Ginerva je sjedila u fotelji dok je prstima prelazila po slici njenog pokojnog supruga Alberta. I dalje joj je strahovito nedostajao, svaki njegov pogled koji je bio upućen njoj sa puno ljubavi, zatim njegov divan glas koji joj je šaputao divne riječi, njegovo tijelo koje bi se tokom noči sklupčalo oko njenog i tako bi svako jutro dočekali prethodnih godina. Da samo tog dana nije sjeo za auto, još uvijek bi danas bio živ, još uvijek bi sa njima proslavljao Božić i Novu godinu. Nakon smrti Alberta, Ginerva se u potpunosti povukla u kući. Sve svoje kontakte je smanjila na minimum a ostalo vrijeme je odlučila da se posveti odgoju Damiana i Anne.

Poljubila je sliku svog supruga, i taman dok je ostavljala sliku iznad kamina ulazna vrata kuće su se otvorila. U dnevni boravak ušao je Damiano sa veoma mladom i lijepom djevojkom. Uprkos bolu za svojim suprugom, morala se majčinski nasmješiti jer je ovo bilo prvi put da je Damiano u njihovu kuću doveo djevojku, a ova je bila tako slatka i lijepa da je Ginerva odmah mogla da je zavoli poput kćerke.

''Diana ovo je moja majka Ginerca Basso.'' Skidao je jaknu sa sebe, pa potom nastavio. ''Majko ovo je Diana Contadino. I ona će biti naša gošća večeras, naime....''

''Oh tvoja djevojka, pa to je zasita lijepo.'' Prekinula je svog sina da bi iste sekunde zagrlila Dianu čije je lice poprimilo crvenu boju. Ali je ipak uzvratila zagrljaj dok je Damiano objašnjavao. ''Zapravo Diana mi je prijateljica.'' Namignuo je Diani kako bi shvatila da je ne želi osloviti kao stranca koji je upoznao na putu prije skoro vise od pola sata.

''Draga moja izvini, pomislila sam da si djevojka moga sina, jer si ti prva ženska osoba koju je Damiano doveo u našu skromnu kuću.'' Ginerva se veoma brzo izvinila a potom je uvela Dianu da sjedne na fotelju. Nakon toga otišla je do kuhinje kako bi je poslužila Božićnim kolačima koje je jutros upravo ispekla.

Daminao je sjeo preko puta nje. ''Izvini što je moja majka pomislila da si mi djevojka. Vjerovatno je i ovo za nju blagi šok, prvi put je doživjela da sam doveo neku žensku osobu kod sebe, a da to nije moja mlađa sestra Anna ili njene prijateljice iz škole.''

Dok je spuštala svoju torbicu na naslon fotelje samo je odmahnula rukom. ''Ništa se ne brini, sve razumijem. Naši roditelji vole jednostavno da pomisle da je svaka osoba koju upoznamo, sa kojom se družimo, ili idemo na fakultet ako smo malo više bliski odmah to znači da smo u vezi.''

''Želiš li obavjestiti svoje roditelje sa malom nezgodom što se danas dogodila?'' Počešao je mjesto iza vrata a potom prstima prošao kroz bradu na licu. Dianinom budnom oku to nije promaklo te se i ona udobno smjestila. ''Oo ne, nikako. Majka bi se iste sekunde dobila napad panike a tata bi morao napustiti sastanak koji je čekao puna tri mjeseca da ga prime kako bi prisustvovao. Kao što sam rekla oni su na poslovnom putu u Engleskoj, tačnije u Londonu.''

''Možda želiš da se javiš sestrama ili braći? Nisam te pitao imaš li ikoga od njih?''

''Nemam ni sestre ni brata, ja sam jedinica. Moji roditelji su se vjenčali kada su imali trideset i pet godina , dobili su me veoma kasno. Tako da nisu pokušavali sa drugim djetetom. Moja majka ima običaj da kroz šalu kaže da sam im ja dovoljna. Mada ja znam da su htjeli i više dijece samo da su se ranije upoznali.''

Daminao je pažljivo slušao njenu priču te je sledeće pitanje postavio prije nego što je razmislio. ''Znači ti  si jedinica. Šta će tvoj suprug da kaže što si zalutala sa autom u sniježni nanos?''

''Nemam supruga.''

Damianove oči su veoma dobro osmotrile njeni četvrti prst na kome nije bilo vjenčanog prstena kao ni vjereničkog. ''Tvoj momak? Vjerovatno će biti zabrinut ili pomalo ljut što mu nisi javila šta ti se dogodilo.''

Diana je prstima prošla kroz kosu.''Nemam ni momka.'' Nisu nastavili dalje da razgovaraju jer im je iz kuhinje u susret dolazila Ginerva koja je donosila u tanjiru mnogo slatkih Božićnih kolača. Miris cimeta je ispunio njene nosnice i jedva je čekala da ih okusi. Mnogo je voljela da jede slatkiše a ovaj period za Božić je bio raj za sva njena čula. Tada bi sve prodavnice imala veoma bogatu ponudu slatkiša I kolača, Njena majka bi znala da umjesi mnogo kolača za vrijeme praznika, dok bi njen tata i ona sa nestrpljenjem očekivali da svaki okuse.

Ginerva je spustila kolače na sto, a potom sjela do Diane. ''Sine mislim da je vrijeme da nam napraviš tvoju famoznu toplu čokoladu, vjeruj mi draga takvu do sada nisi imala priliku nigdje da probaš.'' Majčinski je spustila dlan na njene ruke I blago ih stisnula.

