Burekov plesni studio hehe

Ovaj nastavak će biti možda malo čudan jer je pisan u više navrata pa neki dijelovi možda budu pomalo čudnjikavi kako sam se ponovno uhodavala u ovu cijelu priču pa ono ispričavam se unaprijed.
Nastavak opet ima negdje oko 2K riječi što je po meni neka solidna brojka, niti previše niti premalo, a pjesma uz njega je baby, you are haunted house od gerarda waya.

Hvala na pažnji i uživajte u nastavku❤

Crvena kosa bila je ukročena, nepostojeće obrve popunjene, a inače roze ispucale usne bile su sjajne i mračne poput noći.
Izgleda kako je čudovište bilo na spoju, slatko.
Gotovo slatko poput namrštenog pogleda kojeg sam zadobio čim je moja velika glava omotana bandanom stigla u veliku prostoriju obloženu ogledalima.
Izgleda kako će patuljčica biti tvrdi orah, no ne smeta mi, obožavam izazove.
A i da ne spominjemo kako mi treba neka zanimacija ovih par mjeseci.
Djevojku nemam, društveni život mi se gadi, a navodno sam premlad kako bi postao alkoholičar.

,, Težak život, stari moj " ,  pomislim s podrugljivim smiješkom na usnama dok me plave oči namršteno promatraju kao da znaju što se dogodilo par minuta prije.
Ubio sam još jednu cigaretu džonom svojih crnih marti, ne mogu vjerovati kakav sam to samo hladnokrvni ubojica postao.
Grozno.
Ako ništa barem sam samo pušač, ali ne i licemjer.
Nikada nisam šokirano gledao te ljude obavijene crnim dimom i govorio im kako mi smeta odvratan miris katrana i čega sve ne.
Mene je fasciniralo to što svi oni žele umrijeti, a ipak izabiru onu najsporiju smrt.
Ne krivim ih.
Toliko smo uvjereni da želimo umrijeti da ne shvaćamo kako ipak želimo udisati ovaj život punim plućima koliko god ogavan i kompliciran bio. 
U to sam uvjeren koliko i u to da me ispod tog namrštenog lica i stotine zidova, Tonka ipak voli.
Jadna si cura jednostavno ne može pomoći, previše sam neodoljiv.
Da me sad čuje, dobio bi šakom u trbuh zbog čega sam beskrajno zahvalan na tome što ljudi i dalje nisu u mogućnosti koristiti telepatiju.

,, Dobra večer, dragi moji " oglasio se jedan od dinosaura ovog plesnog studija na što se moj zločesti ubrzo preobrazio  u onaj poslušni osmijeh posebno osmišljen za autoritete i ovakve situacije.
Kao osobi koja drži do svog ugleda, bilo mi je bitno da se savršeno prilagođavam situaciji.
Sa starijima sam morao biti pristojan i zainteresiran, s curama drag i suradljiv, a s dečkima glasan i uvijek spreman za gluposti.
Zbog takvog načina života izgubio sam sebe, svoje živce i ono malo razuma kojeg sam imao, ali ne žalim zbog toga.
Ovakav način ponašanja doveo me daleko.
Ponosni roditelji koji te puštaju da radiš što poželiš, prijatelji koji će učiniti ono što ih zatražiš i profesori koji te vole hvaliti i uzimati te kao dobar primjer iako to zapravo u dubini duše nisi bio.
Činilo se kako imam sve, zašto sam se onda osjećao tako prazno?
Možda zato što nisam bio predmet divljenja jedne mlade dame pjegastog lica i velikih očiju.
Glup razlog, ali ljudi žele ono što ne mogu imati pa me ne bi trebalo puno čuditi.

,, Dobra večer, dragi moji " ,   dinosaur izgovori ponovo, ovaj put glasnije i s manje entuzijazma nego prije.
Vjerujem kako je saznanje kako te nitko ne sluša bolno.

,, Dobra večer " ,  poput zbora vrtićanaca "veselo"  se zaderemo zbog čega se lažni smijeh na licu smeđokose niske ženice pretvori u jedan od onih ponosnih i iskrenih.
Kako samo male geste uvesele čovjeka pogotovo od generacije za koju svi kažu da ih zaboli kiki za sve.

