Burekov govor

Evo nastavak nakon samo 2 tjedna, baš sam ponosna.
Nadam se da će vam se nastavak svidjeti iako nisam prošla kroz njega, a i da ne spominjamo kako je kratak i kako se ništa ne događa, al nema veze.
Slatki su jako.
A ako vas to nije utješilo sigurno će pjesma gore Lauv i Julia Michaels znači ljudi gore.
Fakat je odlično
Možda vam i ublaži gorki okus nakon ovog nastavka.
No da puno ne duljim, uživajte u nastavku i laka vam noć / dobro jutro❤

I p.s. hvala na skoro 700 pregleda

Suze na mojim obrazima kao da nisu bile moje dok sam ih brisao dugim prstima u nadi kako ih nitko neće vidjeti.

Bio je to Sizifov posao, one nisu htjele stati, ja se nisam predavao.
Sve do onog sudbonosnog trenutka kad je jecaj pobjegao s mojih usana.

Glasan i tužan nadglasao je tišinu u pustom hodniku, a mene je bilo sram jer sam si dopustio taj mali djelić slabosti.

Nakon tog krika za pomoć došlo ih je još.
Bili su jednako bolni i glasni kao prvi.
Možda čak i glasniji.

Bilo ih je teško kontrolirati možda čak i teže nego suze koje su sada neometano klizile niz moje obraze.

Vid mi je bio zamućen, obrazi rumeni od srama, a ruke duboko zakopane u džepovima hlača skrivene od svijeta i vlažnog lica.

Bilo me strah.

Zbunjenost me polako nagrizala poput kiseline.
Tuga probadala poput noža.
Sram me progutao poput crne rupe.

Sam i povrijeđen otišao sam pronaći svoje skrovište u jednoj od svlačionica gdje me nitko ne može čuti i vidjeti da pokušam složiti natrag ono malo srca što mi je ostalo.

To je problem nas hrabrih.

Pravimo se kao da nas ništa ne boli pa se svi igraju s nama gore nego žongler s lopticama.

A boli nas, gore nego što to možete zamisliti.

No nitko nas ne može spasiti, osim nas samih, a mi smo se odavno predali.

Ne marimo više za sebe.

Zapostavljamo naše duše.

Vodimo bitke i ratove i stalno ih gubimo.
Nemamo saveznika, a naš najgori neprijatelj smo mi sami.

To ne bi bio problem da mi nismo najokrutniji i najbrutalniji zlikovci koji hodaju zemljom.

Slamamo srca samo tako, režemo veze među nama i vičemo jedni na druge kad nam ponestane argumenata.

Bolno je to.

Iz usamljenog kuta gledaš kako okolina oko tebe svaki dan sve više truli, a ti ne možeš ništa učiniti kako bi to promijenio.

Gledaš uništenu djevojku okruženu trnjem i svaki put kad joj želiš pomoći se ubodeš.
Krv ti počinje curiti iz prsta na tlo.
Ni ti ni ona to ne primjećujete.
Nije vam dovoljno stalo.
Od boli ste previše otupili.
Ili možda ipak niste?

Ne primijetim korake dok poput fetusa ležim na podu.
Hladan je, prljav i neugodan, ali je jedina utjeha koju trenutno mogu dobiti.
Tako sam barem mislio sve dok koraci nisu postali snažniji u mojim mislima zbog čega sam gotovo počeo registrirati svijet oko sebe.

Buka u mojoj glavi je napokon utihnula, a zamijenila ju je škripa vrata i umorni uzdasi djevojke koja je u jednom trenutku svog života imala sve.

Bio je to crvenokosi ubojica.
Plave oči postale su dva nemilosrdna hladna jezera, no mene nije bilo strah.
Nasmiješio sam se ludo, a zatim sam se okrenuo na drugu stranu kako ne bi vidjela moje crvene oči.

Izgledala je poput umora dok se smještala na pod pored mene uz iscrpljeni uzdah i par borica na namrštenom čelu.

Poput tuge me pogledala brižno i znatiželjno i okrenula me prema sebi.

Čim me pogledala u oči, uhvatila ju je grižnja savjesti.

Maknula je kosu s mog čela i obrisala nemilosrdne suze koje su natapale moje obraze.

,, Žao mi je " , izgovorila je tiho i razgovjetno i primila me za ruku.

,, Znam, i meni je isto " , svoje prste isprepletem s njezinima i uputim joj mali utješni smiješak.

,, Bila sam tvrdoglava i povrijeđena i nisam mogla podnijeti činjenicu da mi se svijet koji sam toliko pažljivo gradila raspada pred očima, a ja ne mogu učiniti ništa kako bi ga spasila. Znam da je to jadna izlika, ali stvarno mi je žao. Bila sam toliko puta odvratna i zla prema tebi. Odbijala sam te stalno i namjerno stvarala udaljenost među nama. Bilo me strah. Polako sam se počela zaljubljivati u tebe, svaki dan si mi se sve više i više uvlačio pod kožu. Jako si fizički lijep, ali to nije ono što me privuklo k tebi. Ti si moja druga polovica i ne mogu ti ni opisati slobodu koju osjećam kad sam s tobom. Osjećam se sigurno i sretno i svi moji problemi uz tebe postanu lakši " ,  govorila je nježno i tiho, plahe oči klizile su po mom licu, dugi prsti su blago stiskali moj dlan.
Govorila je točno ono što sam htio čuti.

Bojao sam se da je to samo neka varka ili san iz kojeg ću se probuditi razočaran i shrvan, no nije bila.
Potvrdile su to njene usne na mojem nosu.

