(...)

"Slušaj ti pederu jedan maloumni! Zabi si taj mobitel u guzicu i jebi se s njim kretenčino jedna retardirana!"- opet svađa. Zakolutala sam očima.

"Ne jebi retardu. Moja baba je pametnija od tebe! Ne znaš ništa u vezi mene i Lory, a sereš okolo malomudni debilu!"- drugi glas je uzvratio. 

"Otac ti je malomudan glupane jedan seljački!"

"Pizdo nadrkana imamo istog oca!"

"Jake, prestani od sebe radit kurca!"

"E pa oprosti Jacksone, ali nemam izbora kad mi je brat nadrkani peder!"

"Ponovi to!"- 

Pukao mi je film i izašla sam iz sobe. Jake i Jackson su stali nasred hodnika i svađali se, kao i obično.

"Znate li vi šutit kretenčine jedne retardirane?"- zaderala sam se, a oni su ušutili. Hvala Bogu tišina.

"Michelle, ne mješaj se."- Jake me mrzovoljno pogledao. Ah, da se ne mješam? 

"Onda odjebite iz kuće i idite se na ulicu svađat."- ponovo sam se zaderala.

"Ne seri. Degeni."- Jackson je promrmljao i otišao u sobu glasno lupnuvši vratima. Debil. Produžila sam u dnevni i ugledala Matta. Najstarijeg debila. Ne kontam kako njemu ne smeta buka koju ona dva kretena non-stop proizvode.

"Jesu glupani ušutili?"- promrmljao je buljeći u utakmicu.

"Da."- bacila sam se na kauč. Divne li familije. Dva brata blizanca i jedan stariji. Točno da ni ne razmišljaš nego da se jednostavno ubiješ.

"Cam mi je rekao da si sinoć bila na logorskoj vatri."- promrmljao je, a ja sam samo klimnula.

"Ko je sve bio?"

"Um.. Jace, Jay, Nadia i Jessie."- nabrajala sam.

"Jessie?"- sumljičavo je promrmljao.

"Da."

"Aj mi dodaj vode."- lijeno je pokazao na čašu koja se nalazila dva metra od njega.

"Digni dupe i sam uzmi. Jesam mlađa, ali moraš se nastavit kretati."- mrmljala sam, a ovaj je mrzovoljno odmahnuo rukom u znak ' nije me briga '.

"Kurcu jedan neobrazovani."- Jackson je ljutito ušao u dnevni i sjeo do mene.

"Šta je sad?"- Matt je umorno upitao.

"Ma Jake sere, kao i obično."- promrmljao je.

"Vi ste nenormalni."- tiho sam frknula.

"Ti se javljaš."- zakolutao je očima.

"Šta hoćeš reći s tim?"- okrenula sam se prema njemu ljutito.

"Već mjesecima plačeš u sobi za onim debilom koji ti se ne javlja već pola godine. Koliki degen moraš biti da ne shvaćaš da te neko odjebao?"- ostala sam ukopana na njegove riječi. Podignula sam se s kauča i projurila u sobu dok se iza mene čula dernjava. Ponovo. Glasno sam zalupila vratima i zaključala ih pa se bacila na krevet.

Uzela sam papir i olovku pa počela pisati.

"Dvjesto šezdeset i šesti dan.. Ne, nisam luda Javadd, očajna sam. Nije li ovo sve previše? Toliko te dugo nema. Toliko dugo da boli. Upravo me rođeni brat nazvao ludom. Znaš li zašto? Zato što, kako kaže, :"Već mjesecima plačeš u sobi za onim debilom koji ti se ne javlja već pola godine. Koliki degen moraš biti da ne shvaćaš da te neko odjebao?"
Jeli to istina Javadd? Otišao si i obećao da ćeš se vratiti iako si negdje duboko u sebi mislio; 'Ona je još jedna naivna klinka koju sam zavarao. Mlada i naivna.' "- teško sam uzdahnula i nastavila pisati.

"Nadam se. Nadam se da ćeš se vratiti i probuditi me iz ove noćne more. Jednom si mi rekao; "Imaš tako prekrasne oči draga. Prekrasne su, u njima su najtamnije nijanse zelenih prašuma i najsvjetliji dijelovi livada prekriveni kratkom zelenom travom. Kada vidim tvoje oči, vidim tvoju dušu. Ti si moja duša Michelle."
Ako sam ja tvoja duša Javadd, gdje si više? Jer iskreno, muka mi je od svega. Fališ toliko da boli. Fališ mnogo.
Tvoja jedna i jedina,
Michelle."- Obrisala sam suzu koja mi je potekla niz obraz i stavila pismo u kuvertu pišući istu adresu već dvjestoti put. Došla sam do kupatila i umila se pokušavajući isprati crvenilo iz očiju. Ali to je nemoguće. Dohvatila sam Javaddovu staru sivu trenerku sa izbjedljelim znakom adidasa i obukla je. Uzela sam pismo i izašla iz sobe s namjerom da odem do obližnje pošte i pošaljem pismo, no Jackson me dočekao na vratima. Tužno me pogledao i zagrlio. Od kud sad ovo?

