Nakon što je pobjegla iz kandži bandita koji su je htjeli ubiti White odlučuje ispričati Benu što se dogodilo kada ju je našao i spasio smrti.

– Znaš Ben, majka mi je dok sam bila mala znala pričati jednu ljudsku bajku. Bajku u kojoj zla maćeha mrzi princezu i pokušava je ubiti, ali i nakon što je uspava princ je na kraju spase. Pričala mi je takve priče prije zore, a ova mi je ostala u sjećanju. Davno je to bilo, dok je ona bila živa, a ja malena.

– Znam tu priču White, iako ne znam kakve veze ima s tobom. Radije bih da čujem tvoju. Dva mjeseca već ne govoriš o tome što se desilo. Kako si dospjela u to stanje i što se dogodilo? Što bi bilo da te nisam našao, da te nisam spasio?

– Zora bi me spržila! Nestala bih za tren. Zato si ti moj junak. Svojim si me poljupcem vratio u život. Baš kao u bajci. Princ je princezu probudio poljupcem.

– Dobro ono nije bio baš poljubac. Bilo je to oživljavanje. Očajnički pokušaj da te vratim na ovaj svijet. Kasnije... Ah, kasnije je bilo nezaboravno – rekao je kroz smiješak i uzdahnuo.

– Šuti blesane – tresnula sam ga jastukom. – Mislim da sam spremna Ben.

– Na što?

– Ispričati ti što se dogodilo i kako sam završila na sred jezera.

– U redu – rekao je i primakao se bliže. – Od početka White molim te. Nemoj što izostaviti.

– U redu, dakle ovako... Sve se promijenilo nakon majčine smrti. Sve je otišlo k vragu. Tamo ide već godinama. Moj otac... On je kralj – Ben je zinuo. – Vladar... O, zaboga, on je vampirski kralj.

– U jeb... Zbilja! – bio je iznenađen.

– Da. Zbilja. I ja, ja sam princeza.

– Što! – skviknuo je. – Poznajem te mjesecima i tek sad saznajem ovo. O, ovo je zbilja genijalno... Pa, naravno. Naravno da si princeza, što bi drugo mogla biti. Tvoja ljepota postoji samo u bajkama o princezama.

– Hvala ti, Ben – osjetim kako se rumenim.

– Pričaj mi dalje. Obećavam da te neću prekidati princezo.

– Nedugo nakon majčine smrti otac je na dvor doveo novu ženku. Nereu. Visoku, lijepu, plavokosu kao ja. Ta je kosa bila jedino što je imala slično s mojom majkom, u svemu drugom je bila odvratna. Samodopadna. Željela je da je narod cijeni kao kraljicu. Kao moju majku. To baš nije išlo. Narod je volio svoju prvu kraljicu, ovu su poštivali jer su morali. Mene je mrzila. Oduvijek. Nije mogla podnijeti ljubav i poštovanje koje mi je narod odavao, jer ona to nema. Mislim da se bavila i gadnim stvarima. Imala suradnju sa crnim vješticama i tak' to. Kada sam napunila osamnaestu i dobila krunu svisnula je. Narod je klicao moje ime, nju nisu ni primjetili.

Otac me uputio u sve oko vladavine, jednoga dana ja ću nasljediti oca i vladati. Dotuklo ju je to. Ne znam što je mislila? Da će ona nasljediti mog oca? Nije kraljica! Postojala je samo jedna prava kraljica. Zauvijek!

– Kako je umrla tvoja majka White?

– Dugo to nismo znali, ni danas nitko ne zna, osim mene. Moja je majka bila mješanka. Vampirica vilinske krvi. Otac joj je bio vampir, majka vila i zato ona nije imala čiste gene. Sunčeva svjetlost joj nije škodila.

– Tebi škodi. Nisi nasljedila njenu krv.

