Part 3

"Cestitam Ketrin, ti si genije.Ostavicu nam sto u clubu, ovo moramo da proslavimo, napokon ces u civilizaciju."

Nasmejala se.

"Prepustena sam tvojoj organizaciji Megi, javi mi kad i gde ili jos bolje, dodji pa cemo zajdeno ici."

"Stizem za sat."

Veselo je rekla Megi. Gde god da je Megi ostavila sto, znala je da ce i on tamo biti. Pocela je da izvlaci sve haljine koje je imala, bila je ushicena vise nego ikad. Izvukla je crnu kratku cipkastu haljinu, vezala rep, obula visoke crne stikle i stavila crveni karmin.
Megi je usla.

"Vau nocas si vamp. Ne moram da pitam za koga si se ovako spremila."

Imala je malo ljutit izraz lica. Slegnula je ramenima.

"Jace je od mene."

"Ketrin zazalices, nemoj da kazes da te nisam upozorila."

Ketrin ju je zagrlila.

"Cak i ako budem patila i plakala znam da ces mi brisati suze."

Gurnula ju je.

"Ti mala opasnice, umes coveku da se uvuces pod kozu."

Smejale su se i nazdravljale vinom. Megi je prisla menadzeru cluba i nesto raspravljala sa njim, kada se vratila bila je besna.

"Megi da li postoji problem?"

"Da postoji, kreten od menadzera je zaboravio da nas upise i mi sada nemamo sto."

"Nije bitno Megi, stajacemo kraj sanka."
Megi je negodovala.

"Ne zelim da stojim, nije moja greska."

Sad je vec pocela da se raspravlja sa Ketrin, od pokusaja da smiri Megi nije ni primetila da je on stigao u club i da se smestio za stolom koji je uvek bio njegov.

"Megi imam predlog, hajdemo na neko drugo mesto, ako nas ovde nisu ispostovali nemamo potrebu da sedimo ovde."

U tom trenutku prisao im je konobar.

"Dame ja se izvinjavam."

U istom trenu vrisnule su na konobara.

"STA?"

"Ja, izvinjavam se, da li mogu da vas ispratim do vaseg separea.?"

Pogledale su se cudno.

"Ali mi nismo ostavile separe vec sto, i vas menadzer nas nije ispostovao, a izgovor mu je da je zaboravio da upise. A moj odgovor ovom klubu je da cemo nas dve od ovog trena zaboraviti da vas club postoji."

Besnela je Megi na jadnog konobar.

"Razumem Vas gospodjice, i izvinjavam se u ime kluba i garantujem vam da se ovakva greska vise nece ponoviti, od sada cete biti nase pocasne gosce i imacete sto koji zelite u znak izvinjenja. Zamolicu vas da krenete za mnom do vaseg separea."

Nastavio je konobar. Kada su se smestile, Ketrin je sve ovo postalo smesno i zanimljivo, dok se Megi jos uvek pusila od besa.

"Ketrin sta ti je smesno jebote? Koji blam."

"Izvini Megi ali ovo je bilo tako zabavno, uglavnom sam ja ta koja se raspravlja u ovakvim situacijama, bilo je zabavno za promenu gledati tebe kako dominiras."

Megi se nasmejala.

"Daj zovi konobara."

Ketrin je podigla ruku kako bi dozvala konobara koji se odmah stvorio kraj njih, narucile su belo vino, svaki put kad bi malo popila iz casa konobar bi dotrcao da im dospe vina.

"Ketrin pa ovo i nije tako losa noc, osecam se kao kraljica."

Kikotala se Megi. Ketrin se samo blago osmehnula.

"Sta ti je Ketrin? Zasto si se uozbiljila?"

"Nista Megi samo sam iz..."

