4 years later...

"Mamaaa!" - Luna se zaderala.
"MAMA UJKO JAKE MI JE UKJAO SPAJDELAA!"- ponovo se zaderala.
Duboko sam udahnula i došetala do Lunine sobe.
"Jake vrati joj Spajdera."- prekrižila sam ruke i namršteno ga pogledala kako drži Luninog plišanog Spidermana u rukama.
"Šta? Pa ovo je muško!"-
"Nije! Vlati Spajdijaa!"- ponovo se zaderala na njega pokušavajući kratkim rukicama doseći do igračke.
"Sad si gotov."- nakesila sam se i bacila na Jakea koji je imao prestravljeni izraz lica.
"Moj Spajdi!"- Luna se pobjedonosno nakesila čvrsto stiskajući igračku u rukama.
"Ona je potpuno muško Michelle, ozbiljan sam! Nekidan sam je ulovio kako tuče mačku, jučer je vikala onog malog susjeda Lukea, a danas se igra sa spidermanom!"- govorio je kao da se opravdava.
"Jake ne dramatiziraj, Spajdi je s njom od rođenja."-
"Ujko Jake nije baš puno pametan."- promrmljala je svojim slatkim glasićem i nakesila se.
"Ta mala."- Jake se nakesio i zaskočio je.
"Sad si gotova!"- zaderao se dok ju je škakljao.
"Pusti me! Nidam kjiva!"- derala se uz hihotanje.
"Tko je najbolji i najljepši na svijetu?"- Jake je zastao i upitao je.
"Spajdlmen."- nakesila se.
"Krivi odgovor!"- zlobno se nakesio i ponovo ju napao. Nisam mogla odoliti da se ne pridružim Luninom hihotanju.
"Tko je najbolji i najljepši na svijetu?"- Jake je ponovo upitao uz škakljanje.
"Ujak Jake! On je najboji na svjetu i najjepši!"- odustala je uz smijeh.
"Isprat ćeš joj mozak."- duboko sam udahnula i podigla jastuke koje su pobacali s poda.
"Hm, ne. Ja bi se više brinuo za Jacksona koji joj je nekidan objašnjavao kako se rade djeca."- slegnuo je ramenima i nastavio me pratiti do kuhinje.
"Jackson je....pogubljen."- slegnula sam ramenima.
"Pogubljen? POGUBLJEN? Objašnjavao joj je kako da stavi ku...."-
"OKEJ DOSTA."- prekinula sam ga.
"Znaš šta, mi smo jedna vrlo retardirana obitelj."- Jake je sjeo na stol i prekrižio ruke.
"Duuuh."- napravila sam kretnju rukom.
"Okej znaš šta, moram da te pitam.."- došao je pored mene sa nesigurnim izrazom lica.
"Kako to da si krenula dalje bez... Javadda?"-
Ukočila sam se dajući sve od sebe da ostanem snažna.
"Obećala sam mu Jake. A ja svoja obećanja ispunjavam."-
"Ali zar ti ne fali? Mislim uvijek si bila osjetljiva u pitanju njega, ali otkako je umro i otkako si dobila Lunu drugačija si. Snažnija.. kao da nešto smjeraš."- držao je oprezan ton glasa.
"Jake, normalno da mi fali, k vragu voljela bih da se meni desilo to šta se desilo njemu. Mislim, njega nisam dobila, ali imam Lunu. I kunem ti se da je ista on. Svaki pokret koji napravi i šalu koju izvali podsjeća na njega. Da ne spominjem da imaju gotovo identične oči. Kad je pogledam vidim njega, i to mi daje snagu i podsjeća me da sam mu obećala da ću ostati živa, ostati za Lunu."- nasmješila sam se prisjećajući se Javadda kako je bio sretan kada je saznao za djete. Kako je uopće znao da je curica? On je uvijek morao da sve zna.
"Dobro,dobro ne želim da te živciram, znam taj pogled. Ideš li u dućan?"-
"Ah, da dućan... ovaj možda se zadržim pričuvaj mi Lunu može?"- poljubila sam ga u obraz i zataknula pramen plave kose iza uha požurivajući se.

(...)

Tiho sam došla do groblja držeći bjeli jasmin u ruci. Nasmijala sam se  ugledavši nadgrobnu ploču s njegovim uklesanim imenom.
"Hej ljubavi."- nasmijala sam se stavljajući jasmin u vazu prepunu cvijeća i Luninih crteža koje je jučer donjela.
"Znaš, nedostaješ mi."- nasmješila sam se dok mi je jedna malena suza skliznula niz lice.
"Luna me nekidan pitala kada dolaziš, i umh, ovaj..."- zašmrcala sam i duboko udahnula.
"Malo se razočarala kada sam joj po stoti put ponovila da se ne vraćaš."- nasmijala sam se kroz suze osjećajući jad kako me izjeda.
"Volim te još uvijek znaš.. mislim da nikada neću prestati..bio si u pravu. Nikakva nas smrt ne može rastaviti."- pokušala sam da se smirim, ali sve me probadalo iznutra kao onog dana kada je otišao.
"Znaš, dala bih sve da još samo jednom i nakratko osjetim tvoju toplinu ili čujem tvoj glas, ali istina je da ćeš uvijek biti prisutan u mom životu. Luna svakim danom postaje sve sličnija tebi, a ona knjiga mi daje nadu da ćemo se ponovo vidjeti...gore."- duboko sam udahnula i obrisala suze.
"Čekaj me ljubavi.. doći ću."- nasmijala sam se i još jednom obrisala lice i ustala lagano šetajući.
I takvi su bili moji dani, neki lakši neki nešto teži, ali svi su bili značajni. Možda ga više nema kao čovijeka, ali dok god sam živa uvijek će biti dio mene. Pa čak i kad umrem.

a/n
[Ne dramatizirajte vi neki likovi, mial stvarno napast me u inb radi priče? Uostalom imam valstite razloge zašto san i kako ovo napravila, ako vam se ne sviđa ne čitajte. ← posvećeno kretenima.
A vi ostali koji me mrzite i želite da me ubijete sry pips, sve se vrtilo oko toga da ona nemože da dobije ono šta hoće, tj njega. Realnost brate.
Epilog u sridu.
Don't kill me ♡]