Dobra večer, ovdje vaš dragi, jedini i neponovljivi burek koji ovu cijelu priču privodi kraju.
Prije mjesec dana sam vam rekla kako ću vam otkriti neke stvari behind the scenes, određene inspiracije koje su me potaknule da napišem ovu priču ili neke elemente koji su posuđeni mojim likovima na određen način.
Često puno sebe ulažem u ove priče koliko i psihički i emotivno i kreativno toliko i na određen način "činjenično" kada doslovno preslikavam stvari iz svog života i dopuštam da ih likovi prisvoje kao da su njihovi.

Što se tiče same ideje, nastala je u desetom mjesecu prošle godine kada je moja mlađa sestra išla na ples.
Moja sestra je mali pizdek i kak mi oba roditelja rade ja sam tad provodila puno vremena s njom i vodila sam ju na treninge koji su bili subotom ujutro gdje sam samo sjedila na jednom od kauča kao jedan od roditelja i bila na mobitelu i odjednom ne sjećam se točno kako sinula mi je ideja kako bi mogla napisati priču o plesačima iako ja zapravo  nemam pojma o tome.
Naravno to je samo trebalo biti napiši i ostavi, ali kako je pokazano određeno zanimanje i kako su ljudi već tad bili zadovoljni mojim stilom pisanja, a i napretkom (oni koji me prate još od 2016) sam ju odlučila nastaviti jer mi je trebalo nešto novo.
Mislim u tom trenutku sam već godinu dana pisala Slatku Susjedu koju možete naći na mom profilu i imala takvu blokadu od koje nisam to mogla pogledati, a kamoli tek pisati i onda mi je ovo došlo kao godišnji odmor.
Ali lijepe stvari ne traju dugo i Dorotea se istrošila zato što je Dorotea idiot i ima naviku se previše emocionalno investirati i onda piše ozbiljne duboke gluposti od kojih joj je poslije zlo kada postane opet emocionalno i psihički stabilna.
Svaki put.
Dođe mi nekad da se udarim.
Glavom u zid.
Onak vraški, ali dobro to nije poanta ove priče.
Poanta ove priče je ta da koliko god se ja mučila, krpala kraj s krajem i imala blokade od par mjeseci sam ipak uspjela ovo privesti kraju jer kao prvo to dugujem vama, kao drugo dugujem njima i kao treće dugujem to sebi, a sebi je najgore dugovat jer možda te kamatari razbiju, banka ti oduzme kuću, ali ti se ubiješ u pojam i to još ako si sretan samo figurativno.
No dobro opet skrećem s teme i vrijeme je da napokon otkrimo neke stvari koje su se događale iza kulisa.

Kao prvo ne bavim se plesom
(iako smo to već obradili), već se moja sestra bavila pa je mjesto radnje studio u koji je ona išla, ali i Zagreb točnije moj kvart, no to je na određen način ubačeno samo za mene zato što da bi imali dobru priču u drugim gradovima morate istraživati o njima, a ja sam lijena guzica i bilo mi je puno lakše pisati o mom rodnom gradu kojeg btw jako volim.
Instruktorica Sonja ne postoji u pravom životu to jest nije bazirana na nikome, već je ona samo duh majčinske figure koja je bila potrebna Larsu u životu, a koju nije imao tijekom svog tinejdžerskog života, ali i prije toga.
Ostali ljudi kao što su Nino i ona luda crna baba su tu samo zbog radnje i zbog ničeg drugog i nisam ih izvukla iz svog života, već iz života ljudi koji se moraju nositi s takvim kretenizmom ni krivi ni dužni i na određen način sam pokazala tu potrebu ljudi da budu okruženi poznatim čak i kada je to pogubno za njih, a i ljudsku stranu koja se jako teško odvikava od svoje prve ljubavi.
Mislim prvu ljubav pamtimo cijelu život bez obzira s kim smo i gdje idemo pa ono.
Stvarno zeznuto.

Što se tiče likova roditelja, Larsovi roditelji su napravljeni tako jer je iz nekog razloga moj mozak programiran da mi ovi problematični likovi iz nekog razloga moraju imati loš nepopravljiv odnos s majkom koji ih nekako poslije oblikuje u životu zbog čega kasnije postanu hladnokrvni anusi iako su zapravo iznutra mali miceki koji ne žele biti povrijeđeni.
Mislim da se to čak i da upotrijebiti u pravom životu jer je odnos s majkom stvarno jedan od najbitnijih.
Ipak je to žena koja nas je rodila i onda kad nas odbaci ili imamo loš odnos s njom to stvarno utječe na nas.
Mislim ja sam sa svojom mamom uvijek imala nekako nategnut odnos pogotovo u prijašnjim godinama i ne znam što sam više godina imala lakše sam ju razumjela, ali to definitivno nije značilo da se slažem s njom.
Možda u nekim stvarima, ali ako postoji osoba s kojom se svađam toliko puno kao sa svojom sestrom onda je to moja mama i to će se eventualno promijeniti onako za 20 godina kada ću imati svoju djecu pa iz toga i Tonkin nategnut odnos s mamom.
Što se tiče očeva, onak tata je moj najbolji frend pa je tako i mojim likovima.

