Naprsnuće na mozgu
Stigla sam kući mrtva umorna, a moj mozak nije bio baš u najboljem redu. Kad su svi otišli u svoje sobe pokucala sam na Davidova vrata.
Ko je?
Ko bi bio! - Otvorila sam vrata svativši da mi je ovo prvi put da kucam
Hej, još smo ljuti? - Upitala sma ga te legla pored njega.
Nismo više... - Nasmejala sam se na ovo.
Dakle pričaj...
Pa napravila sam haos ukratko... - Ispričam mu šta se dešavalo kod Oliverovog oca, osim dela gde sam mu lupila šamar.
Kad smo već došli do nekih nebitnih tema odlučila sam da ga nešto pitam.
Pre koji dan me je jedan muškarac poljubio.... - Čekala sam njegovu reakciju ali gledao me je kao da je ovo sasvim normalno. Pa i normalno bi bilo da to nije Oliver.
Ali ja nisam htela da njega poljubim....
Pa si mu raspalila šamar.
Ništa nisam uradila. Ostala sam blago reći nepomična. - Čoveče.... Pogledao me je zbunjeno.
Bila sam pijana u svoju odbranu. Pa šta ako me je poljubio. To je normalno, zar ne? Normalno je - Ili bi bilo da ja ovoliko ne paničim. Onda začujem Davidov smeh.
Šta je smešno!?
Sviđa ti se.
Šta tvoj smeh?
Ne, sviđa ti se on.
Ko on?
Sad sigurno. Sviđa ti se lik koji te poljubio. - Skočim iz kreveta ko oparena
Ne! Ma nema šanse! - Počnem da se sejem. Meni? Oliver? Još više puknem od smeha. Mislim da me svi čuju.
Ou... Pukla za njim.
Ma ne zezaj! - Kažem pa legnem pored njega. Sad mi je lakše... Mislila sam da imam naprsnuće na mozgu.
Sledeće jutro moja je sestra otišla u radnju da kupi neke sitnice pa sam ostala sama sa Oliverom i Denisom.
Dok me Denis čudno gleda Oliver me totalnpo kulira. Ko ga jebe.... Nakon toga ustaje i okrzne me namerno dok me ni negleda, ostavljajući mene i Denisa.
Zašto me tako čudno gledaš? - Upitam Denisa koji buli u mene.
Ne mogu da te razumem. Da izuzmem na moj račun. Oliver je muškarac zbog koje mnoge žene lude. Ali ti si skroz smirena u njegovoj blizini. Čak i kad te slučajno zakači ili priđe previše blizu čak ni ne zadrhtiš. Mnoge žene izgube ravnotežu na samu njegovu pojavu. Ne mogu da svatim ko si ti? Koja ti je prava? A usto još i živiš sa muškarcem koji se šeta polu go po kući. - Nasmejala sam se na ovo.
Znaš moj ti je savet da se držiš podalje od mene. Ispričaću ti nešto. Pre par godina naletela sam na jenog muškarca koji mi je rekao....
,,Ne želim da se kačim sa tobom i ne preporučujem to drugima. Zato što u jednom trenutku umeš da budeš poput male cicamace bezopasna time navučeš svoj plen, jer u drugom trenutku ti umeš da budeš poput lavice smrtno opasna. Tvoje je želiš li se igrati samnom, zar ne?''
Izgleda da je dobro rekao... - Nasmejao se na ovo.
Izgleda....
Oliver je veliki igrač ali čini mi se da si i ti.
Oćeš li otvoreno da pitaš da te zanima ko će pobediti?
Dakle znaš da počinje njegova igra....
Pretpostavljam... - Znam da želi da se igra samnom ali moja igra je drugačija od njegove. Moja igra je na sve ili ništa. On želi da osvoji mene! A ja želim da on zavoli moju sestru! Zato ću biti sve ono što ona nije i pokazati mu njene prednosti. Usmeriću ga njoj.
Idem sada.... - Nakon što je otišao počela sam da razmišljam. Prvi deo plana će početi za nedelju dana na njihovoj proslavi veridbe.
Uveče sam se spremila i izašla. Kako nikog nije bilo u kući nisam morala da se objašnjavam gde ću. Čoveče nije dobro kad ti je kuća puna.
Iskreno samo sam htela malo da prošetam. Ne znam valjda se puno stvari u zadnje vreme dešava. Kojih stvari molim te mi reci ćurko!? Divnota sam se sebi rugam jer sam ustvari pobegla da ne gledam Olivera.
Koja pre to lavica beži od svog plena?! U pičku materinu. Kažem i šutnem kamen ali zamislite koje sam sreće nekog sam pogodila u glavu.
Stao lik. Ćutim ja ćuti on. Ah, pa ja sam kriva.
Izvini bilo je slučajno.
Okreće se on a mene samo što srčka ne strefi. Znate kad vam noge izdaju? Mene su izdale, poljubila sam pod zadnjicom.
Nismo se dugo videli - Srce mi lupa kao ludo. Eto ti ga! A ti ga danas prizivaš citirajući njegove reči. Ustanem nekako pa se priberem.
Šta ćeš ti tu? - Uvau pitanje za oskara. Šeta čovek kako i ti
Šetam.
Mislim na ovaj grad. Šta ćeš uopšte u ovoj državi!?
Završio sam sa putovanjima oko sveta... Hmmm možda se zadržim. - Mnogi misle da sam ja opasan igrač, ali ti mnogu još nisu upoznali njega.
Idem. - Rekla sam i okrenula se da bi se dohvatila kuće što pre ali me je povukao za ruku.
Nećeš ni da me pozoveš na kafu.
Ne. Zauzeta sam.
Zauzeta? Poslom ili dečkom? - Rekao je to dečkom smejući se.
Dečkom! I poslom.... - U laži su kratke noge ali jebiga. Brži jezik nego pamet. Nasmejao se i pustio me. Beži Lorena kako znaš i umeš....
#Nakon 100000 pokušaja da objavim ovaj deo konačno sam uspela. Pojma nemam kako nisam do sad zadavila sopstveni kompjuter.... Uživajte. ;)
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top