Aha - baš sam bila testirana na samom početku ovogodišnjeg učestvovanja! Što je dobro - jer sam si obećala da ću se, za razliku od na početak i kraj, ovaj put fokusirati na sredinu učestvovanja, da njom budem zadovoljna!

Nego, desilo se to da su me dočekale posljednje i najbitnije pripreme na samom prvom danu NaNoWriMo-a! I dočekale su me jer sam te sedmice imala menstruaciju i odlučila sam slušati svoje tijelo i njegov životni ciklus i fokusirati se na to. Na sreću, prvi dan NaNoWriMo-a mi je ipak prošao super i zato mi je mjesec novembar otvoren super osjećajem!

Znači, u utorak, prvog dana, sam:

- pripremila glavni plan (PLAN A) pisanja (svakog dana trebam napisati 1667 riječi uz jedan Virtual Write-in)
- napravila potrebne YouTube playlist-e (muzičku (autumn/fall inspired), kompilaciju 30 starih NaNoWriMo Virtual Write-in(s), meditacije fokusirane na pisanje i kreativno stvaranje, yoga videe također fokusirane na pisce)
- odredila nagrade za svaki dan (jedna epizoda animea ili Usagi Drop ili Wotaku ni Koi wa Muzukashii) i za svaku sedmicu (jedan bubble/boba čaj)

Od samog početka sam mogla primjetiti da sam ja night owl tj. da dostižem broj napisanih riječi negdje iza ponoći, većinom dosta poslije. Doduše, moram uzeti u obzir da mi je život baš haotičan ovog mjeseca pa mi je jedino sigurno, mirno vrijeme baš u ta doba.

Također, već trećeg dana - u četvrtak - sam shvatila koliko mi writing prompts iz Virtual Write in(s) pomažu! I iako sam zbog njih pisala scene koje se možda i neće naći u finalnom djelu, baš to mi je dozvolilo da dubinski razvijem tu priču i na koji način je trebam ispričati tj. zašto je uopšte pričam.
Evo, da i ovdje zabilježim jer sam tog dana napokon nastavila raditi na Svarogov san o Kalini i da ovdje prvo naglasim - tom djelu treba dosta prepravki, makar s moje strane u tom "dubinskom" dijelu priče. Ostat će glavna poenta ista, naravno, ono zbog čega je i pišem tj. pričam, ali pošto ne moram nigdje žuriti i pošto se i sama još uvijek razvijam dozvolit ću si i da se moja (nezavršena) djela razvijaju sa mnom.

Sve je krenulo nizbrdo u petak - četvrtog dana - kada mi je volju i za čim, pa tako i NaNoWriMo-m ubio razgovor s jednim roditeljem. Iako imam želju da se malo ispušem ovdje, ipak je to, iako težak, privatan razgovor i ne bih da nam skreće pažnju s onoga što je ovdje zapravo bitno. Ali da sam taj dan radila na djelu koji se vrti oko moje porodice - jesam vala.

Pošto sam bila previše rastresena, tog dana nisam napisala isplaniran/potreban broj riječi.

Naravno, situacija s tim već spomenutim roditeljem se produžila na taj cijeli vikend, tako da sam u nedjelju napravila novi plan tj. plan odmah nakon glavnog plana (PLAN B), isplaniravši nadoknađivanje svog propuštenog pisanja od tog vikenda.

Realizacija plana B počinje druge sedmice, od utorka 08.11.

- Ukupan broj napisanih riječi ove sedmice: 6.820

- Neki citati teksta napisanog ove sedmice:
"Jezik je bio prva prepreka. Obrazovni sistem druga. Promjena ponašanja kada shvate da nisi neki drugi stranac, već bosanac treća. Četvrte, pete, šeste i ostalih se više ne sjećam."

"Ne, Brahms nije ubojica. Barem nije bio. A to i nije važno. Iz onoga što sam saznao, za svoj život se ne morate brinuti. Doduše, nisam siguran kako će Brahms podnositi goste nakon svega, ali vjerujem da ćete se moći dogovoriti.
Ja od vas ne tražim da ga zaskočite prvom prilikom. Ni da mu udovoljavate. Ni da živite s njim. K vragu, vila je dovoljno velika da se viđate koliko jednom sedmično, ako i toliko. Možete se potruditi da se nikada ne viđate, što biste i trebali po mom mišljenu. Tražim od vas da se zadovoljite ovime što vam nudim, izlječite od traume i proživite svoj život kao da se ništa od ovog nije desilo.
Možda vam i na kraju sve ostane. Zavisi kako odigrate svoje karte. Samo ih nemojte igrati protiv nas."

"Zaboljelo me je negdje, ma tamo gdje bi bilo srce, koje je se ujedno i oštetilo/okrhnulo, ali i zakucalo jače želeći da mi dadne snage da se odbranim i/ili borim protiv tog napada na mene.
Bijes je zakucao na vrata mog uma, spreman da sjedne za upravljač mojih usta."

"Puno puta sam poželjela vratiti se u tu sobu, sjesti za taj sto, uz tu kahvu i zvuk Farme, Parova, Zadruge, Ninja Warrirosa, Survivora, Melek, Slagalice, Potjere... većinom kada mi je bilo najteže, kada je život tražio više nego što sam ja mogla dati. Kada je vrijeme prolazilo dok sam radila na onome na čemu zapravo nisam željela raditi, a morala sam kako bih preživjela i dok sam išla putem na kojem nisam željela biti.
Samo sam htjela biti tamo gdje mi je srce, gdje je sutra olakšano, gdje sam slobodna, a opet nisam fizički sama i usamljena. Gdje mogu doći i otići kada želim. Gdje sam dobrodošla kakva god da sam."