8

Prebledela sam dok muškarac okreće glavu prema meni. To je zaista on... Gledam ga pravo u oči kao hipnotisana... 

Živ je...Samo to mi ozdvanja galavom, živ je... Ili vidim duha?

Ne... Ne laži sebe više... Dobro ti znaš da je on živ... 

Moj trans prekida Nikola koji svoju ruku stavalja meni oko struka i povlači me sebi.

Pa ona koju si dugo hteo da upoznaš, Lea Stefanović

Lea? - Svi nas zbunjeno gledaju a Nikolina mama prva progovara.

Vi se znate? - Samo se nasmejem. 

Ne, prvi put ga vidim. - Priberi se ženo.

Da, prvi put se vidimo ali čuo sam mnogo toga od moje verenice, obožava te. - Prati me, odlično izvlačenje. Glumac za medalju ali šta i očekivati od takvog gada. 

Da, tačno... Kriva sam. Sednimo. - Pozdravim se sa Nikolinim roditeljima i sedam preko puta Marijana, a pored Nikole... Čini se da mu je ime isto kad već prezime nije... 

Marijan Novaković - Nasmejem se

Drago mi je upoznati te. 

I meni tebe, iskreno mislio sam da nikad neću. 

Stvarno? - Igra  igru koju sam ja započela i odličan je u tome.

Da, Nikola te čuva. - Nešto je smislio...

Izvinite me moram do toaleta - Kažem i ustajem od stola. Dođem do toaleta i naslonim se na vrata. Posle nekoliko minuta evo i Marijana. 

Šta hoćeš?

Nema drago mi je što si živ?

Više bi volela da si mrtav... Stoga nije mi drago, navikla sam da kad nekog oplačem taj neko i ostane u grobu. 

Plakala si za mnom? 

Odvratan si. - Krenem da idem ali me povuče u toalet, nimalno nežno.

Ubiće te. 

Ko? - Upitam ga

Nikola, nemaš pojima sa kim imaš posla! On nije kao kriminalci na koje si navikla.

Dakle misliš da je on moj zadatak? - Nasmeje se cinično. I ja bih to pomislila, čak mi na na pamet ne bi palo da ću se naći u ovakvom sosu....

Uredu, pusti me. Svatila sam tvoje upozorenje i ako ne vidim razlog da mi mrtvac to govori i da mu se pravdam ali stvari uopšte nisu onakve kakve ti misliš da su...

Ma molim te, nego si se jadna ti zaljubila u njega... - Kaže smejući se a ja se uozbiljim. 

A ne, nećeš mene prevariti kako si zaljubljena. - Dodaje gledajući moj izraz lica

Neću... Nema šta tebi da se pravdam... - Glumim za medalju... Opet me hvata za ruku i povlači sebi. 

Ukoliko smesta ne odeš reći ću Nikoli ko si ti i zašto si ovde. - Samo napred...

Ne mešaj mi se u život! Više ne radim kao agent niti išta što ima veze sa policijom... Kako ne svataš zaljubljena sam u tog muškarca! - Ti si me naučio kako se igra ova igra ja nisam osoba koja gubi dva puta...

Ne ti ne svataš! Provaliće te! Nećeš zavesti takvog muškarca, prodaće te, nisi mogla ni mene da zadržiš a kamoli njega. - Opalila sam mu momentalni šamar. On idalje ne shvata... Izašla sam iz kupatila i vratila se za sto kao da nije bilo ništa. Ubrzo i Marijan dolazi. 

Ljubavi? Zašto ti je obraz crven? - Dobro sam ga udarila. 

Udario sam se vratima, ništa strašno. 

Ne liči na tebe da budeš smotan. - Govori Nikola gledajući u mene ali se ja pravim da ne vidim da me gleda čudno. 

Svi ćete prenoćiti ovde?

Velikodušno od tebe što se nudiš. 

Ne nudim se voljno samo znam šta sledi pa da izbegnem to...

Šta sledi? - Upitam

Teorije zavere koje ne bi slušao jer sam umoran. Idemo spavati? - Upita me a Marijan me upitno pogleda. Jedno od mojih pravila je da ne spavam sa svojim metama... Ustajem i odlazim sa Stefanom u sobu. 

Pa... - Prekine me

Pre nego kreneš sa sranjima kao ti nećeš spavati u krevetu sa mnom... Nije me briga ima da oćeš. Stisni zube, ne spavaj ako mi ne veruješ... 

Uredu.

Uredu?

Nisam ne razumna.... Osim toga krevet je ogroman nije da ćemo imati seks samo spavamo jedno pored drugog. 

Zaboravio sam da si ti ipak tajni agent verujem da ako misija zahteva i spavaš sa metama - Nasmejem se.

Da... Idemo li spavati? Preumorna sam.

Idemo. - Kako imam i previše briga samo sam se vrpoljila po krevetu. 

Oćeš li se više namestiti?

Ne! 

Dobro, nešto te muči i ako to nije što spavamo u istom krevetu šta je onda? - Nastala je tišina

Pričaj... To ti je i tako specijalnost

Jako smešno...

Lea, šta je bilo? - Pogledao me je u oči. 

Ja... Marijan zna ko sam ja...

Ne razumem... - Ustao je pa i ja za njim, zašto sam mu to rekla?! Jesam li poludela totalno!?

Zna da sam agent, to jest da sam bila...

Ima smisla... - Ima?

Davno se uvukao u FBI... Prenosio nam je informacije...

Nisam znala... - Da jesam.

Hajde da spavamo pričaćemo o tome sutra. - Šta ako mu kaže za razlog što sam ja zapravo ovde? Smiri se Lea, smiri se...

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top