''Stigla sam ja.'' Govorila je Anna tu večer dok je skidala jaknu sa sebe i ostavljala na vješalicu dok je zadnji put još jednom mahnula Renatu koji se odvezao u svom autu. Toliko je bila srećna da je letjela krilima ljubavi kroz hodnik do salona. Spotakla se od prst kada je u kuhinji za stolom ugledala da majka i brat nisu sami. Bili su u društvu jedne plavookose djevojke koja je taman uzimala komad mesa koji joj je majka Ginerva dodala. Daminao se na trenutak zagrcnuo kada je ugledao Annu, jer su se još danas dogovorili da ga nazove kada više ne želi da bude na trgu. Nije se valjda usudila da pješke i sama dođe do kuće znajući da se veče u zimskim danima vrlo brzo spusti u njigov grad, ali da banditi i lopovi nikada ne spavaju i samo čekaju da ugledaju samu i mladu djevojku kako hoda ulicama.

''Damiano da li hoćeš času vode?'' Upitala je Diana mada je on vrlo brzo odmahnuo glavom. ''Dušo kako je bilo na trgu? Jesi li se lijepo provela?'' Ginerva je ustala od stola a potom donijela još jedan tanjir za Annu, koja je sjela na stolicu odmah do brata.

''Molim te reci mi da nisi sama pješačila od trga do naše kuće dok je vani mrak? Znaš li koliko to može da bude opasno za jednu osamnaestogodišnju djevojku. Banditi i lopovi mogu da se pojave bilo kuda, a ti..''

''Ćao draga, ja sam Anna.'' Sestrinski je zanemarila Damianove pridike i sama odlučila da se upozna sa gošćom jer ni on a ni majka je nisu predstavili. Diana je spustila maramicu na sto nakon što je obrisala uglove usana a potom pružila svoju ruku. ''Ja sam Diana Contadino, prijateljica tvog brata.''

''Contadino?!'' Anna je uzviknula njeno prezime, dok je Ginervi ispala kašika na tanjir, a Damianu je njen glas proparao ušne kanale. ''Možeš li malo tiše pričati? Još uvijek mi nisi odgovorila na prethodna pitanja.''

''Tvoji roditelji su poznati u automobilskoj industriji. Darius Contadino..'' objašnjavala je Anna svojoj porodici, pa potom nastavila ''...je sa samo dvadeset godina zaradio prvi milion dok je prodavao automobile iz svog salona. Čula sam da je imao mnogo upsjeha kako na našem tako i na inostranom tržištu. U povjerenju između nas, kraljevi susjednih zemalja u svojoj kolekciji imaju po jedan automobil marke Contadino.Ti si kćerka kralja automobila.''

''Pametna moja kćerka. Nisam znala da čitaš časopise o automobilima koje je tvoj pokojni otac držao na spratu kuće?'' Ginerva je namazala mermeladu preko parčeta hljeba.

''Ta sam.'' Stidljivo i tiho je odgovorila Diana dok joj je pogled lutao do Damiana koju ju je samo zamišljeno posmatrao.

''Svi prijatelji iz mog razreda lude za vašim autima, ah kad se samo sjetim koliko su puta bili uhvaćeni na čašu dok su na telefonima pokazivali slike najprodavanijeg modela. Nisam znala Damiano da ti je prijateljica tako poznata ličnost, i da potiče iz porodice Contadino.''

''Nisam ni ja znao.'' Tiho je rekao mada ga je Diana čula. Koliko god voljela svoje roditelje i njihove uspjehe toliko je manje voljela da se sa njima i hvali. Jer svi bi je odmah okarakterisali kao bogatu i razmaženu mladu nasljednicu koja je oduvijek bila okružena samo luksuzom. A ona nije željela da se tako predstavi svijetu. Samo je željela da ostavi svoj lični pečat na ovom svijetu ali bez uspjeha svojih roditelja. Zato nije željela da Damianu i Ginervi ispriča o svojoj porodici i bila je na početku veoma zahvalna što nisu njeno prezime povezali odmah sa automobilima koje njihovi roditelji proizvode i prodaju.

''Renato je upravo hvalio vaš najnoviji model i ja mogu iz prve ruke da kažem da vožnja u njima je poput hodanja na oblacima. Zaista raj za dušu.''

''Mogao sam i da predpostavim da si sve vrlo dobro saznala o Renatu, ali da ga toliko uhodiš ja bih se na njegovom mjestu uplašio.'' Začkiljio je očima prema Anni a ona je odmah odmahnula rukom. Uprkos šali, odmah je odahnuo što je bila sa njim u društvu a ne sama. I nakon večere Damiano od Alda nije dobio poziv iako je vani snijeg ponovo počeo da pada.

Zamolio je majku da spremi jedan krevet za Dianu, mada je Anna bila mnogo brža i odmah je predložila da ona sa njom spava na krevetu u njenoj sobi, na kome je i onako bilo dovoljno mjesta. Damiano je to odobrio a potom se povukao u sobu. Na lap topu je počeo da piše poglavlja nove knjige i Diana mu nije izlazila iz glave. Tako da je glavna junakinja ovog romana, Lia dobila sve njene osobine. Prsti su letjeli po tastaturi, riječi su nadolazile i do ponoći napisao je skoro deset poglavlja. Spustio je lap top na plahte na krevetu a potom otišao do kupatila jer mu je bilo potrebno tuširanje. Imao je mnogo inspiracije za ovu knjigu i već je vidio sebe kako će jutro uz nju i da dočeka dok je bude pisao.