,, Ne želim te povrijediti " ,  kaže uz mali smiješak i smjesti svoju glavu na moje rame.
Divna opuštajuća atmosfera.
Čekamo samo da nas netko uhvati u najranjivijem položaju.

,, Da, ni ja tebe ne želim povrijediti " ,  ostavim mali poljubac na njeno tijeme i priljubim ju još više sebi.

,, Prekinut ću s njim " ,  izgovori u moj vrat i umorno izdahne.

,, Zašto? Zar nije najbolji dečko na svijetu? "  upitam pomalo sarkastično uz smrtonosan djelić otrova.
Da nisam bio u pravu, ne bi tako likovao.
No pošto jesam, neka se spremi na najgore.

,, Nije " ,  nasmiješi se nekako tužno i glasno.

,, No kad si s nekim toliko dugo, teško je pobjeći " ,  izgovori nekako zamišljeno i nostalgično kao da se sjeća onih dana kada je još bilo dobro.

,, Počnete razmišljati kao jedno i čini ti se kako više ništa ne možeš sam " ,  pogledi nam se spajaju, šašave maske blistaju na našim licima, a ruke čvrsto spojene kao izraz duboke utjehe i potpore.

,, Nismo normalni ", pomislim i nasmijem se sam sebi u bradu.

,, Da, i onda lijepo nađeš nekog i istovariš sva sranja na njega " ,  pogleda me pomalo namršteno i svojim nosem nježno dodirne moj obraz kako bi mi šapnula u uho koliko me mrzi. 

,, Točno tako " ,  preokrene zaigrano očima i isplazi mi jezik kao mala zaigrana beba.

,, Lijepo, lijepo. Nisam znao da ti toliko značim " ,  sad je red na meni da preokrenem očima.
Ne može se samo ona zabavljati.

,, Pa nisi ni trebao znati, bitno je da ja znam " ,  iz ležećeg položaja premjesti se u turski sjed i bez riječi uzme moju ruku u svoju da bi na nju otisnula mali gotovo neprimjetni poljubac.

Gesta je na prvi pogled jednostavna i ništa ne znači, ali je meni u tom trenutku značila sve.

Značila je uzajamno povjerenje.

Toga prije nije bilo jer smo oboje nosili preveliku prtljagu iz prošlosti.

Mislim i dalje je, ali sad ju barem nosimo zajedno.

,, Dugo ti je trebalo da to shvatiš " ,  podrugljivo se nasmiješim i dalje na podu te smjestim slobodnu ruku ispod glave.

,, Istina, hvala što nisi odustao,  znam koliko mogu biti tvrdoglava " ,  izgovori uz mali sramežljivi osmijeh i slegne posramljeno ramenima.

,, Nema na čemu, zbog ljudi kao ja si i morala podignuti svoje zidove " ,  govorim iskreno, ipak je to ključ svakog odnosa.
Zdrava komunikacija.

,, Događa se kad nekom prerano daš svoje srce na dlanu. Zdrobe ga bez imalo grižnje savjesti. Boli ih briga.
Neće njima ostati ožiljci " , izgovori pomalo ljuto i povrijeđeno.
Izgleda kako vrijeme ipak ne liječi sve rane.

,, Da, zato je nekad bolje ostati hladan. Spriječi brojna razočaranja " ,  nasmiješim se kiselo uz dodir svoje klasične šarmantne ciničnosti.

,, Istina, ali na taj način i propustiš mnogo prilika " ,  kimnem glavom na njezinu izjavu uz zamišljen pogled usmjeren prema paučini na stropu.

,, Možda, ali jako boli " ,  znam da zvučim poput malog djeteta, ali ne zanima me.
Svatko ima pravo pustiti   dijete zarobljeno u nama.

,, Sve boli, ovo je skoro slatka bol " ,  namigne mi uz blesavi smiješak na rozim usnama.

,, Ma naravno " ,  preokrenem očima jer je to dio moje macho osobnosti i prekrižim ruke na prsima poput tvrdoglavog
razmaženog patuljka.

Osjećaji su odvratni, a ja sam još odvratniji jer ih imam.

,, Osjećam se kao patetičar kad sam s tobom " ,  umorno uzdahne, ali se na njenim usnama ubrzo nađe veliki sretni smiješak.

,, Možda zato što jesi " ,  nasmiješim joj se lažno i par puta mrdnem gore-dolje obrvama poput nekog propalog zavodnika u kasnim šezdesetima.

,, Lars! " pogleda me namršteno i opali me rukom po ramenu kao da će me to potaknuti da povučem svoju izjavu.
Neće, ali petica za trud.

Uf, kako sam zao.
Ni plišani medo nije tako zločest kao ja.

,, Da, srećo? " nasmiješim joj se provokativno i nevino trepnem okicama kao da će me to spasiti od smrtne kazne koja ubrzo slijedi.

,, Povlačim sve što sam rekla, nemoguć si " , iziritirano otpuhne crveni pramen s lica i ljutito smjesti ruke na bokove poput neke ljutite sredovječne majke.

,, Znam, zato me i voliš ".

,, Naravno, ti si ljubav mog života " ,  izgovori dramatično i prođe rukom kroz kosu kako bi otkrila lijepo nasmijano lice i usne koje mi prije nisu značile ništa, a sada mi znače sve.

Primamljive i slatke pozivale su na još jedan zabranjeni poljubac.

,, Ne bih volio drukčije " ,  znam da je moja izjava sladunjava i da je to zločin zbog kojeg ću završiti na giljotini, no ne mogu se prisiliti na brigu.

Svaki trenutak koji ne provedem govoreći ono što osjećam je traćenje vremena kojeg nemam.

17. 3. 2019.