Osmo poglavlje
Probudilo ih je zvono na vratima. Konstantin je otvorio oči i pogledao u Violetu. "Ja ću.", promrmljala je, ustala, pa navukla trenerku na sebe i, onako pospana, se uputila ka vratima. Izvila je obrvu kad je videla svog bivšeg muža ispred vrata. "Izvolite, gospodine?", hladno je upitala.
Cinično se nasmejao. "Gospodine? Daj, maco, nemoj da se foliraš. Zar me nećeš pozvati da uđem?"
Hladno ga je pogledala. "Zašto bih Vas pozvala u svoju kuću? Vi ste samo Snežin zet, ništa više.", mirno je rekla. "Šta Vam treba?"
Konstantin se pojavio na vratima i izvio obrvu. "Izvolite?"
Ovaj ga je odmerio. Bio je samo u boksericama, očigledno tek ustao ou kreveta. "Došao sam da zamolim gospođicu da se pobrine za svog psa, ponovo se uneredio ispred vrata."
Klimnuo je. "I? Snežana je uzela pare od ove devojke, za nju i njenog psa, sad može i da počisti za Vučkom. Uotalom, nije mi jasno kako je mogao da se uneredi ispred vrata, kad još uvek spava?", upitao je i prekrstio ruke na grudima.
"Verovatno je već izlazio i..."
"Slušaj me sad dobro, meni je Violeta sve ispričala. Ne želim da te vidim ni blizu ove kuće, ako želiš da tvoja žena i dalje misli da si dobar i pošten momak. Veruj mi, neću se libiti da sve iznesem na videlo.", progunđao je i zalupio mu vrata pred nosem.
Violeta ga je pogledala. "Hvala ti.", prošaputala je.
Pogledao ju je, a onda joj se približio, spustio ruke na njen struk, pribio je uza zid i strastveno je poljubio. Ovila mu je ruke oko vrata i uzvratila mu, a onda ju je podigao na sebe i taman krenuo da je ponese u sobi, kad se zvono ponovo oglasilo. Frustrirano je uzdahnuo, nežno je spustio dole, pa se vratio do vrata. "Šta je?", zaskitao je kad je ugledao Snežanu ispred vrata.
Odgurnula ga je sa vrata i ušla unutra. "Možeš da se kupiš i ideš iz ove kuće, evo ti tvoje pare.", zaskitala je i bacila ih Violeti.
Violeta ju je zbunjeno pogledala. "Šta sam uradila?"
"Jesi li zato došla ovde? Da se osvetiš mom zetu što te nije hteo?"
"Molim?", zapanjeno je upitala.
"Rekao mi je da si ga proganjala i..."
Violeta je prevrnula očima i krenula ka kuhinji. "Ne pada mi na pamet da ti se pravdam, Snežana. Niti da odem.", mirno je rekla i otišla u kuhinju.
Konstantin se nacerio. "Htela si meni da napakostiš, tako ti i treba. Usput, nije ga proganjala, bili su u braku, došao je malopre ovde, zvao je macom i tražio da ga pusti unutra. Što je ona odbila."
"Lažeš!"
Bledo ju je pogledao. "Pitaj ga, a sad izađi iz moje kuće.", mirno je rekao i pokazao joj vrata. Klimnula je glavom i krenula da ode, ali ju je Konstantin uhvatio za nadlakticu i pokazao glavom na pare. "Ona i Vučko ne idu odavde."
Sagla se, pokupila pare, pa ga bezobrazno pogledala. "Otići će, ali i ti ćeš sa njima."
Klimnuo je glavom. "U redu, a sad odlazi.", zarežao je, pa zalupio vrata za njom. Došao je u kuhinju i zatekao je kako zamišljeno sedi i gleda u prazno. Prišao joj je, podigao joj glavu i pogledao je. "Imaš li dokaz da si bila u braku sa njim?"
"Imam, ali mi ne pada na pamet da bilo kome šta dokazujem, Konstantine. Zabole me za njih.", progunđala je.
"Donesi mi papir."
"Molim?"
"Donesi mi ga."
"Ne pada mi na pamet, verovao mi, ili ne, svejedno mi je.", promumlala je. Nije joj bilo svejedno, ali nije imala nameru da mu se pravda i dokazuje mu.
Prevrnuo je očima. "Verujem ti, treba mi da uverim i njih."
Uzdahnula je. "Nema potrebe za tim, ne verujem da će više dolaziti na ova vrata, nakon onoga što si mu rekao.", tiho je rekla. "Konstantine..."
Zapalio je cigaretu i pogledao je. "Mm?"
"Ništa, idem da se istuširem.", promrmljala je, ustala sa stolice i krenula ka kupatilu, ali ju je jako uhvatio za ruku i zaustavio je. Izvio je obrvu. Prevrnula je očima i izvukla ruku iz njegove, ako stvarno nije znao šta je htela, onda je glup do bola. Odmarširala je u kupatilo i krenula da zatvori vrata, kad je podmetnuo svoju nogu, tako je sprečivši da zatvori vrata. "Jesi li poludeo?", dreknula je.
