Zločin i kazna

Burekodbanane je ušao u zgradu

Heej, ljudi moji došo sam vam na bevandu/verandu?
( Ide zapravo, evo mene ljudi moji došo sam na bevandu ako je nekoga zanimalo)
Taman sam gledala danas jer sam bila uvjerena da sam zadnji nastavak objavila 17.11. , ali nisam već 7.11. što je onak bilo prije skoro 3 tjedna i to me jako iznenadilo i šokiralo i obećajem da ću malo popravit taj svoj bolesni raspored objavljivanja, ali i pisanja.
Nastavak ima oko 2000 riječi što je u biti neki prosjek, nadam se da vam se sviđa to što sam konstantna u tome ako ni u čemu drugome.
Bravo ja!
Pjesma uz nastavak je Perfectly wrong od Shawn-a Mendesa i skoro me danas rasplakala pa sad neka se i vi malo zdeprate.
Zezam se samo, stvarno je super pjesma.

Molila bi vas da ostavite koji usputni, a možda čak i neki kilometarski u kojem ćete napisati mišljenje o dosadašnjoj radnji, likovima i možda neka nagađanja o tome što bi se moglo dogoditi.

Voli vas vaš Burekodbanane i nadam se da ćete uživati u nastavku onoliko koliko sam ga ja mrzila ispravljati ( puno ) ❤

Oči su nam instinktivno pobjegle podu koji se u tom trenutku činio puno zanimljivijim od razgovora kojeg smo bili prisiljeni voditi.
Usta kao da su nam bila zaljepljena ljepljivom trakom, ruke vezane čvrstim konopom, a oko vrata velika kugla na lancu i kamen na srcu.
Bili smo paralizirani našim sebičnim osjećajima, negativnim mislima o našem životu te nam je uopće smetala činjenica da dijelimo isti zrak.
Ona je mene htjela mrtvog, no ja sam bio nemilosrdniji u svojem egoizmu i poželio sam da nikada nije ni postojala.
Ja sam njoj bio greška i pouka, no ona je bila za mene nešto puno više, ali i puno manje.
Bila je crna mrlja na savršeno bijelom zidu, virus na računalu, a nekad čak i tumor na mozgu.
Bila je jedan od onih nasilnika što te lupe bez razloga, a zatim govore kako si to sam tražio.
Nisam ništa od ovoga tražio!
Htio sam se derati, vikati i opirati, ali netko kao da mi je prerezao glasnice.
Bio sam osuđen braniti se šutnjom i vlastitim ludilom.
Priznajem, bio sam lud i opsesivan, a ona je bila tako tužna, a s time i ljepša od drugih.
Bila je moja tragična junakinja, ja njezin najljući neprijatelj i najveći zlikovac, ali i zlikovci su ljudi od krvi i mesa.
I zlikovci se utapaju u moru svojih demona poput muha u čaši vode.
Sve dok se jednom ne prosviraju u čelo i crna tinta izlije im se iz očiju niz obraze.

,, Jeste li dobro? " mislili smo da smo dobri u skrivanju patnje i podnošenju boli, ali ispostavilo se kako su oči svih ljudi u dvorani bile na nama.

Nisam imao odgovor na Sonjino pitanje, a preokretanje očima moje partnerice bila je tiha, no izrazito jasna pobuna.
Ona nas ovaj put neće izvući iz nevolje.
Boli ju briga.

,, Da, dobro smo. Hvala na pitanju" , izgovorim uz osmijeh od milijun dolara na što crvenokosa napast samo kimne glavom u znak potpore i omota ruku oko mog vrata kao da smo stari prijatelji.

,, Da, odlično smo " , njen osmijeh je lažan poput plastike, zubi čvrsto stisnuti, a ruka labava poput ispuhane gume.
Da ne znam za bolje, pomislio bi kako će me ubiti.

,, Drago mi je " , njen smiješak je bio malen, no izrazito blag i iskren.
Podsjećao me na toplu čokoladu u hladnim zimskim danima.

Draga Sonja, zašto ti je Bog namijenio ovu tešku zadaću?
Nisi moja majka, molim te se nemoj tako ni ponašati.
Slamaš moje i svoje srce dio po dio, od zalisaka pa sve do arterija.
Ja sam propalitet koji će te razočarati, a ti si san koji nikad neću ostvariti.

Nasmiješim joj se toplo kada se Tonkina glava sudari s mojim ramenom na što ona samo šašavo odmahne glavom i krene prema centru prostorije laganim, ali izrazito velikim gotovo uzbuđenim korakom kao da nam želi nešto najaviti.

