(...)

Ležala sam na kauču buljeći u Jakea kako tipka po mobitelu.

"Ne gledaj me tako."- tiho je promrmljao i izazvao kez na mom licu.

"Znaš da mi nekad fale stari dani. Kad smo bili djeca bili smo dosta bliži."- promrmljala sam.

"Istina.. uvijek smo zajebavali Matta. Mama mora da je ponosna na svoje trojke."- nakesio se.

Duboko sam udahnula i nastavila se izležavati i buljiti u Jakea.

"BRŽE RAZLAZ! DOLAZE!"- Jackson je 'uletio' u dnevni sa metlom i spužvom.

"NLO?"- Jake je ushićeno zaskričao.

"ZNAO SAM DA POSTOJE!"- i dalje se derao po kući.

"Nije NLO nego majka i možda otac."- Matt je ležerno ušetao.

"A neš' ti razlike..."- promrmljala sam i uzela metlu u ruke jer ako ovaj stan ne bude čist kao suza majka će ponovo zanovijetati MENI. Jer kao ja sam žensko, nemam posao, moram da se brinem o braći iako sam najmlađa kako Jake tvrdi, ali zapravo mislim da je on najmlađi, uglavnom majka ne zna jesam li ja mlađa ili Jake zato jer se žena izmorila rađajući nas troje odjednom. Kontam je.

"Alo, Jake diži to usrano dupe i sređivaj stan!"- Matt ga je povukao za lakat, a ovaj je samo puhnuo i dohvatio nekakvu krpu.

"Već vidim njezin izraz lica! Ponovo će srati! I da molim vas neka neko obriše prašinu s regala jer je prošli put i tamo provjeravala"- govorila sam gledajući u Matta.

"Za tu ženu i NLO je normalna pojava."-Jake je promrmljao.

(...)

"Dječice?"- kreštavi glas se proširio stanom dok smo se svi izležavali na kauču. 

"Majčice jesi li to ti?"- Jackson je sarkastično promrmljao.

"O tu su moja draga djeca. Ko će da me zagrli prvi?"- smiješila se gledajući nas koda smo debili. Nitko se nije pomakao s kauča i samo smo nastavili promatrati njene sljedeće radnje.

"Oh.. pa ne mogu reći da nisam povrijeđena."- promrmljala je dok je Matt kolutao očima.

"Pa vidim da vam je stan uredan.. Michelle iznenadila si me. Ipak držiš do svoje braće i svog ugleda. Znaš kako ja kažem 'Ako imaš uredan stan to dosta govori o tebi.'"-iscitirala je svoju meni dosta poznatu rečenicu i sjela na fotelju ispred nas.

"Pa Matt.. Da li si našao posao?"- smješkala se. Jao kako laže. Sada će da počne srati o nama, našem djetinjstvu, kako smo bili užasni i kako smo izrasli u normalne i dobre osobe. Pa čuj majko ako je tebi normalno svaki mjesec nas izvlačiti iz zatvora radi Jakovih i Jacksonovih pizdarija onda ok.

"Jesam."-kratko je odgovorio i nastavio buljiti u mobitel. Kladim se da se dopisuje s Jessie.

"Oh bravo! Tako treba. Ja i otac smo tako ponosni na vas."- pljesnula je rukama i smješkala se.
Pa čuj ako ste ponosni, što ste nas izbacili iz kuće i ostavili bez krova nad glavom?!

"No hajde Michelle, spremi se moramo negdje da idemo."- pogledala me onako prekorno.
"Gdje ćemo?"

"Vidjet ćeš. Pristojno se obuci."-

Nezadovoljno sam se podigla s kauča i dogegala se do sobe. Umorna sam i spava mi se..

Otvorila sam ormar i uzela Javaddove isparane pantalone i svoju crnu majicu s natpisom Sweet child o' mine. Kosu sam svezala u rep i izašla iz sobe te ugledala majku kako me čeka.

"Hajde, brže to malo.."- požurivala me dok sam ja prevrćala očima.

Izašle smo iz zgrade i krenule prema gradu.

"Kad ćeš da se obojaš Michelle? Ne mogu da te gledam s tom kosom. Izgledaš kao klaun!"- ljutito je promatrala moju kosu. Zapravo ona je i razlog što imam ljubičastu kosu. Uvijek je mrzila ljubičasto, a ja volim sve što ona mrzi tako da...

"Neću se bojati. Volim svoju kosu ovakvu baš kakva jest. Ljubičasta."- iritantno sam odgovorila.

"Kladim se da bi ti plava stajala perfektno."- promatrala me kao da me zamišlja s plavom kosom.

"Samo sanjaj majko."- nema šanse da mijenjam boju.

"Michelle ta boja ne doliči curi od 19 godina. Izgledaš apsurdno! I oblačiš isparanu i šugavu odjeću. Moramo da idemo u šoping poslije terapije."- govorila je brzinom svjetlosti.

"Kakve terapije?"- zbunjeno sam je gledala. Zar idemo na neku terapiju?

"Umm... Ma sve ćeš vidjeti.."- nevino se smješkala što je značilo samo jedno; vodi me u psihijatra.

"NISI VALJDA?"- zaderala sam se posred ulice i zadobila par zbunjenih pogleda od strane prolaznika.

"Michelle, to je za tvoje dobro. U ostalom gospođa Dellins je najbolja psihijatrica u državi."- šetala je uspravno izbjegavajući očne kontakte.

"Nema šanse. Ja ne idem tamo. Nisam luda zaboga!"- počela sam da bjesnim.

"Michelle Xaviar da li si ti to upravo spomenula Božje ime uzalud? Dali sam te tako učila?"- prekorno me gledala držući privjesak križa koji joj je visio oko vrata u ruci.

"Neću da idem tamo i točka."- lupnula sam nogom od pod i sjela na autobusku stanicu kraj koje smo prolazili.

"E hoćeš!"- imala je onaj prekoran pogled koji mi je uvijek upućivala.

"Neću. Imam 19 godina i ti mi ne možeš ništa. Ne živim s tobom, punoljetna sam i samostalna prema tome okani me se."- povisila sam ton koliko je god to bilo moguće a da ne ispadne da se derem.

"Michelle treba ti ova terapija. Zaboga opsjednuta si s njime!"

" 'On ima ime!"- zaderala sam se.

"Neću da izgovaram vražje ime. Taj čovjek je doveo moju kćer do propasti."- gledala me sa samosažaljenjem u očima.

"TI! Ti si me dovela do propasti. I prestani da tako govoriš o njemu jer znaj da bi uvijek izabrala njega pored tebe. Uvijek."- vjerujem da sam u licu crvena kao paradajz. Ne želim da ga vrijeđa jer ni ona nije bolja. I ona me ostavila i otišla. Jedina razlika između nje i Javadda je ta što se ona nekad javi, a on nikad.

"Braniš ga? Pa pogledaj se! Pogledaj što ti je napravio!" odmjeravala me ljutito.

"To nije tvoja stvar. Ne mješaj se u moj život!"

"Michelle, samo otiđi na terapiju i obećavam da ću napraviti sve što želiš."- umorno me gledala. Odustaje? To nisam očekivala.

"Sve?"

"Sve."- potvrdno je klimnula.

"Ne želim da mi više pregovaraš na kosu i Javadda. Želim da me ostaviš na miru."-

"Dobro. Poštivat ću dogovor sve dok uzimaš terapije u redu?"

"OK."- promrmljala sam. Samo terapije.. To ne može da bude mnogo strašno, što ne?