Dvadeset šesto poglavlje

Približavala se groblju, a onda ugledala muškarca kako stoji kraj groba pognute glave. Oprezno mu je prišla. "Dobar dan."

Trgao se i pogledao je. Nekoliko trenutaka ju je zapanjeno gledao, a onda odmahnuo glavom i klimnuo. "Ti mora da si Milova unuka?"

Klimnula je glavom. "Vi se nalazite na tetinom grobu, pa mislim da ste moj nesuđeni teča."

Osmehnuo se i klimnuo glavom. "Vukota, drago mi je."

Prihvatila je njegovu ruku. "Mia, takođe."

"Došla si da zapališ tetki svijeću?"

Slegnula je ramenima. "I baki i pradeki. Nisam želela da Vas uznemiravam, nisam znala da ste ovde."

"Ne smetaš, samo sam malo razgovarao sa njom."

Potapšala ga je po ramenu. "Verujem da Vas je čula. Mnogo ste je voleli?"

"Nju su svi voljeli, Mia."

"I svi ostali su se oženili."

Nasmejao se. "Oni nisu bili te sreće da im ona pokloni svoje srce. Ja jesam i ne mislim to da iznevjerim."

Slegnula je ramenima. "Mislim da se ne bi ljutila."

"Ni slučajno", začula je glas u svojoj glavi. Ironičan, naravno.

Prevrnula je očima. "Nije stvar u tome da li bi se ona ljutila, Mia, nego u tome što ja ne bih mogao da pružim isto, a nijedna žena ne zaslužuje da da sve, a ne dobije ništa. Moje srce je dolje.", promrmljao je i pokazao ka grobu.

Mia se stresla na te reči. Doduše, kad ga je malo bolje pogledala, njena tetka je delovala mnogo življe od njega. "I ona je Vas mnogo volela. Mislim, sigurna sam u to, čim ste danas ovde.", promrmljala je, kad ju je čudno pogledao.

"Očajan si lažov."

Rešila je da je ignoriše. Definitivno nije želela da ovaj čovek pomisli da je luda. Klimnuo je. "U pravu si, jeste. I nemoj da mi persiraš."

Osmehnula mu se. "Neću. Znaš, sutra se udajem, pa pozvan si, sa čika Vuletom."

Namrštio se. "Koliko ti je godina?"

"Sedamnaest."

"Da nije malo prerano? Mile i Vule nisu hteli ni da čuju da se uzmemo prije nego što Ljeposava postane punoletna."

Slegnula je ramenima. "Možda, ali... Prvo, moji drugi baba i deda žele da me odvedu odavde, a vrlo lako će dobiti socijalnu službu na svoju stranu. Oni su iz Beograda i imućni su. Naravno, zaboraviće da im kažu sitnicu, a to je da žele da me udaju za bradavičastu svinju."

Zasmejao se. "Bradavičastu svinju? Zašto?"

"Da me vrate na pravi put. Oni su muslimanske veroispovesti, kao i moja pokojna majka, ali su je se odrekli kad se udala za nevernika."

"Zato se udaješ za momka odavde?"

"Molim? Ne, naravno da ne. Taj prokleti veštac me je omađijao istog momenta kad sam ga videla. Udala bih se svakako za njega, samo bismo verovatno sačekali da se malo bolje upoznamo."

"Veštac? Povučeni momak sa blutut slušalicom?"

Zapanjeno ga je pogledala. "Zašto nisi rekao Vuletu i ostalima da ne priča sa mrtvima i...?"

Nacerio se. "Očigledno je da je momku prijala samoća i da iz nekog razloga želi distancu od ljudi. Vjeruj mi, da sam im rekao, ne bi mogao da ih se otarasi. Usput im nije bilo dosadno, dok su sedeli i izmišljali priče o njemu."

Nasmejala se. "Baka Kata je još prve večeri sasvim ozbiljno izjavila da on samo hoće da se približi meni, odvuče me u svoju jazbinu i napravi mi još mnogo malih veštaca."

Vukota se nasmejao. "Vjeruj mi da tek sad vjeruje u to."

Napravila je grimasu. "Verujem. Uskoro će mrak, trebali bismo da krenemo."

Čovek je prevrnuo očima, pa pokazao rukom ispred sebe. "Ovde se ništa ne mjenja. Kao i za vilinu vodenicu, pretpostavljam da i tamo imaš zabranu?"