Pljesne par puta rukama da dokaže kako sam u pravu na što se sve glave koje su bile okrenute prema nama okrenu prema njoj u jednom oštrom brzom pokretu vratom, kao da su od opruge.

,, Hej! Ispričavam se što vas ometam, ali postoji zadatak koji morate danas obaviti. Riječ je o podizanju, već smo to prije radili sad je vrijeme samo da ponovimo gradivo. Danas još ne morate raditi akrobacije u zraku, no morate barem pokušati osnovno. Uvjerena sam kako će te to odlično odraditi, ali za svaki slučaj ću se sjesti na onu lijepu crvenu stolicu i vrebati vas poput jastreba ukoliko nekom od vas zatreba moja izrazito stručna pomoć " , izgovori uz veliki ponosni osmijeh i rumene obraze, a zatim ode poletnim dugim koracima prema svojoj promatračnici.
Bila je naša Wendy, a mi smo bili njezini izgubljeni dječaci o kojima se morala brinuti.
Dva dječaka bila su posebno vragolasta.

,, Da me nisi ni slučajno taknuo ili ćeš ostati bez ruku " , prekrižila je ruke na prsima i pogledala me jednim od svojih poznatih bijesnih pogleda.
Samo što joj para nije počela ići iz ušiju.

,, I onda meni kažu da sam dramatičan " , tobože uvrijeđeno smjestim ruku na mjesto gdje bi trebalo biti moje malo crno smežurano srce i tiho se nasmijem njenom zgroženom izrazu licu i očima koje samo što ne ispadnu iz njenih očnih duplji koliko su izbuljene.

,, Ljudi svašta kažu " , komentira kiselo poput limuna i ugrize se nesvjesno za usnicu kao da će to riješiti sve njene probleme.
Neće.
Stvorit će si samo nove kad luđakinji prokrvari usnica.

,, Istina. Ljudi stalno govore koliko si slatka i talentirana " , na to me samo namršteno pogleda, preokrene očima i okrene mi leđa u nadi kako odjednom neće čuti moj glas.

,, Naravno " , njezin komentar je sarkastičan, ali blag zbog doze razočaranja i boli koji se krije u njemu.
Kao da se gleda mojim očima.
Mojim bezobraznim, umišljenim, površnim očima.
Nikada dovoljna što god radila.
Ružna, nespretna, debela.
Negativne riječi lijepe se za nju kao katran na moja pluća.

,, Istina je " , kažem tiho, no odlučno, u sebi se toplo nadajući kako se neće pobuniti.

,, Da, da " , smiješak na licu joj je podrugljiv zbog čega njene oči počinju izgledati sve tužnije i tužnije, očita posljedica lažne hrabrosti i umjetnog inata.

,, Tonka " , zarežim na njeno uho na što se cimne i uputi mi jedno nadureno pućenje usnica.

,, Što je? " crvena kosa počinje goriti od silne ljutnje zajedno s usnama koje pohlepno gutaju zrak i ispuštaju umorne uzdahe.

,, Reci : cvrčak " , uzvratim joj glasno i šaljivo prije nego što ju zgrabim u svoje snažne ruke, a zatim nas zavrtim par puta uz njezin vrisak kao glazbenu pratnju.

,, Lars! " isprede to r poput mačke dok me svojim malim tankim ručicama tuče po prsima kao da želi lupiti tom svojom tikvom o pod.

,, Reci : more! " uz osmijeh dovršim poznate stihove Novih Fosila i nastavim ju nositi po prostoriji kao da je laka poput perca iako je u stvarnosti zapravo bila teška poput slona.

,, Lars, pizda ti strinina, spusti me dolje " , njeno oštro i izrazito naglašeno psovanje izazvalo je ogromnu bol u mom trbuhu da sam mislio kako ću eksplodirati.

,, O Bože, jesmo vatreni danas. Imaš sreće što nemam strinu inače bi me ovo uvrijedilo " , nasmijem se glupavo na njen izraz lica zbog čega me ona štipne za obraz i uputi jedan iznervirani pogled prema mojoj ruci koja se polako sve bliže i bliže počela spuštati prema njenoj stražnjici.

,, Izgledam li kao da me briga? Jer ako da, nije. A i ti samo nastavi spuštat tu ruku, ostat ćeš bez nje i morat ćeš se bavit piratstvom do kraja života " , diže moju ruku uz jedno izrazito dugo iziritirano preokretanje očima i prođe rukom kroz divlju tvrdoglavu kosu tako da joj se duge šiške slijevaju niz leđa umjesto niz lice zbog čega njene oči dođu do izražaja zajedno s boricama na njenom čelu koje tek sad primjećujem.

