalo tako nestvarne boje.
Cini mi se da sam trcala i skakala po plazi previse dugo, iscrpljena sam, od puta i od ushicenja. Vratila sam se nazad u svoju privremenu kucicu. Vreme je za veceru, umirem od gladi.
U frizderu nema nicega, totalno sam smetnula sa uma to. Ok moracu do najblizeg restorana.
Kako je ovde sve tako drugacije, ovaj mir mi prija cak i ova buka u restoranu mi je nedostajala. Narucicu malo kackavalja i vina zasitice me i vino ce mi dobro doci da se naspavam posle ovakvog dana.
Boze kako je vino bilo dobro, kackavalj savrsen, pogled na more i u pozadini lagana Italijanska muzika koja bi i ledeno srce otopila. Savrsen trenutak je kvarila grupa Italijana koja se napadno smejala i kvarila ovaj moj savrseni trenutak.
Bolje je da krenem dosta je bilo za veceras, dok sam placala racun konobar je sucajno oborio casu sa ostatkom mog vina i prosuo po meni.
"Oh scusa bella signorina. Mi scusi."
"Oh uredu je. Tolet gde je, hvala?."
Otrcala sam do toleta, pokusala da operem koliko je to bilo moguce. Zasto se ja uopste opterecujem pa ja ovde nikog ne poznajem, sta je strasno sto cu umrljana vinom prosetati. Nasmejala sam se i izasla iz toleta kao da sam obukla najlepsu haljinu dignute glave.
"Hvala Vam i dovidjena, vino je odlicno i ne brinite za fleku, saveseno se uklapa uz moj ruz."
Rekla sam konobaru i ostavila mu lepu napojnicu i otisla. Ovo prija, ova promena je nesto najbolje sto sam mogla da uradim.
Setnja do kuce je bila prelepa toliko razlicitih kuca, boja, toliko je sve ususkano i prelepo, bacila sam se u krevet i zaspala istog momenta.
Bio je ovo prvi dan nakon toliko godina da nije pomislila na njega.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top