Slegnula je ramenima. "S' obzirom na to šta sam tamo videla, nije baš da su samo priče. Moj bivši dečko je pokušao da me uvuče u nju, ali nešto je video, pustio me i počeo da vrišti i beži, ali je pao u nesvest od straha. Posle je pobegao u šumu, a kad su ga našli, tvrdio je da mu neko šapuće na uvo i da ga jaše.", promrmljala je.

Bledo ju je pogledao. "Očigledno je bio bolestan, samo to nisi primetila."

"Možda."

U tom trenutku su ušli u selo i ugledali Despota kako izlazi iz kuće. Široko mu se osmehnula. Nasmejao se, prišao im, a onda je privukao sebi i nežno je poljubio. "Dobar dan.", promrmljao je čoveku, koji im je prišao. Viđao ga je i pre ovde.

"Dobar dan, Vukota.", ljubazno je rekao i pružio mu ruku.

Ovaj je prihvatio. "Despot, drago mi je.", promrmljao je i pogledao u Miu. "Milo mi je rekao da dođem na ručak."

Nasmejala se i slatko ga poljubila. "Hoćeš i ti sa nama?"

Čovek je uzdahnuo i pogledao ka kući. Prisustvo ove devojke ga je izbacilo iz koloseka. Ne samo što je ličila na njegovu Ljeposavu, već je imala i njenu vrckvu narav. "Svratiću večeras da obiđem Mila."

Klimnula je glavom. "Važi, vidimo se.", nasmejano je rekla, pa povukla Despota za sobom. "Mora se priznati da tetka izgleda mnogo življe od njega."

Despot se nasmejao. "Slažem se. Gde si bila?"

"Kod tetke na grobu. Nešto me je vuklo da odem tamo. Nisam ni znala da je on tu.", progunđala je ulazeći u kuću.

"O kome je reč?"

Nasmejala se i poljubila deku u obraz, pa sela. Sve je već bio postavio. "Vukoti. Bila sam na groblju da upalim sveće, a on je već bio tamo kad sam došla."

Milo je uzdahnuo. "Uvek prvo tamo ode, Mia."

Klimnula je glavom. "Rekao je da će svratiti večeras da te obiđe."

Milo se nasmejao. "Nisam ni sumnjao u to. Hajde, jedi."

Stajala je ispred ogledala i gledala se. "Ljepša mlada nije koračala ovim selom."

Nasmejala se i okrenula se ka teti. "Verujem ni sa većom tremom."

"Vjerujem da svaka mlada ima tremu."

Klimnula je. "Verovatno. Doći će i Vukota. Možeš li i njemu da se prikažeš?"

Ljeposava je uzdahnula. "Mogu, Mia, ali ne želim da ga povredim više nego što jeste. I ne, neće mu biti lakše."

Klimnula je glavom. "Znam, samo... Bilo mi ga je žao juče."

"Ti si dobra djevojka, Mia. Hajde, danas je tvoj dan, jedino na šta ti treba da misliš je tvoj dragi. Moram da priznam da je i on izuzetno ljep."

"Videla si ga?"

"Bila sam radoznala. Stani na prozor i vidjećeš ga."

Mia je potrčala ka prozoru i pogledala van. Despot je upravo u tom trenutku izašao iz kuće, duboko uzdahnuo, pa pogledao ka njenoj kući. Morala je samoj sebi da prizna da lepšeg muškarca nije videla. Na sebi je imao crne pantalone i crni dugački kaput. Smakla se sa prozora kad je pogledao u njenom pravcu, pa pogledala u tetku. "Srce će da me opali."

Ljeposava se nasmejala. "Samo se smiri. Ti si bar prvu bračnu noć prebrinula."

Mia je prasnula u smeh. "Idem..."

"Đe ćeš? Nema izlaska odavde dok te ne kupi."

Bledo ju je pogledala. "Od koga?"

"Vukota je ispred vrata, on će te prodati."

"Ti me izvedi i predaj."

Ljeposava se nasmejala, a Mia je imala osećaj da taj smeh odzvanja celom kućom. "Ja ću ga svakako sačekati i reći mu par reči, ali mislim da nije dobra ideja da se tamo pojavim."

Frknula je i sela na krevet. "Ti si moj najdraži gost danas. Gde je baka?"

"Tu je, Mia, samo je cmizdrava, pa ne želi da se pojavi. Oduvek je plakala na vjenčanjima, a danas joj se udaje jedina unuka."

