"If you ever leave me baby,

Leave some morphine at my door.."- Javadd je pjevao i svirao gitaru dok sam ga ja gledala. Još mu nisam rekla šta sam napravila jer se bojim njegove reakcije. Ne znam šta on misli o tome. Bi li mu bilo drago kada bi saznao da sam ostavila sve njih iza sebe samo radi njega? Ili bi se naljutio?

"Mhm... znam o čemu razmišljaš."- pojavio se iznad mene niodkuda.

"Neznaš."- nasmijala sam se.

"Znam..."- nastavio je tvrdoglavo i poljubio me u nos.

"Neznaš."- nakesila sam se i poljubila ga u obraz.

"Znam."- poljubio me u usta kako nebih uspjela odgovoriti. Uspjela sam se nekako nasmijati iako su nam usne bile tako jako spojene kao magneti.

"Moram da ti nešto kažem."- naslonila sa se na njegova prsa kada se pomakao.

"Reci."- jednu je ruku prebacio preko moga tijela dok je drugom prolazio kroz vrhove moje kose.

"Posvađala sam se sa Camom, Jakeom i Jayem."-

Nastavio je da šuti čekajući da kažem nastavak.

"Saznali su da sam bila s tobom i naljutili se. Rekli su da si.. loše stvari o tebi.. i ja sam.."-

Brzo se podigao s kauča i zbunjeno me pogledao kao da se boji šta ću da kažem.

"Michelle, šta su rekli?"- imao je tako preplašen izraz lica da sam se i ja prestrašila.

"Ja.. rekli su da si ubojica."- nastala je neugodna tišina i spustila sam pogled na pod kako više nebih gledala u njegove oči. Par trenutaka kasnije kleknuo je na pod ispred mene i obje moje ruke stavio u svoje.

"Da li to znači da me ostavljaš?"- pokušao je da to izgovori šta normalnije iako je njegovo čitavo lice poprimilo luđački pogled.

"Ne, čekaj šta? Ne!"- sama sam se zbunila s njegovim riječima. Kako uopće može da me to pita?

"Michelle. Reci mi slobodno razumjet ću. Razmišljao sam o sinoć i bio sam tako glup. Cijeli dan danas imam osjećaj kao da nešto nije u redu i slobodno priznaj ako me više ne voliš, nije me bilo čitavu vječnost, a tebi treba neko da te čuva, da te grli i da te pazi. Ja.. ja to nisam mogao biti. Tebi treba.."-

"Ti."- napokon sam uspjela da izgovorin izbezumljena njegovim riječima.

"Meni trebaš samo ti. Niko više Javadd. A ako ostanem bez tebe vjeruj mi ovaj put neću preživjeti."- suza mi je skliznula niz lice dok sam ga jako grlila sve jače ga privijajući uz sebe.

"Nemoj da plačeš molim te."- obrisao je suzu palcem i poljubio mjesto na kojem se do maloprije nalazila.

"Odsada pa nadalje gdje god krenem i gdje god da sam ti ćeš biti tu uz mene. Kunem ti se svime Michelle."- čvrsto me stegnuo uzase.

"Ja.. volim te."- tiho sam promrmljala u njegov vrat. Neko vrijeme je šutio,a onda se odmakao od mene i pogledao me sa smješkom.

"I ja tebe malena."-

(...)

''Sada staviš malo soli..''- nasmješio se mojoj zbunjenoj faci i dodao sol u umak koji je radio.

''Zašto si stavio toliko soli?''- izvila sam zbunjeno obrve, mislim da ovo neće biti jestivo.

''Šuti, ti ne znaš da kuhaš.''- izbeljio mi se

''To nije istina!''- uvrijeđeno sam ga pogledala.

''Ok, koji je tvoj specijalitet?''-

''Hmm... čokolino?''- nakesila sam se.

''Volim kad se smiješ''- nasmijao se i poljubio me.

''Ja volim kad me poljubiš.''- bez razmišljanja sam izgovorila naglas. Odmakao se od mene i nakesio. Ah sranje taj njegov umišljeni smiješak je tako sladak.

''Pa...šta sada?''- sjela sam na radnu ploču i čekala odgovor.

''Sada ide vrhnje.''-

''Ne to, mislim općenito, šta sada? Gdje ćemo? Jer očito ne možemo ostati ovdje.''

''Neznam, gdje god ti želiš..''- nastavio je da kuha izbjegavajući moj pogled.

''Pa mislila sam... Engleska?''- nastavila sam da buljim u njega.

''Engleska?''-

''Da, Bradford. Želim da vidim odakle dolaziš i to.''- slegnula sam ramenima.