Klimnuo je i ušao unutra. "Neću mrdnuti odavde, dok mi ne kažeš šta si htela."
Uzdahnula je. "Već drugi put me ljubiš i povlačiš se. Ne znam šta da mislim.", promrmljala je.
"I ti meni uzvraćaš, pa se praviš luda, kao da se ništa nije desilo.", tiho je rekao, prilazeći joj.
"Ja te svakako neću juriti.", ponosno je rekla.
Nasmejao se, privukao je sebi i pogledao je u oči. "Ali mi nećeš ni bežati, zar ne?", promuklo je upitao.
Prešla je rukama po njegovim grudima, pa ga pomilovala po vratu. "Treba li da pobegnem?", upitala je gledajući ga u oči. Spustio je glavu i željno je poljubio, a onda je podigao na sebe i poneo je ka sobi. Bacio se sa njom na krevet, pa počeo da spušta poljupce po njenom vratu. Glasno je zastenjala, nije znala gde se nalazi, koliko su joj te usne i njegovi dodiri mutili pamet. Najednom su začuli potmulo režanje, a onda je Vučko uhvatio Konstantina za bokserice, zubima mu zakačivši i deo zadnjice i počeo da ga vuče, pokušavajući da ga odvuče od nje. "Ne, Vučko, pusti ga. Odmah!" Pustio ga je, ali ga je i dalje gledao i režao. "Žao mi je, daj da vidim.", promucala je i krenula da mu skida bokserice. "Lezi na stomak, molim te.", tiho je rekla i molećivo ga pogledala. Prevrnuo je očima i legao na stomak. "Zaboga, Vučko, vidi šta si uradio. Sad sam ozbiljno ljuta na tebe. I ne gledaj me tako, ovo ti neću oprostiti. Odmah se vraćam, ne mrdaj.", promrmljala je i otišla.
Vučko se dovukao do Konstantinove glave i pokajnički ga gledao, pa legao i spustio svoju glavu kraj njegove, netremice ga gledajući u oči. "Moraćeš da je deliš sa mnom, znaš? I baš me briga da li ti se to sviđa, ili ne.", gunđavo je rekao.
Violeta se vratila sa flasterom, dezinfekcionim sredstvom i vatom. "Možda će te malo peći.", promrmljala je, dobro natopila vatu i počela da mu čisti. "Samo ti je očnjake zario, nije strašno."
Pogledao je preko ramena. "Samo toliko? Vučko, da bi tvojoj gazdarici bilo strašno, verovatno je trebalo da mi otkineš pola dupeta.", ironično je rekao.
Pocrvenela je. "Nisam to htela da kažem. Nije hteo da te povredi, samo da te skloni sa mene."
"Sledeći put kad to pokuša, uješću ja njega. Jesi li me čuo?"
Nasmejala se, stavila mu flasetere na zadnjicu, a onda legla preko njega i poljubila ga u obraz. "Tu sam za minut. Vučko, dođi.", promrmljala je, ustala sa kreveta, a zatim zatvorila Vučka u kupatilo i vratila se u krevet. "Mislim da bi što pre trebao da namestiš vrata, mogao je za mnogo nezgodnije mesto da uhvati.", rekla je cerekajući se i legla do njega.
Okrenuo se ka njoj i mrko je pogledao. "Ovo je tebi smešno?", zarežao je i pokazao na zadnjicu.
Uzdahnula je. "Izvini, ali moraš priznati da je sve ovo u poslednjih par nedelja i više nego komično. Hoćeš da odemo kod lekara za to?"
Pogledao ju je kao da je poludela načisto. "I šta da mu kažem? Da me je vuk ujeo za dupe, dok je spasavao svoju gazdaricu?"
Prasnula je u smeh. "Izvini, znam da nije smešno, ali...", rekla je grcajući od smeha.
Prevrnuo je očima, a onda je naglo privukao sebi i spustio usne na njene. "Jesi li zatvorila onu tvoju napast?", upitao je. Klimnula je glavom, a onda je ponovo poljubio, pa se prebacio preko nje i nastavio tamo gde je stao. Mislila je da će se onesvestiti od inteziteta njegovih dodira i poljubaca. Skinuo joj je majicu, a onda se malo odvojio od nje i prešao šakama po njenim grudima. Kriknula je i izvila se ka njemu. Nije mogao da je se nagleda, spustio je glavu, a onda prešao jezikom preko njene bradavice, pa je obuhvatio usnama. Ruka joj je poletela ka njegovoj kosi, jako ju je stegla i uz glasno stenjanje izvila kukove ka njemu. Poigrao se sa njenim grudima, a onda nastavio da se poljupcima spušta niz njen stomak, skinuo joj trenerku i gaćice, pa se smestio između njenih nogu i počeo da joj liže ribicu. Bila je van sebe od užitka, nikada ništa tako jako i lepo nije doživela, u to je bila sigurna. Prešao je prstima po njenoj ribici, lagano je razdvojio, a onda polako gurnuo prste u nju. Jebeno je uživao u njenom ukusu, bila je tako prokleto savršena. Kriknula je, jako ga stegla za kosu i svršila. Izdigao se iznad nje i pogledao je. Teško je disala i omamljeno ga gledala. Spustio je usne, a onda namestio penis na njen ulaz i polako ga uvukao unutra. Uvrzao je obe šake u njenu kosu i počeo da se pomera. Ovila je noge oko njegovog struka i izvijala kukove ka njemu, dok je glasno cvilela. Ljubio ju je, uzvraćala mu je poljupce, dok se sve jače nabijao u nju. Vrlo brzo je doživela vrhunac. Stiskanje njene unutrašnjosti je izazvalo njegov vrhunac i on je pao preko nje, isceđen i zadovoljen. "Mislim da je vredelo napada one tvoje zveri.", promrmljao je, kad je došao do daha i poljubio je u vrat.
