Anica vec 3 dana konstantno izbjegava da razgovara sa mnom, da prilazi mom stolu cak i da me pogleda. S druge strane Mina je neko ko konstantno obilazi moj sto i ljubazno se smjeska uvijek imajuci neke sale koje bi zasmijale moju porodicu.
Upoznao sam Natasu, Zek je zaista nasao pavu curu. Svi su bili nekako srecni oko mene dok je moja nervoza iz dana u dan rasla.

-" Olivere idem na veceru do hotela"

-" veceras ce im biti pakao guzva"

-" Najavi dolazak neka i Zek i Natasa budu za sat vremena tamo"

Nisam konstatovao brata samo sam odlucio da ona bude moj konobar i da je otvoreno pitam sta sam pogrijesio.
Zar stvarno jedna konobarica u hotelu da me dovede do ludila da cu da pocnem vristati pred svima da  zelim da normalno razgovaramo.

Da kad vratim vrijeme nijesmo imali mnogo normalnog  razgovora. Uvijek smo se prepucavali  i ne znam na kojoj osnovi ja trazim normalno i kako sam dosao do toga ali zelim da budem pored nje.

Krenuli smo u hotel te taman sretnem Dejana koji je pomagao Mini i Srni oko bezbroj gostiju.

-" Dobro vece"

Rekao sam svima ne obaziruci se na Minin smijeh ka meni.

-" Zelimo sto ispred restorana"

-" Postavili smo na ponti i u sali za poslovne ruckove"

-" hocu ispred hotela, ne tamo"

Ponovio sam mirno, a Mina odmah krene da postavlja. Nisam hteo biti bezobrazan i prezirem to ponasanje ali zelim da je gledam bar tako!

-" Veceras neka nas konobar bude Anica"

-" Anica je vec kucala veceru za 20 ljudi"

Znao sam sta to znaci, ne moze ostaviti sto.

-" Anici ste dali da usluzi sama sto za 20 ljudi..."

Kazem mirno, a Dejan odmah pogleda ka meni.

-" Anica je sjajan konobar i vjerujte mi da ona to moze bez problema. Znam da ne vjerujete u nju ali ja znam da ona to moze"

-" Videcemo"

Znam da moze, ona moze sve kad naumi...

Mirno sam rekao, te kad krenem za svoj sto neocekivano se sudarim sa Anicom koja je na tacni nosila naslagane prazne case. Ne znam kako je spretno uspjela da zadrzi na tacni sve, ali je spretno ostala mirna.

-" Izvinjavam se"

Prosao sam pored nje bijesno kao da ne postoji svjestan da ce me moj inat ubiti... ja njoj trebam reci da mi je zao.

***
Prolazila sam pored njih ni da pogledam, pricao je sa Minom vidno neraspolozen. Nije se cak ni izvinuo sto ide kao muva bez glave!  Savrseni skot od kog bjezim zbog Mine, a sve me vuce ka njemu.

Usluzivala sam veliki zahtjevni sto, gotovo da samo nisu trazili da im pjevam i igram oko stola.  Pakovala sam salvete kada me Dejan mrdne

-" tvoj sto je otisao?"

-" nije..."

-" prazan je"

-" kad su cas prije zbrisali, odoh da kupim"

Rekla sam ostavljajuci salvete te opet prodjem pored njega osjecajuci da mi hvali daha u plucima.

Uzela sam fasciklicu za novac  i kad prebrojim shvatim da hvali vise od 100 eura. Isti tren sam prebrojala opet te shvatim da su ostavili manje 150 eura i fakticki pobjegli.

Uzurbano sam prosla do sanka te nervizno ukucam sifru da provjerim

-" 150 eura manje su mi dali"

-" kako Anice"

Mina odmah krene da gleda u sitan novac te opsuje

-" Trci Anice na parking mozda jos nisu otisli!"

Jurila sam sa racunima, fasciklom i terminalom u rukama direktno na glavna vrata

-" dodjavola!!"