*PESMA KOJA PRATI PRICU "KAO NIKAD KAO NEKAD -MILAN STANKOVIC" ❤
Uvijek sam se pitala kad bih nekom ispricala nasu pricu kakav pocetak bi ona trebala da ima. Mozda da pocnem sa opisom prelijepog ljetnjeg dana kada sam prvi put odgledala film "Warm bodies" na terasi svoje kuce dopustajuci sa sunce dotakne moj bijeli ten. Prvi je dan ljeta i dok je vecina okolnih drzava morala da trpi kisu, za cudo sunce je kod mene bilo prejako. Htela bih i da opisem prirodu, tiho je ovde... selo kao selo puno zivotinja i zelenila, ali svi gledaju svoja posla,mislim na seljake, retko ko sa kim prica i svi su ogradjeni ogromnim ogradama za dobrobit sela i umanjenje svadja. Nekad kao deca znali bi noci i noci provoditi jureci i vristeci da cak i susjedno selo cuje da se kod nas nesto desava,telefon je bio poslednja stvar koja bi nam padala na pamet, a da ne prucamo o odlaganju ucenja za osnovnu skolu. Nego,odrastali smo...Poslaskom u srednju skolu neki su se odselili,neki otudjili i polako smo prestajali da se druzimo ili cak javljamo na ulici... STETA...

Buke gotovo da nema,desi se da starim mostom ispod presusene rijeke prodje stotinjak automobila ali nijedan nije zalazio u nase krajeve... Period nekog cudnog virusa zadesio je svet pre ljeta, neki su se plasili neki su bili "lagani" i bez ikakvog straha sve u svemu dolaskom ljeta gotovo da je virus na tren stao... Bar smo tako svi mislili. Polako se svet vracao u normalu,slusas vijesti sa svih strana o drzavnim udarima, nepovjerenju vlade, kriminala profesora na fakultetima cak i predsednika drzave koja se granici sa mojom, pustanje migranata kroz granice nase zemlje. Medjutim sto sam manje znala o tome osjecala sam se ljepse i ako su osnovne studije koje sam upisala usko povezane sa politikom i u obavezi sam da budem informisana. Ovo je ipak mesto za ljubavne price,ne za politiku...
Guzve su ponovo na ulicama, buka gradskog saobracaja se vratila i fakulteti su poceli,oh da ucenje svaki dan. Mislila sam da 2020 godinu vise nista ne moze da spasi,gotovo da se svuda nesto lose desava, a onda... Onda se desio on. Mozda najveca greska rekli bi jedni, mozda najljepsa uspomena rekli bi drugi... U okrutnom svijetu gde se i u 21. Vijeku vode ratovi, gde radis da bi preziveo ne uzivao, gde dijete odgajas da bude vaspitano i u dobrom drutvu dok na svakoj strani vrve poroci, tu gde predrasude razaraju ljepotu komunikacije i ljubavi prema drugima zadesio se i on... On koji mozda ima najvise prvo da mrzi ljude,da im ne vjeruje nije gubio nadu i ljubav i pokazao mi je koliko je borba za zivot u njegovom svijetu okrutna ali da i dalje postoji njeznost i ako ne dolazi iz sveta gde ona nikad nije bila moguca. Neki ce reci tuzna prica,neki ce reci poucna, sigurno ce neko pomisliti previse politike,previse filozofiranja ali... Ovo je nasa ljubavna prica,realna prica danasnjice i slika svijeta u kom zivim 20 godina... Vise ili manje staza zivljenja nego ti djelimo istu sudbinu na kraju.

♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡♡
Nadam se da ce ova prica biti bar malo zapazena i da ce je ljudi procitati. Potrudicu se oko nje bice ljubavni fazon ali i malo realnosti bez bogatog glavnog lika,bez kriminala sa "losim likom" koji postaje dobar. Zelim da vam prestavim sliki svijeta kakvog ga ja vidim i da neko mladji nauci nesto, a da stariji mozda nauce mene necemu ako budu zeleli da komentarisu. ❤