,, Prvo ćemo vidjeti tko je sve danas tu, a zatim započeti s novim projektom.  Riječ je o plesu u parovima i trajat će kojih dva tjedna možda čak i mjesec dana ovisno o tome koliko ćete biti zainteresirani za to " ,  izgovori s blagim osmijehom kako ne bi prerano izgorila te svojim dugim urednim prstima uzima veliki blok ukrašen leptićirima.

Svaki trening je započinjao ovako.
Svi bi bili prozvani kao na streljanju, njihovi glasovi duboki i umorni, a lica pomalo sanjiva i nekako mrtva, sva osim jednog.
Činilo se kako njena pojava okupira moje misli mrzio ju ja ili ne.
Trebalo se odvojiti od te štetne navike, ubija moždane čelije.

Nisam jedan od onih što tračaju, ali ljubavni ugrizi na njenom vratu upućuju na to kako njen život nije toliko dosadan koliko sam mislio.
Iskreno kada sam ju tek vidio smatrao sam kako se svaku večer trpa sladoledom uz neki ljubić ili ljubavnu komediju,  ali onda je progovorila i bacila me skroz u neki drugi tok misli, gotovo sam ju smatrao ravnopravnoj sebi.
Ali to je nemoguće jer sam ja savršen u svakom pogledu, a svi ostali ljudi su smrtnici koji nisu vrijedni moje pažnje.
Nakon tog trenutka počeo sam analizirati svaki njen pokret, riječ, ali i njenu fizičku pojavu.
Nije mi dugo trebalo da nađem nešto zbog čega bi ju mogao poniziti u svojim očima, nitko nije savršen.
Njena kosa je bila prekratka, nokti predugi, oči previše blistave, trepavice previše crne, bila je tako tiha, a opet tako glasna.
Nije imala pravu mjeru ni u čemu.
Možda sam ju zato toliko i mrzio,  remetila je moj "savršeni" svijet bezličnih lica i monotonih glasova sa svojom jarkom kosom i nježnim tonom.
Grozno, ali izrazito potrebno.
Trebao mi je netko takav u mom životu kako bi mi pokazao kako uzde neće uvijek biti u mojim rukama.

,, Hvala " ,  promrmljam, no oči su mi i dalje na ljubičastim tragovima požude na njezinom vratu i krivo me shvati.
Nakon toga više ne gledam u njen vrat.
Njen ljubavni život me se ne tiče bez ozbira na njegovu blagu ironičnost, a ne bi me se ni ona trebala ticati.
No krivnja je jača i tjera me na stvari koje su tako bolno prisutne, a tako teške za opisati.

,, Evo, sada kada smo svi prozvani možemo početi odmotavati klupko zvano novi zadatak. Smatram kako će vam ovo pružiti priliku da bolje upoznate svoje kolege kao plesače, ali i osobe. Naučit ćete kako dišu, kako se kreću i koje geste lica najviše koriste. Osim njih kao osoba naučit ćete  raditi na suradnji, komunikaciji i novim pristupima na ples. Partnere ne birate sami kao u prošlim zadacima, već vučete papiriće, a ples vam je svima zadan, plesat ćete tango. Ja ću vas prozivati i kada vas prozovem doći će te do mene, staviti ruku u ovaj tamo crveni lončić i izvući jedan od papirića. Je li sada sve jasno ili možda netko ima neko pitanje o svemu ovome? "  govorila je onim svojim blagim majčinskim tonom uz pokoju kretnju rukama po zraku ili popravljanje već iovako izrazito stegnutog visokog repa, no bez obzira na njenu mirnu vanjštinu sjaj u njenim očima odavao je koliko je zapravo bila uzbuđena iznutra.
Možda čak i uzbuđenija od svih nas.
No reći ću vam iskreno, nikada me ovakve stvari nisu baš veselile.
Rad u paru mi je uvijek bio mrzak jer sam ovisio o svom partneru, a to me najviše živciralo.
Bio sam oduvijek vuk samotnjak i sve radio samostalno te sam takav bio i u plesu, čisti solist.