"Oprosti Ellie. Nisam te htio povrijediti."- promrmljao je čvrsto me grleći.

"U redu je."- promrmljala sam.

"Opraštaš mi?"

"Šta ću od tebe. A i moram, starija sam."

"Samo 2,5 minute."- zakolutao je očima, a ja sam se nasmiješila. Koliko god želim da budem ljuta na njega ne mogu. Brat mi je i volim ga.

"Hajde idem sad."- promrmljala sam, a on je klimnuo i otišao u sobu. Nije ništa pitao jer je već znao gdje idem. Uskoro sam se našla na ulici ispred male poštarske kućice koja je od nas bila udaljena svega par metara. Ušla sam unutra i ugledala Marie. Živahnu staricu prljavo crvene kose i Alfiea prosijedog starca sa velikim naočalama ili drugim riječima Marienog muža. Veselo su mi se osmjehnuli i mahnuli mi kada su me ugledali.

"Michelle, draga, mislili smo skoro zatvoriti."- Marie se oglasila nudeći me tanjurom prepunim čokoladnih kolača sa nekakvim crvenim preljevom.

"Oh, pa srećom sam stigla na vrijeme."- nasmiješila sam se i pružila joj kuvertu.

"I da nisi ostali bi duže otvoreni dok ne dođeš. Ti si nam kao druga kćer Michelle."- Alfie je nasmiješio pružajući mi topli pogled.

"Ista adresa, dvjesto i neko pismo, isti mladić. Koja je svrha slanja pisma ako nikad nema odgovora Ellie? Nikada neću shvatiti."- mrmljala je starica stavljajući pismo u nekakav paketić.

"Postoji nada da ih čita, ali nema hrabrosti odgovoriti. Ili da će ih uskoro pročitati."- govorila sam punih usta jedući kolač.

"Oh, vi mladi."-zakolutala je očima.

Nasmiješila sam se skupa sa Alfiem.

"Moram krenuti Marie."- strpala sam kolač u usta.

"Ponesi kolača braći. Nije u redu da samo ti dobiješ, a da oni gladuju."- pružila mi je čitavu tacnu kolača.

"Umm... ne mogu, ne idem doma."- nesigurno sam progovorila.

"O pa gdje ćeš sada dijete drago? Skoro će osam. Mrak samo što nije pao."- poklonila mi je jedan zabrinjavajući pogled.

"Marie pusti dijete. Reći ću Simonu da im odnese. Ellie idi ti."-Alfie mi se nasmješio, a ja sam zahvalno klimnula, pozdravila se i odjurila put obale. Sjela sam na plavu klupicu i zagledala se u daljinu. Sjeban ti je život Michelle. Prostrujao je glasić mojom glavom. Pa šta da radim? Kako da nastavim dalje bez njega?

FLASHBACK

"Imaš tako prekrasne oči draga. Prekrasne su, u njima su najtamnije nijanse zelenih prašuma i najsvjetliji djelovi livada prekriveni kratkom zelenom travom. Kada vidim tvoje oči, vidim tvoju dušu. Ti si moja duša Michelle." - Javadd mi je govorio gledajući me i smiješeći se dok sam ležala na njegovim prsima i prežderavala se čokoladom.

"Nemoj ponovo sa tim stihovima, molim te."- promrmljala sam tiho.

"Nego šta bi ti?"- nasmješio se, a ja sam mu se približila i poljubila ga pa se brzo odmakla.

"Hej stani. Nemože to tako."- melodično se nasmješio dok sam se ja spremala pobjeći od njega no nisam uspjela zbog njegovih snažnih ruku koje su se našle na mom struku.

"Javadd! Pusti me!"- smijala sam se dok me on škakljao.

"Poljubi me ponovo."- zlobno se nakesio.

"Nema šanse."- nadurila sam se.

"Oooh, itekako ima."- okrenuo me prema sebi i poljubio na blic pa pobjegao.

"JAVADD!"- zaderala sam se.

END OF FLASHBACK