Damiano je taman iskoristio tu priliku da se povuče u kuhinju kako bi obavio telefonski poziv dok je ujedino pripremao toplu čokoladu. Nakon trećeg zvona javio se Aldo. U kratkim crtama je objasnio Aldu gdje se nalazi Dianino auto, ali posebno je naglasio da se o njemu veoma dobro brine. Kada je završio telefonski poziv telefon je odložio na kuhinjski sto. Dok je čekao da se čokolada istopi na blagoj vatri razmišljao je o Dianinim riječima. Zar tako lijepa djevojka zaista nema nikoga u svom životu? To se odnosilo svakako na pitanje njenog supruga ili momka.

Ko bi mogao da odoli tim plavim očima i toj najljepšoj kosi? A tek njenom ljupkom glasu i zaista divnom ponašanju? Njeni roditelji mora da su na nju potrošili ogromno bogastvo za obrazovanje i za taj auto.

Po malo ga je podsjećala na glavne junakinje koje piše u svojim romanima. Mogla bi mu poslužiti kao inspiracija za sledeći roman. Mogla bi da se zove Lia gdje bi joj dao iste karakteristike poput Dianinih. Oči boje mora, kosa boje jutarnjeg sunca a usne, usne poput zrele trešnje. Roman bi mogao nositi naziv ''Ljubav je (ne)moguća'' a radnja bi bila bazirana na bogatoj i uspješnoj mladoj dami i siromašnom momku koji nikada nije imao stalan posao. Tek kada je čokolada prijetila da iskipi Damiano se vrlo brzo vratio u realnost. Toplu čokoladu je sipao u Novogodišnje šolje koje su na sebi imale motive Sniješka Bijelića a kada je tečnost stigla do vrha, stavio je šlag a potom ukrasio čokoladnim mrvicama.

Za to vrijeme na trgu u Firenci se odvijala prava ljubavna priča. Anna Basso je jedva dočekala da se dokopa klizaljki kada je ugledala Renata kako na ledu kliže sa svojim prijateljima. Annine drugarice nisu bile ljubitelj zime, nisu voljele ništa u vezi decembra, snijega, pahulja i u ovom slučaju leda. Sve one su svoje slobodno vrijeme provodile u toplini svog doma, ili bi jednostavno obilazile tržne centre kako bi kupile haljine za najluđu noć. Zato Anna nije računala danas na njih jer su još juče u školi rekle da neće da dođu na trg povodom svečanog otvaranja klizališta i paljenje lampica kada ih je ona upitala. Na lice je nabacila svoj najveći osmjeh, obukla je klizaljke a potom stala na led.

Renato je pričao sa svojim prijateljima iz razreda kada mu je nešto privuklo pažnju. Njegove oči su u masi drugih ljudi prepoznale Annu, prijateljicu koja ide sa njim u razred. Nije mogao da vjeruje da je ipak došla na ovu manifestaciju. Kada je saznao od svog oca koji je ujedino i gradonačelnik Firence da će biti organizovana zimska čarolija na trgu i sam je učestvovao u realizaciji. Kao neko ko mnogo voli rad na računaru i programima veoma brzo je uradio promotivne materijela koji su bili zalijepljeni na zgradama. Znao bi nekada u školi da spomene ta dešavanja koja će biti realizovana u decembru, i njegovi prijatelji su jedva dočekali da kližu nakon napornog dana u školi.

Zato je bio pozitivno iznenađen kada je ugledao Annu kako sama kliže ali je itekako bila odlična na ledu. Svojim prijateljima rekao da se brzo vraća, pa se odklizao sve do Anne koja mu je stajala okrenuta leđima dok se rukama pridržavala na ogradu i posmatrala ukrašenu jelku.

''Nisam znao da tako odlično kližeš na ledu?'' Promukli muški glas je izazvao prijatnu jezu u Anninom tijelu. Veoma brzo se okrenula prema izvoru zvuka mada to nije bila dobra ideja. Kada su se njene oči susrele sa najljepšim tamnim očima, njene noge kao da su odbile poslušnost i vidjela je sebe kako pada na led. Ali Renato je bio mnogo brži i spretniji te ju je uhvatio oko struka. Obavila je svoje ruke oko njegovog vrata, a onda je konačno skupila snagu i pogledala ga. ''Uh, uplašio si me.'' Lice joj je poprimilo crvenu boju. ''Izgleda da si morao da vidiš moje najgore izdanje.'' Na kraju je dodala a potom pogled nesvjesno sputila na njegove usne koje su bile tako pune i sigurno mekane na dodir.

''Mislim da ti onda dugujem jedno izvinjenje, zar ne?'' Potom je na njene blijede usne spustio nježan poljubac dok se u daljini čuli aplauzi povodom paljenja lampica na Božićnom drvetu. Bilo je tako lijepo osjećati ga pod prstima. Isprva ju je ljubio tako lagano kao da je sve san, potom se tempo ubrzao da je preraslo u čistu požudu. Anna je otvorila jedno oko samo da se uvjeri da ne sanja a Renato ju je tako predano ljubio da se topila u njegovom naručju.

Njena želja se konačno ispunila. Kada je poljubac prestao odvojio se na trenutak od nje a potom usne spustio na njeno čelo. Tako zagrljeni u daljini su posmatrali vatromet svjesni da se želje ipak mogu ostavriti ako vjeruju u njih. I da je uvijek bilo potrebno malo Božićne čarolije da želje pogura u pravom pravcu. Do kraja večeri držeći se za ruke otišli su do štanda da popiju po čašu kuvanog vina a nakon toga Renato je Annu pitao da mu bude djevojka. Ona je naravno pristala a potom ju je kao pravi džentlmen odvezao do njene kuće dok mu je ona spavala na ramenu.

❤Hvala na čitanju.🎄