Kada je vidjela kako joj nitko neće odgovoriti na njeno pitanje, samo je nijemo kimnula glavom i počela s drugim streljanjem danas.
U zrak su bila ispucana razna imena.
Od dugih do kratkih, muška, ženska, strana, domaća, uobičajna, neobična sve dok napokon nije došla do mojeg imena kojeg je izgovorila s nekim posebnim ponosom i brigom.
Voljela me, to nije bilo teško za pogoditi, a nisam ni ja imao ništa loše protiv nje.
Bila je draga mala ženica puna konstruktivnih kritika i hrabrenja.
Zbog toga sam ju i volio, sruši te na pod pa ti zatim da ruku kako bi se s istog podigao.
Možda djeluje okrutno, ali ona zna što radi i slažem se u potpunosti s njom.
Da nje nije bilo, možda ne bi bio tako dobar plesač kao što sam sad.
Morao bi se hraniti mrvicama kruha i piti rosu poniženja.

,, Lars! " izgovori glasno poput moje majke, ali puno nježnije i toplije.
Moja majka imala je iritantan hladan visok ton koji je parao uši i slabio volju za životom čak i onim najhrabrijima, ali sam ju svejedno volio na onaj način kako bi sin trebao voljeti svoju mamu ili sam se barem pretvarao da je tako.

,, Stižem! "  smiješim se od uha do uha iako me boli oči i uši od gorke uspomene na ženu koja mi je podarila život, ali ne i ljubav.

Polako prilazim lončiću dok ga znatiželjno promatram.
Nije ništa posebno, a opet nije ni toliko običan koliko se na prvi pogled čini.
Pun je uspomena, sjećanja i dodira koji se osjete odmah čim prisloniš prste na hrapavu površinu unutar crvenog ljepotana.
Osim hrapavosti tu je i lomljivi oštri papir koji me bez obzira na svoju prividnu mekoću ipak može porezati do krvi te stoga oprezno šećem svojim kracima niz različita brda i doline sve dok jedno napokon ne uzmem u svoje blijede prste.
Tad se tiho nasmijem i zatvorim oči prilikom otvaranja jedne velike tajne želeći se što više iznenaditi.
Treba uživati u malim stvarima jer ima ih toliko puno, ali ih mi uzimamo zdravo za gotovo i padaju u zaborav koji ne zaslužuju.

,, Tonka " ,  zakašljem se lagano i izgovorim to slatko ime koje mi bez obzira na moju želju za promjenom ostavi gorak okus na jeziku.
Bit će ovo zanimljiv zadatak.
Ona tako sramežljiva i tvrdoglava, a naša tijela pritisnuta jedna uz drugo.
Već vidim njene crvene obraze dok se pokušava sakriti iza crvene guste grive.

,, Oho, zanimljivo! Bit će vas takva divota za gledati, a i da ne pričamo o tome što ćete sve naučiti jedno drugoga, čovječe jedva čekam! "  Sonja je oduševljena ovim uplitanjem sudbine, no Tonka ne dijeli njen entuzijazam i samo što ne proturiječi našem sparivanju.
Ah, micika, boji se da neće moći izdržati moju genijalnost.
Ne krivim ju iskreno, ovakav genij rađa se samo jednom.

,, Da, slažem se s vama u potpunosti, trenerice " ,  zvučim pomalo sarkastično, no vragolast osmijeh na mom licu potvrđuje koliko mi je zapravo drago što su se karte ovako odigrale.

Kad bi samo Gingerica bila ovako sretna kao što sam ja, zadovoljstvo bi bilo još veće.
Ovako sam sam u svom zadovoljstvu dok njene oči rade krugove i ruke se nalaze prekrižene na velikim grudima.
Ali ne brinem se ja, kad tad će se led oko njenog srca otopiti i prestat će me odgurivati od sebe.
Počet će me upoznavati sloj po sloj, činjenicu po činjenicu i imat će pristup cijeloj paleti mojih osjećaja bez obzira na to što nije bogzna kako velika.
Ne vjerujem kako će taj dan doći uskoro, ali ovo je prvi korak prema tome.
Možda mali korak za čovječanstvo, ali velik korak za ovog čovjeka.
Jednog dana ćemo biti prijatelji ako nikada ne odustanem i nastavim biti poput čička koji se uporno i gotovo neraskidivo lijepi za pseću dlaku.