Mia se osmehnula. "Mogu sve da vas zamislim ovde znaš. Tebe, pradeku, baku, mamu..."

"Oca?"

Sevnula je očima ka tetki. "Za njega ne želim više da čujem. Izneverio nas je sve. I nikad mu neću moći oprostiti što je branio ubicu iz porodice koja mi je oduzela tebe. Sve drugo bih i mogla, ali to ne mogu!"

"Ja sam tu, Mia."

"Da, kao duh. Nisi imala ništa od onoga o čemu si sanjala, gledaš Vukotu tu, a..."

"U redu, smiri se. Ne želim da se rasplačeš, ne danas."

Duboko je udahnula, pa klimnula glavom. "Dobro. Jel to ulaze?"

"Mislim da su upravo ispred vrata."

Skočila je na noge, došla do vrata, a onda pogledala u tetku. "Ne moraju oni da te vide, ali ne ostavljaj me samu."

Osmehnula joj se. "Nikad te neću ostaviti samu."

Videla je kako se kvaka pomera i srce je počelo ludački da joj tuče. Iza tih vrata se nalazio Despot i došao je po nju! Vrata su se otvorila i Despot se sa širokim osmehom pojavio na njima. Ušao je, pa joj pružio ruku. Spustila je ruku u njegovu i približila mu se. Oboje su imali osećaj da će im srca izleteti iz grudi. "Prelepa si, dušo.", tiho je rekao.

"Kao što si i sam svestan, nadam se, predajem ti najveće blago koje imam. Nemoj da ti padne na pamet da je ikad povrijediš, ćaća će ti biti najmanji problem."

Mia je zagrizla usnicu i pogledala ga, pa izvila obrvu. "Od danas, dokle god sam živ, bićeš sve moje."

"Dugo ćeš ti da živiš, ukoliko to ispuniš, u suprotnom..."

Mia mu se osmehnula i još više mu se približila. "Mislim da si shvatio.", tiho je rekla.

Zasmejao se,  onda je izveo van, pa pogledao u Mila. "Obećavam ti da će uvek biti sigurna uz mene, Milo."

Mia je pogledala u starce iza njega. Učinilo joj se da je baka Kata promrmljala nešto u sebi i mogla je da se kladi u život da je i sama izgovorila neku pretnju sličnu tetkinoj. "Znam da hoće. Od danas, moj si unuk, koliko i ona unuka. I jedino što vam želim je da usrećite jedno drugo, sine, sve ostalo je nebitno. Mia, ti znaš da je ovo tvoja kuća i sad i zauvek, zar ne?"

Pustila je Despota, prišla deki i jako ga zagrlila. "Hvala ti, deko. Ne idem daleko, prekoputa i ne planiram da te ostavim samog."

Nasmejao se i uzvratio joj jak zagrljaj. "Hajde, vrijeme je da krenemo."

Klimnula je glavom, a onda se okrenula ka Despotu i pogledala ga. Uzeo ju je za ruku i poveo je van. Sita i Aslan su već stajali sa ostalim konjima ispred kuće. Despot je skočio na Situ, a onda joj pomogao da sedne ispred njega, čvrsto je obmotao rukom i privio je uz sebe. Sačekali su ostale. Milo je krenuo prvi, a za njim i Despot i Mia, pa ostali. "Jedva čekam našu prvu bračnu noć.", tiho joj je prošaputao na uvo.

Prasnula je u smeh. "Zar je već nisi iskoristio?"

"Ne, dušo, nisam. Planiram da iskoristim svaku u narednih pedesetak godina."

Zasmejala se, privila se uz njega i pogledala ga u oči. "Moram da priznam da jedva čekam."

Nežno je prešao šakom po njenoj skupljenoj kosi. "Predivno ti stoji, samo mnogo više volim kad je puštena."

"Zašto?"

Slatko ju je poljubio. "Mogu da uvrzem šaku u nju. Jesi li spremna da postaneš gospođa Karajlić?", upitao je kad se Virpazar pojavio ispred njih.

Zasmejala se i klimnula glavom. "Spremna sam."

Turisti koji su se tog dana našli u Virpazaru, a i mlađi meštani, imali su prilike da vide nesvakidašnji prizor. Malu svadbenu povrku na konjima, prelepu mladu i mladoženju, nasmejane i srećne. Zaustavili su konje kraj opštine, Despot je skočio dole, a onda je nežno spustio sa Site. "Jaoj, što si lepa, Mia!", Ada je ciknula i zagrlila je.