Nasmejala se. "Ne mislim da bi isto mislio da je uhvatio malo niže. Izvini, nisam razmišljala o tome kako će reagovati.", promrmljala je.
"Mislim da treba da mu nađeš devojku, manje bi bio frustriran, ne bi cepao nameštaj i..."
"Kastriran je."
Frknuo je. "Sad mi je jasno njegovo ponašanje."
Nasmejala se. "Kao da on zna, daj Konstantine, molim te."
Bledo ju je pogledao. "On razume svaku jebenu reč. Naravno da zna."
Prevrnula je očima, spustila poljubac na njegove usne i odgurnula ga sa sebe. "Oblači se, idem da ga pustim iz wc-a, pa ću nam skuvati nešto.", progunđala je i počela da se oblači.
Lenjo se protegao i nastavio da leži, dok ju je gledao kako se oblači. Neko je pozvonio na vrata i ona ga je mrko pogledala. Prevrnuo je očima. "U redu, ustajem.", zarežao je, ustao i krenuo i sam da se oblači.
Violeta je otišla da pusti Vučka iz kupatila. "Izlazi i vodi računa kako se ponašaš, da ne bi noćas tu i spavao.", progunđala je. Vučko je prošao spuštene glave kraj nje i ona je uz uzdahn odmahnula glavom. Ukapirao je da to pali u slučaju kad napravi sranje i sad je to svaku put koristio protiv nje. Osmehnula se kad je u dnevnoj sobi videla Tinu kako sedi. "Ćao..."
"Ćao, Viki. Tata je rekao da će mi pokazati matematiku danas, pa sam došla. On je otišao da skuva kafu, sad će. Dođi, Vučko."
Vučko joj je prišao i ona je počela da ga mazi. "U kazni je, ignoriši ga."
Tina je mučenički pogledala. "Uopšte nije lepo biti u kazni, a on je mnogo dobar."
Uzdahnula je. "Znam da nije lepo, ali zato mora da pazi na svoje ponašanje, Tina. Često si u kazni?"
Zaklimala je glavom. "Većinom zbog ove matematike.", progunđala je.
Konstantin je ušao sa dve šolje kafe i čašom soka za Tinu, spustio ih na stočić, pa seo na pod kraj Tine. "Daj te knjige, da vidimo šta je problem.", promrmljao je. Njih dvoje su počeli da gledaju u knjigu i sveske, a Violeta je tiho sedela i sama u glavi prelistavajući matematiku iz tog uzrasta. "Kome ovo, dođavola, treba i za šta?". zagunđao je pola sata kasnije.
Violeta se nasmejala. "Isto sam se pitala, ali moja baka je znala da kaže da nam je svako znanje, koje steknemo kroz život, potrebno. Daj da vidim nešto.", promrmljala je. Pružio joj je knjigu i svesku, a onda je iscepala list iz sredine, pa uzela olovku. "Evo ga. Dođi, Tina.", promrmljala je i potapšala mesto kraj sebe. Počela je da joj objašnjava kako da na najlakši način dođe do rešenja, ne obraćajući pažnju na to kako je Konstantin gleda.
Vučko mu je prišao, pa ga gurnuo njuškom. Pogledao ga, pa ga potapšao po glavi. "Potpuno te razumem, samo nemoj više, jedva sedim.", promumlao je.
"Jesi li razumela?", Violeta je upitala nakon nekog vremena.
Tina je veselo klimnula glavom. "Mislim da ću razbiti sutra na kontrolnom. Hvala ti.", rekla je i zagrlila je.
Violeta se nasmejala. "Nema na čemu, moja baka nije znala da mi pomogne, ali sam zato imala komšinicu, koja je tad bila na fakultetu, pa mi je pomagala oko svega. Šta god da ti treba, slobodno dođi."
"Hoću. Moguli da ostanem još malo, tamo je napeta atmosfera?"
"Šta se dešava?"
Slegnula je ramenima. "Ne znam, ali mi se ne vraća tamo."
Konstantin je ustao, seo do nje, zagrlio je i poljubio je u slepoočnicu. "Možeš da ostaneš dokle god želiš. Igramo "Ne ljuti se čoveče"?"
"Idem po tablu i figurice.", Violeta je promrmljala, skočila sa kauča i otrčala u spavaću sobu, pa se vratila, namestila sve i krenuli su da se igraju. Smejali su se, igrali, a Tina je čak i to veče ostala da prespava kod njih.
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top