"Worst feeling is not being lonley.
It's being forgotten by someone you could not forgot."

____________________

"GTA!"

"FIFA."

"GTA je bolja. Jeli tako Ellie?"- Jake me značajno pogledao, a ja sam zakolutala očima.

"Vidiš? FIFA je bolja."- Jackson se pobjednički smiješio.

"Zašutite obojica. Ponašate se kao da imate 10 godina, a ne 19."- Matt je iznervirano govorio prolazeći rukom kroz svoje plave pramenove baršunaste kose. Promatrala sam svoju braću. Matt i Jake posebno sliče. Obadvoje imaju identične crte lica i zelene oči. Zgodni su i užasno naporni kad nešto nije po njihovom. Dosta se cura sa mnom družilo radi Matta. Oduvijek je spadao među popularne i bio jedan od 'nedostižnih', ali meni nije bio ništa poseban. Samo jedan od trojice debila. Jake zna svirati gitaru pa se cure lijepe na njega kao željezo na magnet. Jake je sasvim druga priča. Tamna kafena kosa i plave oči. Poznat je po svojoj staroj, crnoj kožnoj jakni i motoru koji je kupio za 17. rođendan. Svijetu se predstavlja kao opasni bad boy, a za mene je samo brat kojem sam se uvijek kao malena šuljala u krevet dok je grmilo. Ja i on smo dosta sličili. Majka je govorila da imamo indentične crte lica dok nas je otac prozivao 'oholom i bezobraznom djecom ili ti ga propalitetom'. Uglavnom smo vrlo zgodna familija ako mene izdvojimo i stavimo sa strane.

"Hej, je li Simon sinoć dolazio?"- upitala sam Matta.

"Dap. I pozdravio te. I ne nismo ti ostavili kolača."- Jake se oglasio.

Zakolutala sam očima.

"Hej Matt, Lory kaže da se njezina frendica zapalila za tebe."- Jackson se nakesio.

"Ništa novo. Sve su ženske zapaljene za mene."- nakezio se. Da baš.

"Koliko si ih zbario ovog tjedna?"- Jake se ubacio dok je Matt lagano spustio u ramena.

"Ne znam. Dosta?"-

"Odvratni ste."- promrmljala sam stavljajući slušalice u uši.

"Jesmo? Oprosti seko."- Jackson se sarkastično osmijehnuo. Zakolutala sam očima i  pustila pjesmu.

"I drift away to a place another kind of life take away the pain i created my paradise everything i held has hit the wall what used to be yours isn't yours at all. Falling apart, and all that i'm asking is it a crime? Am i overreacting? Oh, he's under my skin, just give me something to get rid of him i've got no reason now to bury this alive, another little white lie."

Izvadila sam slušalice iz ušiju istom brzinom kojom sam ih i stavila. Šta je ovo? Neko me proklinje? Mrzim ovu pjesmu. Brzim koracima sam došla do sobe i sjela na pod naslonivši se na vrata. Sklupčala sam se, a suze su počele teći niz moje lice. Jackson je upravu. Ja nisam normalna. Previše sam opsjednuta s njim, a on nije vrijedan toga. Nije mi se javljao više od pola godine. Na životu me drži samo njegovo obećanje da će se vratiti. Sjebana sam totalno. Moram se nekako suočiti sa stvarnošću i činjenicom da se nikad neće vratiti ovdje u Sydney. Otišao je u Bradford i tamo nekoga našao. Ili je već imao tamo nekoga? Možda se i oženio. Možda je nekoga napumpao i sada čeka dijete. Možda nekad sjedne na nekakvu klupicu i sjeti se mene i Sydneya. Možda se sjeti male, naivne ljubičastokose djevojke kojoj je nešto obećao. A možda me je jednostavno zaboravio. Možda. Duboko sam udahnula i došla do wc-a u namjeri da se umijem. Pogledala sam se u ogledalo i ironično nasmiješila. Niz lice su mi se slijevale crne suze zbog maskare, oči su mi bile natečene, obrazi mokri ,a usne suhe i ispucane. Baš kao i onog dana.

FLASHBACK

Klupica na na obali Sydneya. Noć je otkucavala dva sata iza ponoći, a mi smo kao dvije budale stajali jedno kraj  drugog i smješkali se.

"Imaš tako grube usne."- namrštio se.

"Ispucane, suhe, povrijeđene, izranjavane. Tvojim usnama treba lijek."-

"Kakav lijek?"- nasmiješila sam se. Nekad stvarno priča gluparije.

"Druge usne koje će ih paziti i čuvati malena. Moje usne."- nasmiješio se spajajući nam čela i ponovo prislanjajući svoje usne uz moje. Za razliku od mojih, njegove su usne bile punašne, meke i posebno sočne. Nešto kao alkohol. On je moj novi alkohol na kojeg ću se izgleda, lako navući.

"Onda ćeš mi morati redovito davati lijek Javadd."- nasmiješila sam se skupa s njim.

"Ne boj se. Mislim da ćeš imati dosta veliku dozu lijeka dnevno. Možda čak i pretjeranu."

"Može li mi naškoditi ako se predoziram?"

"Možeš se navući i postati ovisnik."- nasmiješio se.

"O tvojim usnama?"

"O lijeku"- ispravio me.

"Hm... svejedno.. vrijedi riskirati, što ne?"- prigrlio me na moje riječi i dao mi osjećaj sigurnosti u grudima. Hvala ti što postojiš Javadd. Tiho sam pomislila.

END OF FLASHBACK

Mrzim tvoje postojanje Javadd. Pomislila sam umijajući se i stavljajući nekakvo šugavo labelo na usne koje bi mi trebalo 'pomoći' da usne zacijele iako sam i sama znala da mi ne može pomoći nikakva kemikalija nego samo on. On i njegove usne. On i nitko više.