Mia joj je uzvratila jak zagrljaj. "Hvala ti što si tu. Teta Merjem...", nežno je rekla, pa i nju zagrlila.

"Znam da nemaš majku i znam da nije isto, ali šta god da ti zatreba, ja sam tu."

Mia se nasmejala. "Znam da jeste i beskrajno sam Vam zahvalna za to. Čika Suade..."

"Čestitam, dijete. Milo, nek ti je sa srećom udaja unuke."

Milo je klimnuo glavom, zahvalio se, a onda se srdačno pozdravio da njima. "Pa da mi je neko pričao, ne bih mu verovao. Ima mjesec dana kako si nam došla, a već te udajemo. Znao sam još ono veče da ćeš ti ostati s' nama ovdje. Hajde, hajde, vrijeme je da se ulazi.", Emir je rekao, pa ih oboje pogurao unutra.

Mia se nasmejala. Činilo joj se da je on više uzbuđen od njih dvoje zajedno. Uzela je Despota za ruku, pa ga povela unutra. U malenoj prostoriji ih je sačekao matičar. "Dobar dan. Milo Vukmirović, da li se Vi, kao zakonski staratelj, slažete da se ovo vjenčanje danas obavi?"

"Slažem se, gospodine.", Milo je ozbiljno rekao.

"Odlično, potpišite ovdje, molim Vas, pa da nastavimo."

Milo je bez reči potpisao saglasnost, a onda napravio par koraka unazad, kako bi napravio mesta mladencima i kumovima. "Pa, dragi prijatelji, danas smo se ovde okupili kako bismo zaključili brak između Mie Vukmirović i Despota Karajlića. Moram da priznam da mi je posebno drago što sam danas ovdje sa vama, jer čitavih petnaest godina nijesmo imali mladence iz Poseljana. Iskreno želim da ovo ne bude nov početak samo za ovo dvoje mladih ljudi, već i za čitavo selo.", matičar je veselo rekao, a onda pogledao u Miu i Despota. "Da li ste spremni da krenete u zajednički život?"

Mia je jedva uspela da klimne glavom. "Jesmo, gospodine.", Despot je ozbiljno odgovario.

Matičar je klimnuo. "Mia Vukmirović, da li prihvataš Despota Karajlića za svog muža, da ga voliš i poštuješ u dobru i zlu?"

Mia je pogledala u Despota, pa vratila pogled na matičara. "Prihvatam."

"Despote Karajlić, da li prihvataš ovde prisutnu Miu Vukmirović za svoju zakonitu ženu, da je voliš i poštuješ, u dobru i zlu?"

Despot je ponosno klimnuo glavom. "Prihvatam."

Salom se razlegao aplauz prisutnih. "Odlično. Pošto više nema zakonskih prepreka za zaključenje braka, zamolio bih vas da se potpišete." Prvo se potpisao Despot, a odmah zatim i Mia. Osmeh mu se raširio licem kad je video svoje prezime pokraj njenog imena. Zatim su potpisali i Emir i Ada, a onda ih je matičar pogledao. "Pa, čast mi je da vas i zvanično proglasim mužem i ženom. Despote, možete poljubiti mladu."

Despot se nasmejao, privukao je sebi, a onda je željno poljubio. "Volim te."

Zasmejala se. "I ja tebe, Despote."

Jedan po jedan su im čestitali, a onda su se svi zajedno uputili ka brod-restoranu. Mia je pogledala u sve te starce, koji su sedeli za njihovim stolom i u tom trenutku dobila potvrdu da je ovde njeno mesto, među svima njima. Do pre samo nekoliko meseci je maštala o ogromnoj svadbi, sa svim svojim prijateljicama, a u ovom trenutku ne bi ništa ona tu primenila. Osim da su tetka, majka i baka sa njom tu. Pogled joj je zalutao u ćošak, a osmeh joj se raširio licem, kad je videla tetu i baku kako stoje i posmatraju je. Pa, nije baš kako je želela, ali bitno je da su ipak bile tu, pomislila je, a onda nežno poljubila Despota u obraz i naslonila se na njega. Izgubila je mnogo, ali je i dobila više nego što je smela i da zamisli. Despot ju je pogledao, nežno je pomilovao po obrazu, pa je privukao sebi. Od danas on ima porodicu, Miu, njenog deku i ove dobre starce i nije planirao da dozvoli da mu to iko ukrade, po bilo koju cenu.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top