,, Pirati su seksi " , komentiram glupavo i isplazim jezik van uz mrdanje obrva i smijeh od uha do uha koji bi trebao izgledati šašavo, ali je najvjerojatnije bolesno zastrušujuć i izaziva traume u trajanju od minimalno deset godina.

,, Da, pljačkanje, opijanje i ubijanje. Jako privlačno. Ne mogu ti ni opisati koliko me to uzbuđuje " , njen ton je monoton i sarkastičan, ali lice joj izgleda zabavljeno i nježno zbog rozih usana što se u kutu izvijaju u smiješak.

,, Pa znao sam ja da se ti pališ na Kapetana Kuku " , nakon mog komentara opali me po glavi i ruke koje su do maloprije bile oko mog vrata prebaci tvrdoglavo na svoja prsa i uputi mi jedan od onih svojih smrtonosnih pogleda.

,, Čovječe gdje je krokodil kada ti treba? " umorno uzdahne na što se nasmijana Sonja pojavi pored nas i nježno me potapše po ramenu, a ne kao ovaj slon - drvosječa u mojim rukama.

,, Tu sam, haha. Što trebaš, draga? " svi su voljeli taj niski namršteni cvijetić i nisu se bojali to pokazati.
Koristili bi slatke nadimke, nježne zagrljaje i iskrene osmijehe sjajnije od dijamanata.
Očito je samo za mene bila jedan veliki, ljutiti, bodljikavi, ružni kaktus.

,, Ako ćemo iskreno, svašta nešto, ali u ovom trenutku bi htjela promijeniti partnera. Ne mogu ja izdržati s ovim manijakom " , Sonja se samo slatko nasmije na njezine nasilne kretnje rukama i jedan puppy face toliko neodoljiv da bi se i kamen smekšao pred njim.

,, A što meni fali, prosim lijepo? Zgodan sam, mlad, pametan. Svaka majka bi me poželjela za zeta " , na moje riječi se samo posprdno nasmiješi i lupi dlanom o čelo toliko jako da je i mene zaboljelo zbog čega joj uputim nadureni pogled i bocnem ju prstom u bok.

,, Možda, ali bi ti jako brzo zabrana pristupa visila za vratom " , uštipne me za obraz i razbaruši mi već ionako divlju tvrdoglavu kosu kao da će time dokazati svoju tvrdnju.

,, Da, naravno, moj odvjetnik će pričati s tvojim odvjetnikom " , komentiram nekako opušteno, ali u isto vrijeme smrtnoozbiljno kako bi ju pogodio baš u onaj živac zadužen za znatiželju i iritaciju.

,, Koji vrag? " zbunjeno me upita, no vidim po izrazu njenog lica kako dobro zna o čemu pričam.

,, Zgodni " , prođem rukom kroz kosu i spustim ju nježno na pod kako ju ne bi poslije ispustio kada mi ponestane snage.

,, Naravno " , komentira pokazujući sve svoje zube poput nekog klauna iz noćne more.

,, Nemoj biti tužna, ne mogu svi biti tako zgodni kao ja " , počnem ju trkati laktom u rame i mrdati obrvama gore-dolje kako bi iskreno nasmiješio to njeno lijepo namršteno lice, ali postigao sam nešto sasvim suprotno te se pritom još i ozlijedio.
Taj mali bodljikavi kaktus me lupio šakom u trbuh poput nekog barbara iz petog stoljeća.

,, Sonja! " jauknuo sam od boli i sažaljenja prema samom sebi na što se ona samo zabrinuto nasmiješila uz iskru sreće u smeđim očima i nježno odmahnula glavom kao da ne vjeruje što se upravo dogodilo.

,, I ti isto želiš promijeniti partnera, Lars? " vjerujem kako je ovo bila provokacija pomno isplanirana kako bi me izbacila iz takta.
Znala je da ću napraviti ono što želi bez obzira na svoje ideje.

,, Ne " , kažem ozbiljno uz dodir blage hladnoće na što ona samo kimne glavom i zadovoljno se nasmiješi.

,, I bolje ti je. Imate odličnu kemiju. Doslovno iskre frcaju među vama " , komentira previše sretno za svoje dobro na što se samo usiljeno nasmiješimo i pogledamo jedno u drugoga s zgroženim izrazima lica.
Nemamo mi kemije.
Nemamo ništa zajedničko niti ćemo to ikada imati.
Lažno se tješimo dok polako padamo u ponor svojih skrivenih želja.

,, Ne bih baš rekla " , slegne Gingerica ramenima i nježno me pogleda kao da se boji da me uvrijedila tom svojom izjavom.