''Kako god želiš.''- nastavio je da kuha.
"Okej.. e idem sekundu do wc-a."- promrmljala sam i došuljala se do njegove sobe. Trenutno se nalazimo u nekakvom hotelu ili kako Javadd kaže 'privremeno stajalište'.
Tiho sam se došuljala do njegovog ruksaka i počela da pretražujem sve džepove. Nema šanse da ju nije ponio. Nakon manje od sekune u ruksaku sam ugledala knjigu ljubičastih uveza i sebe na naslovnoj. Nakesila sam se i otvorila je.

Uvod

Mnogo sam razmišljao o tome da napišem knjigu. To mi je bila možda čak i najveća želja na svijetu, najveća želja sve dok nisam morao otići i ostaviti nju iza sebe. Onda sam napokon shvatio da ništa u čitavoj glaksiji nemože se usporediti kao osjećaj koji imam kad sam s njom. Ništa se nemože usporediti sa mojim luđačkim otkucajima srca kada me dotakne. I sada kada je ona daleko shvatio sam da jedino šta mi preostaje je da pišem o njoj. Da vam ispričam čitavu priču o tome kako mi je jedna malena ljubičastokosa djevojka zaludila glavu. Moja Michelle.

Nakesila sam se sretno i okrenula stranicu.

Prvo poglavlje - Šeprtlja

Bilo je to prije pet godina. Doselio sam se u novu zemlju, novi grad. Sve mi je bilo novo, i krenuo sam busom do centra grada. Ušao sam u bus i ugledao prazno mjesto pored vjerovatno petnaestogodišnjakinje ljubičaste kose. Podsmjehnuo sam se njezinom bizarnom izgledu. Nosila je rasparane pantalone, bijele niske conversice i hudicu s nekakvim natpisom. Sjeo sam pored nje, a ona se promeškoljila i upitno me pogledala. Tada sam se prvi put susreo s njenim zelenim očima koje se ni dan danas nemogu mjeriti s ničijima.

Nakesila sam se i prelistala knjigu do sredine.

Trideset i sedmo poglavlje - Prvi poljubac

S rukavicama na rukama svom silom je udarala vreću ispred sebe.

"Izravnaj ruku i opusti se. Neka te bjes nosi."- ispravio sam joj ruku i odmakao se. Nastavila je udarati vreću mojim izlizanim crvenim rukavicama za boks.
"Ne pomaže."- ljutito se okrenula prema meni.
"Michelle, previše razmišljaš. Jednostavno zamisli da te ova vreća povrijedila, dobacivala ti ružne stvari, vrijeđala te, zamisli da je ova vreća on i opusti se. Vjeruj mi kasnije će biti lakše."- uputio sam joj maleni smješak i udaljio se.
Duboko je udahnula i okrenula se prema vreći. Opalila je vreću što je jače mogla i nastavila udarati dok joj nije ponestalo daha.
"To je mnogo bolje."- zadovoljno sam je pogledao.
Smoreno me pogledala i približila mi se. Dotaknula je moje usne svojim prstima i nasmiješila se.
"Ovo je pogrešno."- tiho sam rekao i stavio svoju ruku na njen bok čvrsto ga pritiskajući uzase.
"Zašto?"- jedva je izustila.
"Premlada si. Nevina i mlada. Uništit ću te."- tiho sam govorio, gotovo šaputao.
"Javadd?"
"Hm?"
"Ne seri."- približila mi se i poljubila me. I iako nisam želio i mrzio taj osjećaj koji se svakim minutom širio mojim tjelom kad je ugledam ipak mi je bilo drago. Bilo je ljepo biti pored nje. Ona je jednostavno bila i ostat će jedinstvena, savršena i najljepša.

Začula sam škripanje vrata i ugledala Javadda. Um... sranje?
"Šta to radiš?"- namršteno me pogledao.
"Spavam?"-
"Spavaš?"-
"Spavam."
"Spavaš. Spavaš sa knjigom u ruci?"- došao je do mene i uzeo mi knjigu. Sranje.
"A daj pa ja imam pravo da to pročitam."- pokušala sam da je dohvatim, ali nisam uspjela.
"Michelle, to je sada potpuno nebitno."- sjeo je pored mene i spustio pogled.
"Ono nekidan u vrtu je bila pogreška."- promrmljao je. Pogreška? Kakva pogreška?
"Št...Molim?"- zaderala sam se.
"NE. Ne to... mislim da to, ali... Michelle ja nisam koristio kondom."- i onda je nastala šutnja. Bez kondoma? Zabuljila sam se u njegovu ključnu kost i bez razmišljanja promrmljala ;"Da li to znači da postoji mogućnost da dobijemo Lunu?"

a/n
[Mhmmmmmmm.... jos dva nastavka do kraja, tj u cetvrtak postavljan zadnji a u nedilju epilog, can't waittt , sta mislite da ce se desitttt?
Stay sassy till cetvrtak :)]