U susjednoj sobi Anna i Diana su postale skoro pa najbolje prijateljice. Anna joj je posudila svoju pidžamu na crvene tufnice dok je ona imala irvase. Pričale su o svemu što bi im u tom trenutku palo na pamet. U povjerenju je Diani ispričala svoju vezu sa sinom od gradonačelnika, koliko je bila srećna što je večeras sve trenutke provela sa njim, a tek kada ju je poljubio to je ipak bilo nešto najljepše.

''Nisi mi rekla sa čim se ti baviš? Da li radiš nekakav posao, ili ideš u školu?'' Grickale su čips koji je Anna sakrila odavno ispod svog jastuka.

''Ja sam zadužena za razne novčane donacije, sponzorstvo i humanitarne akcije. Oduvijek sam željela još kao mala djevojčica da sva djeca imaju sve ono što ja imam, počev od hrane, odjeće, igračaka i školskog pribora. Moji roditelji su imali veliko povjerenje u mene kada su mi dozvolili da to radim sa samo šesnaest godina.'' Stavila je pramen kose iza uha.

''To mora da je mnogo zanimljivo. Opiši mi na primjeru kako to radiš?''

''Obično stavim oglas u novinama ili na društvenim mrežama kako dajemo novčanu pomoć ili sami organizujemo humanitarne akcije. Kada pronađemo osobu koja želi da im mi budemo sponzor mi odmah isplatimo novac na njegov račun i tako pomognemo zauzvrat da on ili ona ostvari svoj san. A oni nam zauzvrat tri godine promovišu naše proizvode putem dijeljenja promotivnih materijala na ulicama grada, ili nose naše majice sa logom Contadino i tako, kako se dogovorimo.''

''Da li bi željela..'' Anna se počešala iza vrata, ''..da doniraš jednoj izdavačkoj kući novac kako bi se mogla određena knjiga štampati. Poznajem jednog veoma odličnog pisca koji piše savršene knjige mada nema dovoljno novca za to, pa sam pomsilila da li bi ti mogla da mu pomogneš?'' Zamišljala je da vidi lice svog brata kada za Božić bude u rukama držao svoju vlastitu knjigu. Koliko će samo biti srećan zbog toga? Kao mlađa sestra oduvijek je željela da vidi svog brata nasmijanog i srećnog, a to se jedino moglo ostvariti tako što će ispuniti njegovu želju. Dianine riječi su u njoj ulile sigurnost da je upita, ništa ne gubi.

''Mogu naravno. Mada to bi bila oblast koju do sada nisam radila ali moj dalji rođak Benetto Grecco bi mogao da mi pomogne.'' Kada su se sve detaljno dogovorile, onda su mogle da utonu u san.

Oko ponoći Diana se iz sna probudila, bila je toliko žedna od obilne večere te je ustala i lagano na prstima izašla iz sobe pazeći da ne probudi Annu. Ali umjesto da siđe niz stepenice i da potraži kuhinju nju je nešto drugo zaokupilo pažnju. Naime, vrata jedne sobe su bila otvorena do pola a svjetlost sijalice je obasjala mračan hodnik. Samo je željela da vrata zatvori i kada joj se ruka spustila na bravu njene oči su poletjele prema Damianu koji je upravo izlazio iz kupatila. Bože, ovo je bila njegova soba. Nije ni razmislila a već se bila našla u njegovoj sobi. Nesvjestan publike oko sebe on je sa sebe odbacio peškir koji mu je bio oko struka, a lijepo zaobljena zadnjica je upala Diani u oči.

''Oo Gospode!'' Uzviknula je a potom svjesna da je privukla pažnju stavila je dlanove na usne dok joj se nag Daminao u tom trenutku okrenuo. Stajali su tako nepomični nekoliko trenutaka sve dok ona očima se nije spustila do njegovog uzbuđenog međunožja.

''Izvini, nisam znao da si u sobi.'' Ponovo je nespretnim prstima zavezao peškir oko struka dok je drugom rukom oblačio sivu polo majicu kratkih rukava. ''Mislio sam da sam zaključao sobu, uvijek to uradim kada se idem tuširati.'' Kapljice vode još uvijek su mu padale niz čvrstu vilicu dok se kosa na vrhu glave blago uvijala. Poželjela je na trenutak da prođe prstima kroz tu kosu i da je ukroti.

''Mislim da ja ipak tebi dugujem izvinjenje. Iz sna me probudila žeđ za vodom i umjesto da siđem do kuhinje ugledala sam svjetlo i krenula sam da ga ugasim ali..'' Pokazala je prstima oko sebe pa nastavila. ''Izgleda sam se slučajno našla ovdje.''

On je u međuvremenu popravio svoju muškost dok je ona sjedala na njegov krevet. Gospode šta mu ona radi? Uzbudio se odmah na nju kada ju je zatekao u sobi. Stvarno se mora kontrolisati kada je ona u pitanju.

❤Hvala na čitanju.🎄