I da što se tiče onog Nicholasa koji je kao sudac na onom natjecanju to sam pokupila jer sam gledala u to vrijeme Zvijezde plešu na Novoj i onda sam to odlučila ubacit u priču kao kul easter egg kojeg brijem nitko nije skužio, a nije ni morao.

Što se tiče samih likova, zato što sam ja srednje dijete koje ima brata i sestru, Tonka je dobila moju mlađu sestru kojoj je krsno ime Magdalena, a Lars je dobio mog starijeg brata kojem sam promijenila izgled tako da se nekako poluuklapa u taj neki skandinavski stereotip iako zapravo oboje imaju tamne oči, ali nema veze.
Tamne oči su naravno izabrane zbog kontrasta, a Tonkine svjetle su samo preslika mojih kao i obično jer često glavne likove baziram po sebi, a muške izvlačim iz guzice i dajem im neke fizičke kvalitete koje su guba.
Iako Lars zapravo hvala bogu nije baziran prema nikome jer sam shvatila kako kada likove baziram po svojim simpatijama nikad ne završim tu priču jer nekako dođemo u loše odnose i tako, ali Lars je isto tak ime jednog lika iz crtića pa bi ga kao zbog toga trebali čitati Larz, no kažem baziran je samo na liku iz moje glave ili ti ga mom sarkastičnom egoističnom ironičnom alter ego, a i budimo realni kom nije zabavno pisat takve likove.
Kao prvo smiješno je, kao drugo ti likovi su i sami svjesni kako su idioti i onda imaju stalne borbe sami sa sobom jer doživljavaju stalne krize identiteta, a i sviđa nam se jako kad takvi likovi ubijaju druge u pojam iako bi ih u stvarnom životu najvjerojatnije nabili na kolac, a i zanimljivo je kada ti takav tip osobe kaže da je šupak i radi na tome da ublaži to.
To su samo fantazije jer se to nikad ne bi dogodilo u stvarnom životu, al ono djevojka može sanjati.

Mislim kad pogledamo oba lika i jedan i drugi su idioti na svoj način i iz svojih razloga.
Budimo realni koliko dugo bi vama trebalo da prihvatite osobu koja je kao Lars i u situaciji u kojoj su njih dvoje bili.
Jako puno, a i da ne spominjemo kako vas uopće ne bi interesiralo mjenja li se ta osoba ili ne.
Povrijedila vas je i može se mjenjat koliko god želi i naravno da će te joj otežavati proces iskupljenja i naravno da joj se nećete ispričati kada pretjerate u svom otporu.
Budimo realni.
Govorim iz osobnog iskustva.

I da mislim da bi to bilo to iz ovog dijela, još trebamo samo odgovorit na pitanja i zaokružit ovu cijelu priču.

Prva dva pitanja su od LostSoul18120, a treće je od Nancy4EVER hahhaha.
Krenimo.

Prvo pitanje za Tonku
Iz crvene u crnu, zašto ženo?

Ne znam, trebala mi je promjena, a i razlog je stvarno sentimentalan.
Htjela sam da gdje god da odem imam dijelić Larsa sa sobom jer na taj način kad god njega nema, a mene je strah ili sam nervozna ili ne znam što radim samo pogledam u svoju kosu i sjetim se njega i koliko me voli i koliko mi je pomogao i sjetim se tog neopisivog osjećaja sigurnosti i potpore i bude mi sto puta lakše.

Drugo pitanje za Larsa
Kad si postao mekušac?

Dobro pitanje, stvarno dobro pitanje.
Mislim da sam oduvijek mekan, ali zbog svog macho ega i ponosa sam se morao praviti kako sam zapravo puno jači nego što sam osjećao to iznutra zbog čega sam stalno osjećao taj glupi pritisak i bio sam konstantno razočaran u sebe jer sam mislio da ne ispunjavam ona očekivanja koja su mi obitelj i prijatelji i ja nametnuli.
Bilo je grozno i mislim da sam zbog toga dosta dugo imao metlu u guzici jer nisam htio da ljudi vide moje slabosti jer sam znao da će to iskoristiti protiv mene, a ja nisam dovoljno snažan da bi se obranio od tog.
Sad sam puno bolji u tom području što zbog mog osobnog rasta što zbog Tonke koja mi je stvarno puno pomogla i naučila me da se volim bez obzira na sve.

I treće i završno pitanje za Tonkinu sestru pretpostavljam.

Kako znaš što se nalazi u Larsovom novčaniku?

Mislim kao osoba koja ga redovno potkrada ne bi li bilo vrijeme da napokon naučim što je unutra?
Naravno da bi.
Zezam se samo.
Lars ima tu iritantnu naviku plaćanja svaki put kad odemo van i onda kad otvori novčanik svaki put pokaže tu sliku kako bi vidjela njegovu "slatku" ženu.
Stvarno simpatično, ali ako to sljedeći put napravi kada odemo u kafić, uzet ću pepeljaru i bacit ću mu ju u glavu.

To bi bilo to od pitanja, a sada je vrijeme da ja postavim vama jedno.

Zašto su Lars i Tonka najbolji par ikad?
(Slobodno odgovorite u komentarima čak se i preporuča)

To bi bilo to, sretan vam Sveti Nikola, hvala na 1.6 pregleda i vidimo se na Božić sa novom pričom💜

6. 12. 2019.