– Ne. Ja sam kći mog oca. I da moj otac ima stotinu djece sa bilo kakvom drugom vrstom, oni bi imali samo njegovu krv. Kraljeva krv je zakon. Stvar je u tome da je moja jadna majka umrla u sred bijela dana Ben. Kada je sunce zašlo otac ju je našao sprženu. Ne pepeo kao vampira nego njezino tijelo. Spaljeno, ali cijelo. Ona nije bila običan vampir i sunce joj to nije moglo učiniti. Shvaćaš?

– Misliš da ju je netko ubio?

– Da! Oduvijek sam to mislil. Sada znam i tko.

– Zbilja? Tko?

– Nerea.

– Žena tvog oca? Zla maćeha?

– Baš ona. Nerea me mrzila iz ono, gomile razloga. Mrzila je i moju majku. Poznavale su se oduvijek. Zato sam i friknula kada ju je otac doveo na majčino mjesto. Moja je majka Ben bila predivna. Njezina vilinska ljepota i vampriski geni činili su je neponovljivom ljepoticom. Jedinstvenom.

– Nešto si ipak nasljedila od majke. Tu ljepotu – kaže, pa mi pomiluje obraz.

– Znam. Nije da sam narcis, ali znam to oduvijek. I od mene ženke sklanju pogled kao i od nje. Mužjaci gledaju u tlo dok prolazim. Tako izražavaju poštovanje i divljenje mojoj ljepoti. Isto kako su mojoj majci. To je još jedan razlog zašto me Nerea mrzi. Njezinoj se ljepoti nitko ne divi. Lijepa jeste, ali ne i jedinstvena.

– Kako si saznala da ti je ona ubila majku? – naspe si kavu u šalicu.

– Ja sam kraljeva kći Ben, to ima nekih prednosti. Nitko mi ne smije odbiti molbu. Imati prijatelje među vješticama je dobro. Nerea je petljala sa crnima. Bacile su čini na moju majku i učinili je ranjivom. Na nekoliko trenutaka oduzeli su joj njene vilinske osobine i postala je vampir. Za to vrijeme sunce ju je spržilo. Kada sam to saznala pokušala sam reći ocu, ali me Nerea spriječila. Poslala je ljude da me odvedu. Trebali su me ostaviti na suncu i donijeti joj moj pepeo. Ono na što nije računala je da ja bez problema mogu srediti par ljudi bila ošamućena ili ne. Pobjegla sam. U šumi sam naišla na Serinu, bijelu vješticu. Skrila me i pružila utočište.

– Tamo sam te upoznao. One noći u šumi. Čovječe zaljubio sam se kao budala čim sam te video. Djeva bajna sama u šumi u sumrak – uzdahnuo je prisjećajući se tog trena.

– One noći kad me Nerea našla Serina je kasnila doma. Mislila sam da je ona i otvorila vrata. Ti tipovi su me zgrabili i vezali me nečim što mi je pržilo ruke. Nisam se mogla obraniti, bol je bila prejaka. Kada sam došla k svijesti bila sam vezana za onaj stup. Voda mi je ulazila u grlo, stalno sam gubila svijest i vraćala se. Neke odvratne vizije su mi ulazile u glavu. Ona ih je slala. Slike ubijanja mog oca, njegovo mučenje. Ti... Radili su ti grozne stvari koje ne mogu ni zamisliti. Nisam znala da li je to stvarnost ili ne. Uništilo me to. Uhvatila me panika, mogla sam namirisati zoru. Znala sam da je kraj blizu. Utonula sam u ludilo. Nisam željela umrijeti, a da ne znam jeste li ti i otac dobro. Što sam se više borila više sam klonula. Mislila sam da sam gotova, sve dok me tvoje usne nisu vratile u život. Dragi moj prinče.

– Aha baš sam pravi princ. Princ iz mehaničarske radionice. I ja bih trebao spustiti svoj pogled pred tobom pricezo. Ne zaslužujem gledati tvoju ljepotu, ja skromni, ubogi čovjek.

