part 1

Dok neko uziva u milionima zaradjenim porezima od ljudi koji se bore da prezive,zapravo od nas gradjana sa druge strane imamo ljude... Ljude koji se sele iz svoje drzave, napustaju svoje domove i krecu za bolju buducnost,ljudi koji su izgubili ili cak gledali kako im pred ocima umiru najdrazi. Deca koja nijesu imala buducnost tamo negde, koja nemaju cak ni jedan obrok, nema cebenceta, poljubca majke i pesme za laku noc mozda po nekad cuju pusku,pistolj ili eksploziv... Cuj mene po nekad,svaki dan zapravo.

-" Nina, nemoj da ides dalje od kuce puno je migranata doslo i kriju se ispod mosta od policije"

Tog jutra dok sam slusala pesmu " sve je laz" i pjevusila stihove "Ja nisam bio tu,ne! " tetka mi je uputila upozorenje, ne nisam cula za to ocigledno mi je promaklo... kazem vise za sebe te potvrdno klimnem glavom.

-" Nemoj da ti padne na pamet da im pridjes ili da im pomazes policija bi te uhapsila jer im pomazes"

Opominje me jer je procitala moje namjere, vaspitanje je i dalje kljucna stvar zivljenja na svetu...bar mom svetu... Vaspitana sam da pomognem bilo kome, da postujem sve vjere,rase i nacijonalnosti... Ali strah koji mi je tetka to jutro kroz dodatnih par recenica uvukla pod kozu me terao da se povucem od ideje da posle podne odem do mosta i ostavim cistu vodu i cebence u slucaju da krene hladnije vreme jer se nikad ne zna koliko noc zapravi moze biti hladna. Ako ste obratili paznju, rekla je da bi policija kaznila da im pomognem... Drzava u kojoj uradis ljudski cin i das nekome vode ili hrane bi da te kazni. Takvi su ljudi u globalu postali i drze se one stare "uzdaj se use i u svoje kljuse". Kod mene postoji veliki problem,kad cujem za nesto ruzno sto se desilo,kad cujem lose vjesti koje se ne ticu ni malo mene danima provedem razmisljajuci o tome... Mogu li kako pomoci, kako bi se ja ponasala... Zanemarimo cinjenicu da je pokojni tata platio vise od 200 eura racuna na kartici mog telefona jer sam svaki dan slala poruke na "BUDI HUMAN" svakom kog vidim. Bio je ljut dok nije saznao pravu istinu. Ja sam neko ko bi voleo da promeni svet na bolje mozda necu uspjeti ali koliko imam cu podjeliti jer to 200 eura otislo je na lijecenje dece, a ne u neku moju glupost. Srecna sam sa onim sto imam ni malo ni puno,ali das pa ti se vrati duplo uvijek to neko gore vidi...

-"Zamisli ubili su psa, pa ne vjerujem kakvi divljaci. Svi pricaju da su divlji"

-"Pakuj sve sa terasa da ne ukradu nesto"

-" Ne treba im nista davati, dako odu"

-" Ubijaju pse,joj jadne zivotinje"

Izreda sam cula oko sebe ove komentare i kako da se ne uplasis? Ali, sta je sa pravim na azil strancima, pravo na slobodan zivot? Nema nista od toga, dobro shvatam da mozda nema drzava srestava da da azil svima,ali ne mora samo moja drzava sta je sa drugim? Svaki predsednik,ministat, svi voze auta od ko zna koliko hiljada,imaju kuce,vile,stanove zasto niko ne digne dupe da pomogne ljudima koji su napustili sve da bi ostvarili pravo na zivot koji imamo svi!?

-" Nina molim te da ako sretnes nekog od njih odmah odes"

Majka me upozorava jer vecinu vremena je na poslu i plasi se za mene jer price kruze i ako niko zapravo ne zna i nije probao da sazna.

-" Ne brini mama nista"

Nisam znala sta drugo da kazem, ali oni su imali puno komentara i tako kad doruckujem pomislim na njih,kad rucam mislim na njih. Sigurni su gladni,zedni, umorni i uplaseni. Ne kazem da su ispravni ali nismo isli njihovim stopama da bi ih razumjeli ponasanje koje nam interpretiraju.
Proslo je par dana, ideja o mom volontiranju za njih je stala na tren, jer sam kroz par organizacija davala pomoc najugrozenijim porodicama i volonterizam mi nije strana stvar cak sto vise poznata i veoma pozitivna jer nema vece srecs nego kad vidis osmijeh na tuznim licima bilo kog coveka i kad si svejstan da si ti uzrok toga. Gotovo da danima nisam srela nikog ispod mosta kad bih autom prolazila i polako se prica o njima zabravljala bas kao i o virusu koji je dosao par meseci pre ljeta na balkanu.
ZAMISLITE VIRUS SE VRATIO, a sa virusom dosao je i on..

♡♡♡♡♡♡♡♡♡
Nadam se da vam se dopada ❤ vec u sledecem delu upoznacemo glavnog lika.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top