'Nemojte me čekati večeras. Zabavite se, i uživajte.
Michelle'- brzo sam utipkala poruku i poslala je Mattu.
Podigla sam pogled i zagledala se u Javadda koji je gledao ispred sebe i vozio.
U sobi punoj umjetnosti idalje bi buljila u njega, jer on je za mene idalje nešto nepojmljivo. Kako uopće da opišem Javadda? Predpostavljam da pridjevi prekrasan, slomljen, predivan, jak i hrabar nisu ništa kakav je on zapravo. Shvatila sam da nitko nije savršen. Čak ni on, ali je jedinstven, i moj. I ne trebam ništa na ovom svjetu osim njega.
Kako sam mogla da se ponašam prema njemu onako? Pa majka mu je mrtva! Naravno da je ostao u Engleskoj što je duže mogao kako bi se brinuo za nju. Iskreno nikada nije pričao o njoj toliko, ali vjerujem da mu je mnogo značila kada ga je ovoliko povrijedila njena smrt. K vragu povrijedilo je i mene, a ženu nisam ni upoznala.
"Prestani da me tako gledaš. Ljepota nije prelazna."- nakesio se nakon nekog vremena.
"Ne umišljaj si."- izbeljila sam mu se i naslonila glavu na automobilsko staklo.
"Falilo mi je ovo."- nasmješio se i skrenuo u smjeru starog parka.
Uzvratila sam mu smješak i nastavila da ga promatram. Isuse nisam normalna, možda čak pomisli da ga hoću silovati? Meh... ionako ne bi puno falio.
"Pa, šta si radila u ova dva posljednja mjesca kad si prestala da pišeš?"- promrmljao je. Kroz glavu su mi proletjeli svi trenutci i poljubci s Camom. Da li treba da mu kažem? Šta će Cam misliti o svemu kada sazna da se Javadd vratio i da ono šta (nismo) imali je gotovo?
"Um... većinom sam te pokušala zaboraviti na vrlo čudne načine."- zamišljeno sam promrmljala izostavljajući Cama.
"Molim te uzmi moju kožnu jaknu sa zadnjeg sjedala i obuci je. Ne mogu da te gledam u tome."- odmjerio me i odmah vratio pogled na cestu.
"Pa ono... baš ti hvala."- sarkastično sam rekla i uzela jaknu.
"Pa nisam ja kriv šta je haljina toliko dekolirana. Da nosiš duksericu i babinsku haljinu nebih se protivio, ovako bolje spriječiti nego lječiti."- slegnuo je ramenima.
"Spriječiti šta?"
"Pokušaj silovanja?"- izgovorio je to više kao pitanje nego činjenicu.
"Pravit ću se da to nisam čula."- prasla sam u smjeh.
Naglo je zakočio i znakovito me pogledao.
Osvrnula sam se oko sebe i svatila da je oko nas totalni pustoš.
"A ovdje smo jer?"- zbunjeno sam ga upitala.
Tajanstveno se osmjehnuo i izašao iza automobila ostavljajući me totalno zbunjenu. Izašla sam za njim i svatila da smo na livadi, šta me još više zbunilo. Livada? Usred Sydneya? Kako?
"Odakle ova livada ovde?"-
Slegnuo je ramenima i legao na travu.
Još jednom sam se osvrnula i ugledala veliku kuću udaljnu nekih 300 metara.
"Javadd da li je ovo privatni posjed?"- iznervirano sam ga pogledala.
"Vjerovatno."- klimnuo je.
"Mi smo upravo provalili nekome u vrt?"-
"Vjerovatno."
"Znaš li da se zbog ovoga ide u zatvor?!"-
"Vjerovatno."-
"Ti si nevjerovatan!"-zaderala sam se.
"Vjerovatno."- prasnuo je u smjeh.
"Ne smiji se."- prekrižila sam ruke i ljutito ga pogledala. Ne želim da ga ponovo izgubim radi policije ili biločega drugog.
Povukao me za nogu i bacio na sebe. Glasno sam jauknula skupa s njim.
"Ti nisi normalan."- protrljala sam koljeno i izula štikle. Neznam koji me vrag natjerao da ih obučem, ah da... KADISHA!
"Nisi ni ti normalna."- promrmljao je ležernim tonom.