,, Evo sada kada ste dobili svog partnera, priđite mu i malo popričajte. Razgovor mora biti ugodan i preporučam vam da ukoliko nemate nešto lijepo reći da ništa ne kažete jer dodatne tenzije će vam još više otežati posao, a i u dobi ste kada bi se već trebali znati nositi zrelo s ovakvim stvarima.
Za stvari koje slijede morate biti opušteni i morate normalno komunicirati s partnerom jer ako komunikacija nije na razini stvarno je nebitno koliko ste dobri plesači jer će vaš nastup biti jedna odvratna kugla mržnje, a sigurna sam kako to ne želite " ,  osjećao sam se nekako posebno pogođen ovim strastvenim monologom pogotovo još i više kada mi je crvenokosa mrzovoljka prilazila s podsmjehom na oblom licu i olujom u sivim očima.
Bez obzira na to što je smatrala ovu lekciju smiješnom bilo je očito kako je još ljuta na mene i postojala je velika mogućnost da danas neće surađivati sa mnom kako nas je Sonja uputila.

,, Tango, ha? Zvuči zabavno " , sarkastično je uzvratila i nasmijala se pomalo zabavljeno u smjeru svojih crnih čarapa na zvjezdice.

,, Da, jedino se bojim da se ne onesvijestiš zbog moje izrazito velike seksipilnosti. Ovako iz daljine ti se ne čini opasno, ali vjeruj mi, kada mi priđeš bliže postane pogubno " ,  moj inače prirodni pušački ton postane još gori u pokušaju neke lažne zavodljivosti dok smještam ruku na njeno otkriveno rame.
Obrazi joj se zacrvene zajedno s vratom i uz blesavi osmijeh na licu makne moju ruku sa svojeg tijela i blago se namršti.
Izgleda kao da ju je moj dodir opekao.

,, Istina, već mi je sada postalo vruće, a tek smo počeli " ,  komentira s vragolastim sjajem u očima i blesavo se nasmiješi u mom smjeru kao da ne može vjerovati o čemu pričamo.

,, Ah, ne mogu si pomoći. Jednostavno tako djelujem na ljude " ,  na to se samo posprdno nasmije i pod mojim budnim okom raspusti crvenu kosu iz visokog repa i gumicu smjesti na svoje zapešće.

Bez obzira na to koliko je ovaj pokret bio beznačajan ja sam u njemu pronašao neizbježnu simboličnost.
S njime je bila ono što je smatrala da mora biti :  lijepa, uglađena i elegantna.
Svoje nedostatke skrivala je šminkom i svoju kosu vezivala gumicom.
Bilo joj je bitno ono što on misli o njoj, možda ga je čak i voljela, ali nije mu htjela pokazati svoje pravo lice jer se bojala kako mu se neće svidjeti ono što vidi.
Negdje duboko u sebi znala je da on nju ne voli,  no nije si to htjela priznati na glas jer bi postalo stvarno, a ona bi se raspala pod pritiskom.

Ne znam zašto me to uopće čudi, okrutan je ovo svijet, a ona je samo jedan od krhkih lomljivih cvijetića koji hodaju zemljom.
Jednog dana će je ubiti vlastito srce, veliko poput kuće i toplo poput Sunca.
A nikad ne znaš možda je ubije i moj lažni zagrljaj dok u glavi zamišljam kako se nered koji ju labavo drži na mjestu pretvara u red od kojeg te bole oči i srce lupa brzinom metka.
U mojim očima ona je žrtva, a ja ubojica, ali samo zato jer ne vidim kako me ona zapravo trga dijelić po dijelić svaki put kad me pogleda u oči i nevino se nasmiješi u mom smjeru. 
Ne želim ju ubiti, no ne želim ni primiti taj metak.

Naivni ja, ne shvaćam kako je taj metak već odavno u meni.

Burek je otišao iz zgrade

Nadam se da ste uživali u nastavku jer ja nisam uživala u ispravljanju istog hihi
Zahvaljujem se svima vama, a pogotovo onima koji me duže prate i jako sam sretna i ponosna što vidite napredak u mom pisanju.
Hvala vam puno što ste ovako dobro primili priču, vaša podrška mi jako puno znači jer se zbog vas moja poruka daleko čuje, a ja rastem kao pisac i osoba.
Hvala još jedanput na pažnji❤ i doviđenja do sljedećeg puta.

7. 11. 2018.