– Ne kenjaj Ben. Ti si moj čovjek. Ja sam živa zahvaljujući tebi. Možeš me gledati po cijeli dan.

– Obožavam te gledati White. I ljubiti i maziti – nježno mi poljubi dlan.

– Moraš ocu javiti da si živa.

– Serina mi je rekla da me traži. Posvuda. I da lagano gubi nadu. Nereine su mu vještice napunile glavu sranjima. Da sam mrtva, spržena...

– Nije te našla ovdje White. Vidiš da si našla sigurno mjesto.

– Tjednima sam zatvorena ovdje Ben. Kad–tad moram izići, a onda će me naći – on obori pogled.

– Pa, onda neka te nađe! – kaže, ustane i stane kraj prozora.

– Kako to misliš neka me nađe? Znaš da će opet pokušati da me ubije. I ovaj put će sigurno uspjeti.

– Mislim da imam plan White. I da bi mogao upaliti.

– Plan Ben? Za što?

– Da je se riješiš jednom zauvijek. U bajci zla maćeha umire na kraju, ne princeza, zar ne?

– Pa, da. Na što si mislio s tim planom?

– Ne želim da život provedeš zatvorena plašeći se za sebe. Za mene, za oca. Otići ću k njemu. Otići ću tvom ocu i sve mu reći.

– Ne! Neće ti vjerovati. Čovjek si i klevećeš njegovu ženku. To nije dozvoljeno.

– A njegova kći? Dozvoljeno je da joj rade ovo. Muškarci smo, razumjet ćemo se. Obojica nekoga volimo. Vjerujem da on voli tu gaduru.

– Nažalost da.

– Ne brini. Sve ću mu reći i dovesti ga ovamo. Ti iziđi i dopusti joj da te nađe. Ovaj put će doći osobno. Neće riskirati novi neuspjeh.

– Ja ju ne smijem ubiti. Iako bih voljela, ona je ipak kraljeva žena. Samo on može da joj sudi.

– Nagovori je da prizna sve što je učinila tebi i tvojoj majci, a ja ću se potruditi da on to čuje.

Skočim na njega i zagrlim ga. Istina čovjek je, ali je pametan. Ako otac sazna što je učinila kaznit će je. Umrijet će od njegove ruke, a ja ću biti sigurna.

– Hvala ti. Možda jesam rođena kao princeza, ali ti si definitvno moj princ. Pravi.

* * * *

Večer se spustila i ja sam čekala. Ben je otišao prije nekoliko sati. Stišćem mobitel u ruci čekajući njegovu poruku.

– Iziđi! – pročitam sms. Duboko dišem i izlazim na čistinu. Mjesec je pun i sve se jasno vidi. Čujem žubor potoka u blizini. On je tu. Osjećam ga, osjećam Bena i mog oca. Uzbuđen je, sretan, tužan. Ogorčen. Iznenađen. Jadni moj otac ni ne zna tko mu spava u krevetu. Najednom osjetim jezu i hladnoću. Došla je. Ovdje je.

– Pa gle, gle malu White! Tko se to igra skrivača sa mnom? Bila si jako nevaljala djevojka! – kaže svojim kriještavim glasom.

– Nevaljala? JA?

– Rastužila si oca. Napravila kaos u kraljevstvu. Svi tuguju za jadnom, malom princezom.

– Svi osim tebe! – nasmije se glasno.

– Pa, vjeruj mi i ja sam tugovala. Jer si pobjegla! Jer si preživjela! Jer te nisam uspjela uništiti! Ipak, zvijezde su mi naklonjene i ovaj put ću doma s osmijehom na licu.

– Prokletnice! Oduvijek me mrziš! Što sam ti ja ikada učinila?

– Ista si svoja majka! – vrisnula je. – Tvojoj se ljepoti svi dive, a mene ni ne gledaju. Ja sam kraljica! Ja treba da uživam njihove spuštene poglede. Ja trebam biti oličenje ljepote, a ne ti...balavice!