Zastala je uocivsi Alekseja nije mogla vise ni rec da izusti, sedeo je u fotelji separea kao imao je stav kao da poseduje ceo svet. Neodoljiv. Oko njega su igrale devojke, pokusavajuci da mu privuku paznju, a on je gledao pravo u nju. Gledala je par minuti pravo u oci, u jednom trenu prisla je devojka koja mu je sela u krilo. U Ketrin je proradio bes, ljubomora, koju nikad do tad nije osetila, ne u toj meri. Ujela se za usnicu ustala i pocela da igra okrenuvsi mu ledja.

"Samo da znas sve sam snimila sta se desilo i znam sta radis."

Ketrin joj se samo nasmejala i nastavila da plese zavodljivo, sto joj nije bilo tesko jer je isla ne tako davno u plesnu skolu. Megi joj je prisla i pocela da plese kraj nje.

"Ketrin svesna si da svi gledaju u tebe kad tako seksi igras."

"To mi je i cilj Megi. Ucini mi i pozovi konobara, reci mu da nam donese racun."

"Ali zasto ja se zabavljam?."

Negodovala je Megi.

"Veruj mi zabavices se jos vise kad izadjemo."

"Sta imas na umu?"

"Samo me prati."

"Uvek."

Uradila je kako sam joj trazila. Konobar je prisao Ketrin.

"Gospodjice racun je placen."

"Molim? Ko ga je platio?"

"Na racun kuce je."

"Ne, insistiram, zelim da platim svoje pice."

Konobar se okrenuo i pogledao u Alekseja. Pokazao je konobaru rukom "ne". Pa pogledao u mene ozbiljnog izraza. Konobar je slegnuo ramenima, Ketrin je izvadila novac iz novcanika gledajuci Alekseja i stavila ih na sto. Uzela je Megi za ruku i izasla iz cluba. Kad je izasla naslonila se na tren na zid pokusavajuci da dodje do daha, sta to ima u njemu da ovako utice na nju.

"I sta sad?"

Pitala je Megi.

"Sad cekamo."

"Sta cekamo?"

U tom momentu je izasao Aleksej iz kluba. Megi je pokusala da prigusi osmeh, uhvatila sam je za ruku i uvukla u taxi koji je stajao ispred.

"Vozite."

"Kuda gospodjice?"

"Samo vozite."

Naredila je Ketrin.

"Vau!"

Povikala je Megi.

"Oduvek sam zelala da ovo izvedem, osecam se kao u filmu."

Cerekala se. Dok je Ketrin gledala u retrovizor da li ih Aleksej prati. Isao je cik iza njih, nasmejala se zadovoljno.

"Gospodine mogu li da vas zamolim nesto?"
Upitala je Ketrin taxistu.

"Recite?"

"Da li mozemo da se otarasimo ovog automobila iza nas?"

Taxista je pogledao u retrovizor.

"Moracu da vas razocaram ali ako se on okomio na nas nemoguce je pobeci mu."

"Dacu vam 200e ako mi dozvolite da malo provozam vas taxi."

"Ketrin da li si luda?"

Pocela je da vice Megi.

"Za 200e vozite celu noc."

Taxista je upalio sva cetri i zamenio mesta sa Ketrin. Izula je stikle podesila reteovizore i nagazila. Pratio je u stopu, sve vise je povecavala brzinu, vec je skazaljka pokazivala 160 na sat u gradu. Megi je vristala sa zadnjeg sedista.

"Ketrin stani poubijaces nas."

Ali ona je gazila jos jace gas. Poceo je da blicka.

"Sta je bilo frajeru, dosta ti je?"

Pricala je sama sa sobom. U jednom trenu samo je nestao, usporila je posle par ulica izleteo joj je i preprecio put. Taxista je poceo da psuje.

"Izvinite izgubila sam osecaj."

Megi je urlala.

"Izgubila si mozak, rodjena si za ovog ludaka sto nam je preprecio put. Vi ste ludi."

Taxista je presao na svoje mesto i odvezao ih u stan. Ketrin je drhtala, od adrenalina i od ljubavi.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top