,, Istina " , složim se s njom i nježno svojim stopalom dotaknem njeno na što se ona samo sramežljivo nasmiješi u mom smjeru, a njene obraze oblije neodoljivo rumenilo popraćeno nemarnim smještanjem kose iza uha.

,, Razumljivo, ali ne trebate se brinuti. Sve je pod kontrolom. Imat ćete odličan nastup, sigurna sam u to. Oboje ste izvrsni plesači i zajedno imate super vibru, bit će vas užitak gledati, a sad ponovo na posao bilo je dosta zabušavanja " , svojim veselim osmijehom pokušava sakriti crne tragove umora ispod očiju i tugu na usnama nastalu potraćenim šansama i bolnim padovima.
Možda se svaki put ustala, ali kosti joj nikada nisu zarasle.

,, Slažem se s njom, odličan si plesač ", šapne mi na uho gotovo zavodljivo i tiho se nasmiješi mojim crvenim obrazima.

,, Hvala " , promrmljam tiho i slegnem ramenima gotovo nezamjetno, ali odlučno.
Skromni znaju svoju vrijednost, no odbijaju ju prihvatiti.
Umišljeni ne znaju svoju vrijednost pa se tuđom kite.

,, Nećeš mi uzvratiti kompliment? " znalački sjaj blista joj u očima zajedno s podrugljivim gotovo zlobnim osmijehom na usnama.
Znali smo oboje kako stvari stoje.

,, Ne, ne želim reći nešto što ne mislim " , izgovorim pomalo grubo, no to nju kao da nije ni okrznulo jer se već u sljedećem trenutku široko smije kao da je upravo osvojila titulu najljepše žene svijeta.

,, Pametno " , samo kratko komentira i slegne ramenima nekako napeto, no ležerno.

,, Ne znam, bilo je malo grubo, nisam htio biti toliko oštar " , iskreno kažem na što se krajevi njenih usana izviju u mali gotovo neprimjetni smiješak.

,, Moguće, ali smatram da je iskrenost jedna od tvojih vrlina koliko god je nekad previše brutalna. Ako ništa, barem si dosljedan sebi, to mi se sviđa" ,
kimne nekako zadovoljno glavom, ali u očima joj vidim nešto mračno i pomalo tužno.
Koliko god ja shvaćao svoje greške i ispričavao se za njih, nju to i dalje boli i ne mogu ništa učiniti kako bi zadobio njeno povjerenje.
Slomljena je, razočarana, ljuta.
Neće me poslušati.
Ne želi me uopće poslušati.
Baš tragično jer joj ja želim pričati.

,, Morao bi biti nježniji, ne želim ti slomiti latice " , izgovorim tiho na što njene obraze rumenilo, a usne joj se prošire u jedan veliki blesavi osmijeh kakav samo viđaš u reklamama za paste za zube.
Samo što je ovaj bio puno iskreniji i blistaviji.

,, Drago mi je što brineš za mene, ali ja sam velika cura i ako se nisam raspala u ovih 17 godina života, vjerujem kako nikada ni neću " , snobovski digne nos u zrak i umišljeno smjesti ruke na bokove kako bi pokazala koliko je zapravo odrasla i samostalna, no bez obzira na to u mojoj glavi se činilo kako je unutar nje malo izgubljeno uplašeno dijete koje treba puno ljubavi, nježnosti i pažnje.

,, Da, baš si velika " , uštipnem ju za obraz uz jedno zaigrano preokretanje očima i podrugljiv osmijeh.

,, Hej! Taj tvoj sarkazam je vidljiv iz aviona, mladiću. Ja bi pripazila da sam na tvojem mjestu " , ubode svoj dugački kažiprst u moja prsa uz zaigrani sjaj u plavim očima i poletnost šumske vile.

,, A što ako ne pripazim? Kaznit ćeš me? " spustim se na njenu razinu i pogledam ju izravno u oči na što se njeni obrazi još jače zacrvene i sjaj u plavim safirima postane intenzivniji.

,, Volio bi to, zar ne? " približi mi se toliko da nam se prsa dodiruju i smjesti svoje usne blizu mog uha tako me hrapavi ton njenog glasa u potpunosti prodrma.

,, Šteta što se nikad neće dogoditi " , lažno se nasmiješi u mom smjeru i udari me šakom u rame zbog čega padnem skoro na guzicu od iznenađenja.

Nisam se ni stigao ni okrenuti kada je trening već završio, ljudi su hitro izlazili iz dvorane, a ona kao da je isparila u zrak.
Taman kada pomisliš kako si nekom slomio srce ispostavi se kako si ostao bez svojega.

30. 11. 2018.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top