– Mrziš me zato što sam lijepa? Ljepša od tebe? Ti si bolesna!

– Nije bolest željeti biti poštovan.

– Ubila si mi majku! – zagrmim najjače što mogu. – Ubit ćeš i mene!

– Pa, ah, da vjerojatno.

– Zašto to činiš? – zacvilim kao pašče.

– Kada nestaneš ja ću biti jedina kojoj će se klanjati. Tvoja majka je morala umrijeti da bih ja postala kraljicom. Sirota Alena nije se nadala da će je njezin prijatelj Sunček dokrajčiti – opet se nasmije. – A ni ti mila nećeš bolje proći.

– Noć je glupačo! Ne može me sunce spržiti. Ne misliš valjda sa mnom čekati zoru?

– Ne draga, ne mislim. Druženje sa crnim vješticama je zabavno. Naučiš pokoji dobar trik. Mogu te ovog trena živu spaliti. Tvoj otac će umrijeti od tuge, a kraljevstvo će biti moje!

– To se nikada neće dogoditi!!! – čujem taj divni, duboki glas mog oca i u sljedećem trenu prikovao je Nereu za drvo snažnom rukom stežući njen vrat. Ben je prišao, zagrlio me i poljubio mi tjeme.

– Prokleta zmijo! – zarežao je otac. – Ubila si ljubav mog života! Htjela si mi ubiti dijete! Tko si ti da diraš ono što pripada kralju? Kako si se samo mogla usuditi?

– Ja mogu sve! – izusti kroz stegnuto grlo. – Ja sam moć i tama, ja sam vampirska kraljica!

– Ti si prokleto smeće! – odvrati otac. – Zbog svojih ćeš grijeha biti kažnjena smrću! – odmahne glavom. – Prokleta bila Nerea, volio sam te! – izgovori to i u trenu se njezina glava skotrlja pod njegove noge, a mlohavo beživotno tijelo padne na zemlju. Otac padne na koljena i prekrije lice rukama. Pati. Priđem mu s leđa i zagrlim ga.

– White? – prošapće. – Dobro si? Hvala nebesima! Oh, White žao mi je. Zaista mi je žao. Nisam znao, nisam mislio da...

– U redu je oče. Sve je u redu sada. Dobila je svoju kaznu.

Zagli me snažno, dok mu suze kaplju niz lice. Veliki kralj plače, a moje se srce lomi za njim. Ben je stajao sa strane kada ga otac pozove da priđe. Pogleda nas oboje i uhvati za ruke.

– Znam da je samo čovjek, ali ako ga voliš imaš moj blagoslov White. Ti čovječe imaš moju vječnu zahvalnost jer si mi spasio kćer. Dok god ona bude željela u moje si kraljevstvo dobrodošao.

– Hvala vam!– Ben stegne ocu ruku.

– White, moram otići. Kraljevstvo mora znati za ovo. Molim te brzo se vrati kući.

– Hoću oče obećavam – odgovorim i još jednom ga zagrlim, prije nego se rasprši u čestice zraka.

– Ben me privuče k sebi, poljubi i povede prema cesti.

– Hajde, dođi odvest ću te doma.

– Zbilja, ali kako?

– Dođi princezo tvoja kočija čeka – kaže pa iziđemo van iz šume. - Uz put je parkiran mali Porsche iz '59. Moj!

– O, moj mili auto!

– Hajde idemo – sjednemo u auto, a on odvrne muziku.

– I što sad? – pitam ga.

– Kako što sada? Znaš kako se bajke završavaju?

– Oh da. I živjeli su sretno do kraja života?

– Upravo to planiram s tobom princezo! – kaže, poljubi me i krene niz put...

---------------------

@Senka_22_6_

 https://aztruyen.top/tac-gia/Senka_22_6_