Uvrijeđeno sam ga pogledala i udarila šakom u rame.
"Normalno da nisam normalna! Nismo se vidjeli godinu dana, pa te želim udaljiti od sebe i ti mi ispričaš priču zbog koje ne mogu da ti ne oprostim, a ti me zajebavaš!"-
"Hej pa nije sve tako crno. Pogledaj, tvoja haljina je, evo na primjer crvena."- prasnuo je u smjeh smijajući se sam sebi.
"Ne znam šta pokušavaš."- legla sam pored njega u travu. Kadisha će da me ubije kad vidi šta sam napravila od haljine.
"Ja ništa ne pokušavam."- nakesio se i poljubio me u obraz-"samo sam sretan šta te imam."- nastavio je da se smješi kao psihopata. Jedva sam se suzdržala da se i ja ne osmjehnem i počnem skakati i raditi kolut unaprijed i unazad i zvijezde zbog kojih bi vjerovatno završila u bolnici jer ih ne znam napraviti.
"Luna.."- promrmljao je buljeći u nebo.
"Sjećaš se?"- nasmijala sam se onom trenutku kada je rekao da će nam se prvo dijete zvati Luna.
"Ljepa, a nedostižna. Naravno da se sjećam. A sjećaš li se šta sam ti ja rekao?"- okrenuo je glavu prema meni zbog čega sam se zabuljila u njegovu vilicu. Jebote ima tako dobru vilicu.
"Rekao sam da ćeš na vjenčanju nositi onu bijelu haljinu, sad kad malo bolje razmislim više mi se sviđa ona sa revije."- vragolasto se nakesio.
U potpunosti sam se smela. Vjenčanje? On stvarno želi to?
Klimnula sam i zagledala se u zvjezde dok je njegov pogled idalje bio na meni.
Ne mogu vjerovati da se ovo dešava. Bojim se da je sve ovo san iz kojeg će me neko uskoro probuditi, jer ako je san ne želim da se probudim. Možda sam umrla i sad sam u raju? Ali onda bi to značilo da je i Javadd mrtav?
"Volim te gledati kad si tako zamišljena. Izgledaš kao da razmišljaš o nečemu vrlo ozbiljnom dok se vjerovatno pitaš šta bi mogla da jedeš."- nasmješio se i prebacio jednu ruku preko mog stomaka.
"Zapravo sam razmišljala nešto drugo... znaš čega sam se sada sjetila? Jay mi je rekao da ti objavljuješ nekakvu knjigu. Kakvu knjigu Javadd?"- okrenula sam se na bok i čekala odgovor.
Tajanstveno se osmjehnuo i ušutio.
"Nemoj da me ignoriraš! Reci mi!"- počela sam da ga probadam.
Nastavio je da se kesi i vratio pogled na mene.
"Vidjet ćeš."- nasmješio se i poljubio me u nos.
"Šta ću vidjet? Znači istina je? Kako se knjiga zove? O čemu si pisao? Ali ako si objavio knjigu zar Jaillov Šef nije saznao da si živ?!"- počela sam da ga opsjedam pitanjima.
"Knjigu sam objavio kao Zayn Malik, a ne Javadd. Uostalom Šefa ionako ne zanimaju knjige."
"Okej. A sad mi reci o čemu si pisao? I imaš li knjigu? Hajmo u knjižnicu da je kupim!"- skočila sam na noge i već krenula prema autu.
"Michelle ponoć je. Knjižnice ne rade. U ostalom ne bih ti dozvolio da to kupuješ."-
"Zašto? Kako misliš?"- namrštila sam se.
"Pa, vidiš, knjiga je o nečemu šta volim najviše na svijetu, nešto šta me mnogo fascinira i bez čega ne bih mogao da funkcioniram."-
"Hrana? Napisao si knjigu s receptima?"- izvila sam zbunjeno obrve.
"Ne Michelle."- smoreno me pogledao kao da sam glupa.
"Knjiga je o tebi."-

a/n
[Ahhh znan da me svi volite. I predobra san jer san postavila nastavak doslovno nakon dva dana. Gimme love ♥
Želite znat razlog? Napisala san zadnji dio ove knjige koji će ukupno imat 27 nastavaka i ono eto... sljedeći nastavak će hmmm u četvrtak?
Stay sassy little monster ;)]